Prošlo je četiri godine od kada 20. srpnja 2013. Stipe Petrina ukinuo Ulicu dr. Franje Tuđmana u hrvatskom gradu Primoštenu, a koja je tamo stajala punih 12 godina!
Ta je odluka primoštenskog Gradskog vijeća u javnosti dočekana gotovo sa posvemašnjom i zloslutnom šutnjom, premda se radilo o jedinstvenom skandalu i događanju u novijoj hrvatskoj povijesti: ukidanju ulice prvom hrvatskom predsjedniku.
Naime, pokojni predsjednik Tuđman bio je na čelu države koja je uspjela obraniti se od strašne komunističke i velikosrpske agresije i osloboditi svoj teritorij, te ga zaokružiti u jedinstvenu cjelinu – slobodnu i demokratsku Hrvatsku. Osim toga, Tuđman nije imao mrlje po kriterijima ‘antifašista’: bio je Titov general, dapače i sudionik partizanskog pokreta od samog početka. Pokreta na koji se ovih dana tako rado pozivaju ‘antifašisti’ braneći tezu da se antifašistima ne smiju skidati trgovi i ulice.
Zašto onda zlokobna šutnja 2013. godine kada je u micana ulica Franje Tuđmana, a zašto urlikanje u 2017. godini kada se miče Titov trg u Zagrebu, Karlovcu ili bilo gdje drugdje?
„Ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da zvijer pokaže trag“, kaže jedna stara poslovica.
Plastično populističko i pomalo s podsmjehom bilo je objašnjenje Stipe Petrine tada:
„Tuđman je privatizacijskom pljačkom osiromašio hrvatski narod i nanio mu najveću štetu. Pokrenite zakonski postupak, pa možda Tuđman ponovno dobije svoju ulicu“.
Bilo je to očigledno sasvim dovoljno da niti ‘antifašisti’ niti mediji ne podignu ni glasa niti jauka, kao što danas u 2017. godini čine kada trg najvećeg zločinca s ovih prostora konačno odlazi u povijest, a s njime nadamo se i komunističko nasljeđe kao hipoteka koja guši Hrvatsku do današnjeg dana. Premda samo u Zagrebu i okolici postoji oko 150 masovnih grobnica sa tisućama ubijenih u koje su Titovi partizani pobacali zarobljene vojnike, ranjenike iz bolnica, časne sestre, svećenike, žene, djecu i civile – taj argument nije dovoljan ‘antifašistima’ kao što je bio dovoljan Petrinin (izmišljeni) o Tuđmanovoj privatizacijskoj pljački.
Što je u stvari onda istina?
Dovoljno je otići ponovno u nedavnu povijest i podsjetiti se još nekih Petrininih izjava iz tog vremena. Tako Novi list uoči izbora 2015. godine piše:
Koalicija stranaka HKDU, ND i HDS koja izlazi na nadolazeće parlamentarne izbore donijela je odluku o ukidanju svake potpore Stipi Petrini te će izaći i u 9. i 10. izbornoj jedinici sa svojom odvojenom listom.
Do toga je došlo zbog izjave koju je Stipe Petrina dao prilikom sučeljavanja kandidata u 9. izbornoj jedinici. Naime, on je na pitanje cijeni li više Franju Tuđmana ili Josipa Broza Tita odgovorio “Tuđman je bio loš čovjek u dobrom vremenu, a Tito dobar čovjek u lošem vremenu i njemu trebamo zahvaliti za stvaranje temelja današnje hrvatske države pa zato izričito kažem, Tito!”
Prokomentirati ovo nema smisla jer je Petrina sve sam rekao. Očigledno je da niti njemu niti samoprozvanim antifašistima nije do antifašizma, već je njima – Tito dobar čovjek, a Tuđman loš čovjek.
No, niti to nije kraj, niti su najbitiniji Tito i Tuđman. Bitna i sporna je njihova baština: Tuđmanova slobodna i demokratska samostalna Hrvatska na jednoj strani, a Titova nikada prežaljena komunistička Jugoslavija. Od koje dežurni antifašisti i ostali imaju itekakve koristi i danas.
To je sukus svega.