Bosna i Hercegovina ima četrnaest vlada i parlamenata, koji više-manje suvereno odlučuju i predstavljaju obrise isto toliko mini državica. Kada bi se država BiH, umjesto sadašnje komplicirane strukture nastale na mirovnim konferencijama u Daytonu i Washingtonu, preustrojila s tri entiteta ili federalne jedinice te vlašću središnje države, ukinulo bi se čak deset vlada, troškovi javne uprave smanjili bi se za nekoliko milijardi eura.
Tako pojednostavnjeno izgleda priča o trećem entitetu koji u različitim oblicima 20 godina nakon rata zagovara hrvatska politika u BiH koju su nedavno ponovno aktualizirali na zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora, nakon čega je dio političkog Sarajeva, i to s lijevog spektra, jednostavno erumpirao sijanjem gomile optužaba o genocidu, prijetnjama ratom, zajedničkom zločinačkom pothvatu, piše Večernji list.
Dogovor o preustroju
Na udaru se najviše našao šef HDZ-a Tomislav Karamarko zbog potpore Hrvatskom narodnom saboru, koji je na zasjedanju u subotu podupro ideju federalizacije BiH. Ubrzo nakon toga Karamarko se, kao i većina hrvatskih političara iz BiH ili Hrvatske, imao potrebu pravdati zbog krajnje upitne optužbe o podjeli BiH, koja je ionako odavno podijeljena na tri odvojena društva.
Sveučilišni profesori Ivan Vukoja iz Mostara, koji je i voditelj Instituta za društvena istraživanja iz Mostara, dekan Fakulteta političkih znanosti u Sarajevu Šaćir Filandra i profesor Fakulteta političkih znanosti iz Banje Luke Miloš Šolaja treći entitet vide kao krunski dokaz potrebe postizanja trajnog unutarnjeg dogovora o preustroju zemlje između tri naroda, što bi onda vodilo stabilizaciji i izlasku iz stanja višedesetljetne krize.
Profesora Filandru su iznenadile osude inicijative o trećem entitetu, za koju kaže da je apsolutno legitimna za demokratsko društvo, posebice jer dolazi “od krupnih političkih igrača kakav je HDZ BiH”. – Nema potrebe oštriti zube na ovoj ili nekim drugim inicijativama jer su one u ovome trenutku zapravo samo to, nego treba izaći s vlastitim prijedlogom – kaže Filandra.
Procjenjuje kako inicijativa o trećem entitetu u ovome trenutku nije realna kao oblik institucionalne-teritorijalne posebnosti za Hrvate. No, po njemu, ustavne promjene moraju doći na dnevni red i bez njih nije realno očekivati europsku budućnost. No, prije toga, nastavlja Filandra, potrebno je povratiti povjerenje između Hrvata, Bošnjaka i Srba. Prof. Šolaja probleme oko raspakiranja Daytona koji je zemlju podijelio na srpski i hrvatsko-bošnjački dio te onesposobio za europske integracije vidi u strahovima. Po njemu bošnjačke stranke ne dopuštaju decentralizaciju kako bi zadržale dominaciju, dok u Republici Srpskoj strahuju od gubljenja statusa ove države u državi. – Istodobno, međunarodna zajednica najviše strahuje što bi s trećim entitetom ostao jedan teritorij s bošnjačko-muslimanskom većinom, koji bi onda mogao biti odskočna daska za terorizam ili ekstremističke akcije – smatra Šolaja. Ivan Vukoja smatra federalnu jedinicu s hrvatskom većinom “legitimnom i legalnom opcijom unutarnjeg uređenja BiH” zajedno s drugim modelima rješavanja pitanja nejednakosti Hrvata u BiH.
Primjer Belgije
Problem je u tome što dio bošnjačkih političara ne prihvaćaju “ustavnu i političku činjenicu da su Hrvati konstitutivan narod u BiH” te da im nameće političke predstavnike, financijski izrabljuje i zaobilazi. Smeta mu potreba Zagreba da se ispričava za legitimne zahtjeve koji su na tragu Rezolucije Europskog parlamenta iz veljače prošle godine i na tragu je modela uređenja Belgije, Švicarska, Velike Britanije, Španjolske koji bi itekako bili primjenjivi i na BiH. U Belgiji, njemačka nacionalna skupina ima udjel od 0,8 %, ali ima vlastiti entitet. Hrvata u BiH je 14%. Po prijedlozima bh. hrvatskih stranaka u novi entitet ušla bi područja od Posavine do Neuma, i to nepovezanim teritorijem kroz više enklava, a ova leopardova koža, smatraju, sačuvala bi trajno BiH od raspada na bošnjački i srpski dio.