Ustavni sud BIH jedna je od najčešće spominjanih institucija BIH, zadnjih pola godine zbog presude koju su donijeli svezi glede 9 siječnja u Srpskoj. Premda je Ustavni sud BIH predmet politizacije na dnevnoj bazi i premda je odluka ovog suda praktički uzburkala političku situaciju u zemlji, suci ustavnog suda kao da ne postoje. Dodik optužuje neke od članova Ustavnog suda da su politički pristrani i članovi su SDA, premda ne znamo o kome se radi. Opet ponašanje hrvatskih članova Ustavnog suda zanimljivo je, iako nisu bili za to da se Dan RS-a poništi, ovaj put su glasovali drugačije prvotnoj odluci. Banjalučki mediji spominju pritiske na hrvatske članove Ustavnog suda BIH. Ako je bilo pritisaka, tko je taj tko ih je pritiskao? Ako se tvrdi da je Ustavni sud BIH najviša pravosudna instanca u zemlji tko je taj tko ima ovlasti pritisnuti suce najviše pravosudne instance u zemlji?
Ustavni sud sastoji se od tri strana suca i 6 domaćih, od kojih su po dva iz svakog od tri BH naroda.
Evo tko su oni:
Seada Palavrić
Sutkinja
Mirsad Ćeman
Prije dolaska na dužnost suca Ustavnog suda, od 2007. godine bavio se odvjetništvom u Sarajevu. Sudac Ćeman je ovlašteni-registrirani medijator.
Od 1979. do 1982. godine radio je u Općini Tešanj, prvo kao pripravnik, a potom kao referent za ustroj i unapređenje rada tijela uprave i referent za normativnu djelatnost.
Od 1982. do 1990. godine bio je koordinator (šef) Službe za samoupravne i pravne poslove u „Energoinvestu“, RO „Enker“, Tvornica svjećica i industrijske keramike Tešanj, obnašao poslove rukovođenja Službom, izrade ugovora, općih akata i sl., te zastupanja pred sudovima, arbitražama, upravnim i drugim tijelima itd.
U razdoblju od 1991. do 1993. godine bio je predsjednik Izvršnog odbora Općine Tešanj („općinska vlada“).
Od 1990. do 2006. godine bio je zastupnik u zakonodavnim tijelima Bosne i Hercegovine (Skupština S/R Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine, Parlament Federacije BiH i Skupština Zeničko-dobojskog kantona. U razdoblju od 1997. do 2006. godine je obnašao dužnost zastupnika u profesionalnom radnopravnom statusu). U pobrojanim zakonodavnim tijelima sve vrijeme je bio značajno angažiran, kao član i predsjednik, u stručnim (pravnim) radnim tijelima kao što su: Ustavno i Ustavnopravno povjerenstvo, Zakonodavno-pravno povjerenstvo, potom, Povjerenstvo za ljudska prava, Odbor za politički sustav itd.
U više navrata bio je član redovitih ili ad hoc povjerenstava za ustavna pitanja (Ustavnog povjerenstva Skupštine S/R Bosne i Hercegovine 1990-1996. godine, Ustavnog povjerenstva Ustavotvorne skupštine Federacije BiH, Povjerenstva OHR-a iz 2001. godine za usklađivanje Ustava Federacije BiH sa Ustavom BiH, odnosno sa Odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti, član radne skupine za izradu amandmana na Ustav BiH 2005/2006. godine – tzv. travanjski paket itd.). Sudjelovao je na značajnom broju stručnih i drugih skupova (okruglih stolova i sl.) o temi ustavne problematike u Bosni i Hercegovini.
Stručno se usavršavao u zemlji i inozemstvu (USA itd.) putem seminara, studijskih boravaka i sl. u organizaciji domaćih i inozemnih institucija (oblast: reforma pravosuđa, primjena Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, izrada pravnih propisa, potom, kazneni, parnični i drugi postupci, međunarodno humanitarno pravo itd.).
U okviru Projekta razvoja sektora pravosuđa u Bosni i Hercegovini (uz pomoć OSCE-a i USAID-a), bio je koautor Priručnika za izradu pravnih propisa, a kao konzultant bio je angažiran u izradi jednog broja sustavnih zakona i drugih propisa itd.
Od stranih jezika pasivno poznaje engleski i arapski jezik.
Za suca Ustavnog suda Bosne i Hercegovine je izabran 26. lipnja 2008. godine. Na dužnost suca stupio je 20. kolovoza 2008. godine.
Zlatko M. Knežević
Dopredsjednik
Miodrag Simović
Sudac
Valerija Galić
Mato Tadić
Dopredsjednik
Rođen je 1952. godine u Brčkom. Završio je Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu. Profesionalnu karijeru započeo je u Osnovnom javnom tužiteljstvu Brčko, gdje je nakon položenog pravosudnog ispita 1978. godine obnašao dužnost zamjenika, a potom javnog tužitelja. Od 1991. godine bio je zamjenik republičkog javnog tužitelja BiH u Sarajevu. Početkom 1994. godine, nakon Vašingtonskog sporazuma kojim je uspostavljena Federacija Bosne i Hercegovine, imenovan je za ministra pravde u Vladi Republike i Federacije BiH. Od 1996. godine do konca 1998. godine bio je ministar pravde Federacije BiH. Od 1999. godine obnašao je dužnost člana (suca) Doma za ljudska prava za BiH, a od 2003. godine bio je i dopredsjednik Doma za ljudska prava za BiH i predsjednik drugog Vijeća Doma za ljudska prava za BiH. U 2002. godini izabran je za suca Ustavnoga suda BiH. Od konstituiranja Ustavnoga suda BiH 2003. godine pa do 2006. godine obnašao je dužnost predsjednika Suda. Na dužnost dopredsjednika Ustavnoga suda BiH izabran je 2015. godine.
Objavio je više stručnih radova na temu kaznenoga i ustavnoga prava, uprave i lokalne samouprave, te Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Također je recenzent, autor i koautor više stručnih knjiga i publikacija. Dugogodišnji je član/predsjednik i ispitivač u Povjerenstvu za polaganje pravosudnog ispita na razini Bosne i Hercegovine i Federacije BiH. Predavač je u organizaciji OKO (Odsjek kaznene obrane) i u OSCE-u za Bosnu i Hercegovinu. Kao pravni ekspert sudjelovao je na mnogim međunarodnim konferencijama o Bosni i Hercegovini i Federaciji BiH, između ostalih i na konferenciji održanoj u Daytonu. Sudionik je velikog broja domaćih i međunarodnih konferencija o ustavnom pravu i ulozi Ustavnoga suda u zaštiti ustavnih i ljudskih prava, te vladavini prava.
Margarita Caca-Nikolovska
Predavala je na dvjema obukama o Europskoj konvenciji koje je organizirao OSCE za mlade pravnike (lipanj 2009. godine). U više navrata je bila angažirana kao pravni ekspert u području ljudskih prava. Godine 1994. je bila predsjednica Povjerenstva za parlamentarne izbore. Do 1998. godine bila je aktivna članica Komiteta za međunarodnu zaštitu djece Makedonije.
Napisala je veliki broj presuda, pravnih mišljenja i materijala prezentiranih na seminarima. Također je autorica značajnog broja stručnih članaka o zaštiti ljudskih prava i sloboda.
Za sutkinju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine imenovana je 1. veljače 2011. godine, a dužnost je preuzela polaganjem prisege na Plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH održanoj 25. ožujka 2011. godine.
Tudor Pantiru
Judge
Constance Grewe – Sutkinja
Rođena je 1946. godine u Stuttgartu (Njemačka). Dodiplomski studij završila je 1966. godine u Frankfurtu, a 1974. godine studij prava na Pravnom fakultetu u Caenu, Francuska. Zvanje doktora znanosti stekla je na Sveučilištu u Caenu, obranivši doktorsku disertaciju na temu njemačkog kooperativnog federalizma 1979. godine.
U razdoblju od 1981. do 1983. godine bila je profesorica na Sveučilištu u Chambéryu, od 1983. do 1997. godine na Sveučilištu u Caenu, a od 1997. do 2011. godine na Sveučilištu u Strasbourgu. Bila je zadužena za nekoliko istraživačkih odjela, članica znanstvenih vijeća Sveučilišta u Caenu i Strasbourgu, a u razdoblju od 2003. do 2006. godine bila je dopredsjednica zadužena za istraživanje.
Predsjednik Europskog suda za ljudska prava ju je imenovao za sutkinju Ustavnog suda 2004. godine. Dužnost dopredsjednice Ustavnog suda BiH obnašala je od 2009. do 2012. godine.
Objavila je brojne knjige i znanstvene članke u oblasti komparativnog ustavnog prava, njemačkog ustavnog prava i interakcije između međunarodnog, europskog i domaćeg prava.
Također, članica je Redakcijskog savjetodavnog odbora pravnog časopisa EuGRZ (Europäische Grundrechte Zeitschriff), kao i RFDC (Revue française de droit constitutionnel), te ekspertica u Vijeću Europe. Godine 2008. dobila je nagradu za istraživanje koju joj je dodijelila Fondacija „Humboldt“, a 2012. godine titulu počasnog doktora znanosti (Doctor Honoris Causa) Sveučilišta u Baselu (Švicarska).
wpDiscuz