Ovih dana naslušali smo se laži kako je ABIH jedina baštinila antifašističke vrijednosti u BIH.
Tu laž najviše je puta ponovio Šefik Džaferović, kojeg i bošnjački mediji dovode u vezu s izdavanjem putovnica “antifašistima” Al Qaede. Bio je usko vezan i uz Sakiba Mahmuljina prvostupanjski osuđenog za “Antifašistička obredna klanja BH građana.
Antifašistu Šefiku jasno je da je Armija BIH unutar sebe imala legalnu postrojbu nacističkog imena Handžar a isto tako da je nakon sukoba HVO-a s izdajnicima, kooptirala nacistički HOS u svoje redove a Blaža Kraljevića, deklariranog nacistu načinila generalom svoje “antifašističke” vojske.
No to nije tema ovog teksta. Tema je sljedeća:
Koji klinac rade i zašto ih plaćamo hrvatski političari, evo i srpski, kada na takve izjave ne reagiraju. Premda se radi o laži i premda mi znamo da je to laž, nereagiranjem mladi Bošnjaci koji odrastaju bivaju indoktrinirani da je doista ABIH imala samo svijetle trenutke i niti jedan tekbirčić u svojoj borbi.
U državi u kojoj Bošnjaci čine 50% građana, dopuštati dojučerašnjim suradnicima ISIL-a da osvajaju tako jedan važan simbolički punkt kakav je antifašizam, naprosto je izdaja nacionalnih interesa.
Podsjećamo, Hrvat je na čelu Federacije, zove se Marinko i ovaj mjesec primio je 3,4,5 koliko tisuća maraka plaće. Plaćate isto tako druge političare koji nisu našli za shodno objaviti neko priopćenje ili reagirati na ovu upornu propagandu vođa tzv. Prostora džihada.
Ako je džihad antifašizam, ispričavamo se. Nijesmo znali.
Drugi primjer.
Ono saudijsko potrčkalo, Valentin Bin Inzko, izjavio je da je ovdje narod skladno živio posljednjih 500 godina. I ova izjava je ostala bez reakcije.
Zamislimo bilo koju postokolonijalnu zemlju svijeta, bilo koju, u kojoj bi Inzko kazao kako je narod u njoj tijekom kolonizacije ove il one sile živio skladno, kako bi ta zemlja reagirala? Podsjetimo osim Osmanlija, našu zemlju kolonizirala je i Austrija. I to prostom aneksijom. Ni tada tu nije bilo sklada. Bila je nepravda. Štoviše, nakon Berlinskog kongresa poništen je mir u San Stefanu, kojim je Rusija pobjedom nad Osmanlijama osigurala bila nezavisnost i BIH i Srbiji i Crnoj Gori te osigurala veliku Bugarsku. Austrougarska je lobirajući preko UK, intervenirala da se taj mirovni sporazum poništi, kako bi nastupio Berlinski. Bojeći se ruskog utjecaja ponovno su vratili Osmanlije u igru. Čak su s njima jednom prilikom ratovali protiv Rusa samo da Rusiju odbace dalje od toplih mora. Plaho im se šljivilo za srpske, hrvatske, crnogorske pa i bošnjačke živote. Malo tko zna da je bošnjačka elita posljednja platila glavom turski danak. Sve ih je sultan poubijao pri kraju osmanske tiranije. Događaj je to kojeg danas bošnjački mediji slabo spominju.
No ovaj AU potez bio je Dayton prije Daytona. Isto čine i danas. Smeta im RS i ruski utjecaj. Ne žele poštivati Dayton. Ruše ga. Baš kao i mir u San Stefanu.
-byTodorBozhinov.png)
Sanstefanski mir bio je dogovor između Ruskog i Osmanskog carstva o završetku rusko-turskog rata koji se odigrao 1877. – 1878. Mir je potpisan u San Stefanu (danas Yeşilköy), naselju zapadno od Istanbula u Turskoj. Danas se 3. ožujak slavi kao nacionalni praznik u Bugarskoj. Osmanlije su dale dijelove Armenije i Dobrudže Rusiji, pristale su platiti velike ratne odštete, priznale su Rumunjsku, Srbiji i Crnu Goru kao neovisne države, povećavši površinu Srbije i Crne Gore na uštrb Albanije. Bugarska je postala autonomna kneževina uveliko proširivši svoj teritorij, a Osmanlije su obećale provesti reforme u Bosni i Hecregovini. Mir u San Stefanu promjenio je Pariški sporazum iz 1856., dajući Rusiji veći utjecaj u jugoistočnoj Europi. Velikim silama nije se dopalo širenje ruskog utjecaja, a Srbija i Grčka su strijepile da bi priznanje Bugarske moglo zaprijetiti njihovim neovisnostima. To su bilo razlozi koji su doveli do revizije ugovora na Berlinskom kongresu 1878.
Kao da baš niti jednog srpskog ili hrvatskog lidera nema u ovoj prokletoj avliji, da ovoj postkolonijalnoj političkoj prostitutki očit lekciju o kolonijalnoj prošlosti naše zemlje, o tome što su nam radili Osmanlije a što Austrougari. Baš niti jedan potomak neke silovane hrvatske ili srpske majke, nekog ubijenog od Turaka ili Austrougara izgleda nema među srpskom i hrvatskom političkom elitom da ovom austrousaudijskom pitekusu pokaže srednji prst. Ako ništa retorički.
E sada, draga nacijo, ako to još jesi, i vi dragi Srbi, pitamo vas, jeste li razmišljali možda što se s vama događa?
Možemo li zamisliti bošnjačke političare kako šute na konstataciju da je VRS bila čisti antifašizam, da je HVO bio čisti antifašizam, a da su uvjeti u HercegBosni i na prostoru RS-a za Bošnjake bili skladni?
Srpstvo i hrvatstvo kao da je prešlo u fazu kuhanih žaba. Barem što se političara tiče. To se javi samo pred izbore. Ostatak mandata ne bi se štelo zamijerati.
Inače u Vidu žive dobri kuhari. Koji rade specijalitete od žaba. U te restorane hrle naši političari.
Jedino je to mjesto na svijetu gdje žabe jedu izgleda žabe. Kanibali žabe.
Dragi muževi hortvatski i srpski, dragi žabari, ne znamo jeste li vi tog još svjesni al BIH je i srpska i hrvatska zemlje. Sjetite se tog jednom. Probajte barem jednom prije izbora.