Da odmah raščistimo pitanje iz naslova – nitko vas ne laže o virusu. No, ako vas je privukla zavjeraška formulacija iz naslova prvo, ispričavamo se na prevari, i, drugo, kad ste već tu – ostanite, ovo je tekst napisan baš za vas.
Bilo da na vijesti o koroni odmahujete rukom zgražajući se neviđenom panikom oko obične gripe, bilo da paničarite uvjereni da svjetske Vlade skrivaju stvarne razmjere katastrofe – u oba ova ekstremna slučaja spadate u rizičnu skupinu onih koji svojim ponašanjem mogu drugima ugroziti život.
Ne postoji nikakva svjetska ili hrvatska zavjera oko koronavirusa, ne postoje “premijerovi bratići i vozači”, “prijatelj liječnik” niti “brat koji radi u bolnici”. Istinu o virusu nećete pronaći u Whatsapp forvardušama i prva, možda i najvažnija, stvar koju možemo napraviti za vlastitu i kolektivnu anksioznost zbog pojave opasnog virusa je da prestanemo društvene mreže i chat grupe uzimati kao vjerodostojan izvor informacija.
Situacija u Hrvatskoj i svijetu je dramatična, to ne treba skrivati, a hoće li postati još dramatičnija ovisit će ponajviše o nama samima.
Za razliku od nekih drugih kriznih vremena, stručni tim koji vodi Hrvatsku kroz ovu krizu pokazuje se izrazito kompetentan. Komuniciraju sve bitne razvoje događaja, apsolutno su dostupni i konstantno prisutni, poruke koje šalju usklađene su s najnovijim znanstvenim spoznajama te nema nikakvog razloga sumnjati kako od građana skrivaju bilo kakve informacije.
Istina o koronavirusu, barem koliko je moguće u postojećim okolnostima kad se o novoj bolesti ne zna dovoljno, dostupna je i poznata.
Da, adresirajmo za početak jednu od najčešćih teorija zavjere u Hrvatskoj, vjerojatno postoji mnogo veći broj slučajeva zaraze nego što to govore službene brojke, no nije riječ o skrivanju već naprosto o činjenici kako neki ljudi bolest prebole s malim ili čak nikakvih simptomima te kako je određeni broj ljudi još uvijek u fazi inkubacije.
Liječnici od slučaja do slučaja odlučuju koga i kada testirati i, iako se periodično pojavljuje nestašica testova, u Hrvatskoj to nije slučaj niti je visoka cijena razlog zbog kojeg se testira manji broj ljudi. Jedan od najvažnijih razloga izbjegavanja preranih testiranja je taj što je test u ranijim fazama inkubacije može biti nepouzdan te postoji ozbiljan rizik da osoba kojoj je rečeno da je negativna kasnije razvije simptome te počne širiti virus uvjerena da je tek prehlađena.
Svjesni smo da scene poput praznih polica ili čitavih bolničkih odjela koji se prazne mogu lako biti okidač kolektivne panike te da određenom broju ljudi sve to izaziva sumnju kako je situacija mnogo teža nego što službena vlast govori.
No, prava je istina kako je Hrvatska među sretnim zemljama u kojima se virus počeo širiti nakon prvog vala koji se zbio u Kini, Italiji i Iranu. To znači da praktički možemo vidjeti budućnost – znamo točno što će se dogoditi ako se virus počne širiti bez kontrole, a možemo samo biti sretni što smo dobili dovoljno informacija i vremena da taj scenarij izbjegnemo.
Stoga, pražnjenje KB Dubrava i preseljenje čitavih splitskih Križina na Firule, koliko god dramatično izgledalo, ne treba shvaćati kao početak apokaliptičnog scenarija već tek kao preventivnu mjeru koja će omogućiti da se sustav ne raspadne ako se virus značajnije proširi.
Da su Talijani imali to vrijeme i informacije, broj mrtvih danas ne bi mjerili u stotinama.
Naime, smrtnost od koronavirusa varira od 0,5% do 6,5%, a koliko će ta stopa iznositi u Hrvatskoj – ovisi o tome koliko raspoloživih kapaciteta u bolnicama budemo imali u trenutku najveće epidemije.
Ako broj bolesnika premaši kapacitete, kao što je bio slučaj u Wuhanu i Italiji, onda će veći broj ljudi umirati. Ne zbog same težine bolesti, već zbog nedostatka liječnika, kreveta, respiratora i drugih medicinskih pomagala. Umirat će jer ih nema tko ni čime liječiti.
Ovaj najcrnji scenarij gotovo sigurno će se ostvariti u jednom slučaju – ako ne poštujemo mjere samoizolacije.
Iz tog razloga od enormne je, za brojne naše sugrađane i životne, važnosti da se poštuju mjere samoizolacije te što je moguće više uspori širenje virusa. Dobra vijest je, a to govore podaci iz svih država koje su zahvaćene virusom, da mjere samoizolacije djeluju. Svugdje gdje su provedene i gdje su građani disciplinirani, rast broja zaraženih počinje se usporavati i to stvara ogromno olakšanje zdravstvenom sustavu i zdravstvenim djelatnicima, a stope smrtnosti počinju padati s visokih 6% prema vrlo niskim razinama.
Zaraza koronavirusom došla je u status pandemije i više gotovo da ne postoji šansa da ćemo karantenom iskorijeniti virus. Svijet je stoga ušao u drugu fazu borbe u kojoj prihvaćamo činjenicu da će se određeni dio populacije zaraziti, no iz gore spomenutih razloga važno je da širenje zaraze bude što sporije. Prelazimo na model kontroliranog širenja gdje ćemo se truditi virus usporiti te širenje ograničiti na dio populacije koja je najmanje ugrožena (mladi i zdravi ljudi). Ova rečenica kod nikoga ne treba stvarati paniku. Već sada se pokazuje kako gotovo 90% ljudi virus preboli bez težih simptoma, a svakim danom testiraju se nove metode liječenja koje će ovaj postotak dodatno podignuti.
Usporavanjem širenja spasit ćemo od raspada zdravstvene sustave te dati liječnicima šansu da izliječe više od 98% ili čak 99% oboljelih. Nakon toga, ostaje nada da će koronavirus imati sezonski karakter, da oboljeli razvijaju imunost te da sam virus neće pretjerano mutirati.
Ako ni to ne upali, vrlo vjerojatno već ove godine dobit ćemo i prva cjepiva ili lijekove te će u tom trenutku dramatična situacija u kojoj smo sada postati bitno lakša.
Nikad u povijesti svijeta manji napor nije bio dovoljan da se spasi toliko života. Ne odmahujte rukom na opasan virus, ali i ne stvarajte paniku. Samo ostanite kod kuće.
wpDiscuz