Kako pojedine političke odluke bošnjačkih lidera utječu na svakodnevan život ljudi u BIH, međuljudske odnose, ekonomiju? I Komšić i SDA kazat će da je pomirba na prvom mjestu, EU put, jačanje ekonomije.
I što onda urade? Prosječnom Bošnjaku plaho se šljivi postoji li kanal na hrvatskom jeziku il ne. Ne stigne gledati niti jedan od kanala na bosanskom jeziku, budući da je i kao prosječan Hrvat prisiljen boriti se za goli opstanak.
Isto je i s Pelješkim mostom. Ako pitate prosječnog Bošnjaka kazat će vam da je sve to samo spin i da se igraju s narodom. “Većina će njih sutra na svoje vikendicu u Hrvatskoj preko Pelješkog mosta.”. Svjestan je toga običan čovjek.
Zašto onda bošnjačka politika gotivi samo one Hrvate koji iseljavaju? Zašto SDA ako tvrdi da želi biti stranka svih ne pomaže opstanku hrvatstva u BIH, kao sastavnice ove zemlje? Zašto su u 2019. godini odlučili na međunarodni sud poslati EU i njen most? Čime se oni zanose i kud vodi takva politika?
Pokušaj dvojice članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefika Džaferovića i Željka Komšića da ponovno problematiziraju i internacionaliziraju pravo Hrvatske na izgradnju Pelješkog mosta propao je nakon što je treći član kolektivnog šefa bh. države Milorad Dodik dobio više od dvotrećinske potpore (72 posto) u Narodnoj skupštini Republike Srpske za blokiranje takve odluke u Predsjedništvu BiH, piše Večernji.hr.
Dodik je prvi put u osam mjeseci mandata aktualnog Predsjedništva BiH bio preglasan i odmah je iskoristio ustavnu mogućnost da uz pomoć parlamenta entiteta iz kojeg dolazi stavi veto na spornu odluku.
Dodik ni ranije nije vidio ništa sporno u izgradnji Pelješkog mosta, a zastupnicima skupštine u Banjoj Luci, gdje ima uvjerljivu većinu, objasnio je kako bi Komšićeva i Džaferovićeva odluka ugrozila odnose s Hrvatskom i Europskom unijom, ali i međudržavne infrastrukturne projekte za koje je entitet Republike Srpske posebno zainteresiran kao što je most na Savi kod Gradiške.
Dodik je na ovaj način obranio interese BIH. Interese većine građana, sva tri naroda a ne samo interes Republike Srspke. Bosni i Hercegovini ne treba spor s EU. Bosni i Hercegovini a ne samo Srpskoj potreban je most u Gradišci i autocesta Gradiška – Kupres – Split. Potreban joj je koridor VC, potreban joj je period duge stabilnosti, kao preduvjet rasta ekonomije.
Bosna i Hercegovina u kojoj “mediji na bosanskom jeziku” priređuju trodnevno slavlje jer je komšiji crkao Aluminij ne može opstati. To nije zemlja kakva zavrijeđuje postojanje.
Sjetimo se one BiH u kojoj su se svi ljudi, bez obzira kojoj su vojsci nekad pripadali sjatili da pomognu ugroženima od poplava. Što se dogodilo preko noći s tom zemljom i tim duhom? Mediji na hrvatskom jeziku taj duh sigurno nisu ubili. Zašto? Zato što je netko u međuvremenu ubio njih. Sve da su i htjeli nisu mogli.
Do kada će BIH svaku kavu Srbina i Hrvata, bosanskog Srbina i bosanskog Hrvata, hercegovskog Srbina ili hercegovskog Hrvata svijetu predstavljati kao urotu protiv BIH i gađati nas Dragama Bojića?
Poštovani lideri naših drahih komšija Bošnjaka, pristojno da vam kažemo odjebite.
Prestanite nas više zavađati. Vaš nacionalizam počinje iritirati čak i vaše glasače. Boce koje ste poslali na Mostar, mogle bi se uskoro okrenuti protiv vas.
Kada? Pa recimo kad prosječan Bošnjo, bude čekao 4 sata na granici u Čapljini , nakon sati i sati vožnje po polumakadamima, a onda kad uđe u Hrvatsku, skonta da se Pelješac gradi a vaše kćeri i sinovi najnormalnije love ikavski dijalekt po jahtama koje im je bošnjačka sirotinja platila. I europeišu se, krijući svoje bosansko porijeklo. Stideći se sirotinje koja im je sve, baš sve dala.
Poljine će biti bojno polje. U kojem će ta vlastela, koja živi od prodaje mržnje Bošnjacima, prema Srbima i Hrvatima, konačno jednog dana morati dati odgovore.
Narodu. Ne samo Erdoganu.
wpDiscuz