U HRVATSKOJ je ovih dana održana velika humanitarna akcija u kojoj je u samo par dana prikupljeno 35 milijuna kuna za dvogodišnju djevojčicu Milu koja je danas otputovala u SAD na liječenje. Kad bi se išlo računati, to znači da je svaki stanovnik naše zemlje, uključujući i bebe i djecu, za Milu uplatio oko 9 kuna. Dosad je najveća akcija bila za liječenje djevojčice Nore Šitum, za koju se u par dana prikupilo 8,5 milijuna kuna. Akcija poput ove za Milu se ne pamti, barem ako gledamo prikupljeni iznos u izuzetno kratkom vremenskom periodu.
Hrvatska se u ovom slučaju opet ujedinila i stanovnici naše zemlje, ali i niza drugih zemalja masovno su uplaćivali novac za Milu. Frizeri su šišali za Milu, ugostitelji su od svakog pića dio novca prosljeđivali za Milu – nema tko se nije uključio. Iako u našoj zemlji vladaju duboke podjele, kad je u pitanju život djeteta, svi su opet jedinstveni.
O tom fenomenu razgovarali smo s profesoricama psihologije.
Ljudi vole pomoći jer se onda i sami bolje osjećaju
Gordana Kuterovac Jagodić, profesorica na Katedri za razvojnu psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, za Index je rekla da je empatija prema djetetu koje je u teškoj situaciji motivirala ljude da uplaćuju novac za njegovo liječenje, kao i mogućnost da nešto dobro učine. Ljudi, navodi, vole pomoći nekome jer se onda i oni bolje osjećaju.
“Uz to je neke motivirala i mrvica praznovjerja, neki su zasigurno pomislili: ‘Ajme, da se i ja nađem u takvoj situaciji, htio bih da i meni pomognu.’ Uz sve to, ljude je motivirala i razočaranost sustavom, od zdravstvenog, crkvenog… Mnogi su doživjeli razočarenje i ovako su odlučili pokazati da sustav ne funkcionira, htjeli su pokazati da bi se moglo napraviti nešto za djecu, a da se ne čini. I zato su odlučili pomoći i pokazati da se nešto može učiniti. Također, stvorio se i neki grupni pritisak: ako nisi sudjelovao u tome, nisi dovoljno dobar ili human. Kad ljudi vide da uplaćuju i oni koji nemaju novca, onda se lakše poistovjete”, rekla je za Index Gordana Kuterovac Jagodić.
Kakva bi bila reakcija javnosti da nije objavljena Milina fotografija?
Na pitanje kakva bi bila reakcija javnosti da se nije objavila Milina fotografija, kao i njeno ime, rekla je da ne zna bi li ljudi uplatili ovoliki iznos, međutim, navodi i kako su ljudi uvijek konkretna bića, vole vidjeti i znati kome će točno pomoći.
“Kad ljudi vide slatko malo dijete te potresene roditelje, onda je očiglednije da im treba pomoć. Ne kažem da u suprotnom ne bi donirali, ali vjerujem da ne bi u tolikom broju. Vjerojatno bi bilo daleko veće nepovjerenje javnosti, no to možemo samo pretpostaviti”, rekla je profesorica Kuterovac Jagodić.
Objasnila je kako svako dijete ima pravo na zdravlje i pravo na anonimnost, međutim, da se u ovakvim situacijama jednostavno mora odlučiti koje pravo ima prioritet te koje je pravo iznad onog drugog.
“Ovdje je jasno da je pravo djeteta na zdravlje, da mu se pomogne u liječenju, važnije. Nažalost, kad su u pitanju humanitarne akcije, ovdje se radi o doista rubnom području jer teško je u tom slučaju ostvariti pravo djeteta na zdravstvenu skrb, a pritom mu ne ugroziti pravo na anonimnost. Zadaća roditelja je štititi dijete, ako mogu bilo što napraviti da djetetu osiguraju liječenje, oni će to i napraviti”, objasnila je prof. Kuterovac Jagodić.
Osvrnula se i na zajedništvo koje je Hrvatska pokazala u ovom slučaju te kazala da je ono divno, no da ne zna dokad će trajati.
“Ljudi se često dijele na nekim površnim stvarima i vrijednostima koje nisu osobne, kao što je, recimo, politika. Međutim, kad se radi životu, smrti, djeci, zdravlju, onda se svi ujedine. I na tome bi trebalo raditi. Društvena je odgovornost političara da idu isticati zajedničke vrijednosti, a ne da rade na podjelama”, zaključila je profesorica Kuterovac Jagodić.
“Svatko od nas se u tom trenutku može poistovjetiti s njihovom tugom i boli”
Razgovarali smo i s docenticom na Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju dr. sc. Anitom Lauri Korajlijom koja nam je rekla da se u ovom slučaju dogodila grupna kohezija, odnosno ujedinjenje potaknuto empatijom i idejom da samo zajedno možemo protiv “zajedničkog neprijatelja”, koji je u ovom slučaju, navodi, visoka cijena liječenja.
Smatra da bi reakcija javnosti da nije objavljena Milina fotografija bila vjerojatno puno slabija.
“Ovako imate iskrene roditelje koji su potpuno očajni, malo dijete koje boluje od teške bolesti i cilj koji je njima nedostižan samostalno. I sve je vrlo otvoreno, iskreno i transparentno. I to su ljudi osjetili. Svatko od nas se u tom trenutku može poistovjetiti s njihovom tugom i boli. A svima nam je važno da vjerujemo da živimo u svijetu koji svaka mala kap pomaže tkati i u kojem su ljudi dobri i spremni pomoći”, rekla nam je docentica Lauri Korajlija.
Svi dijelimo neke temeljne vrijednosti
Navodi kako su stanovnici naše zemlje i dalje podijeljeni u idejama kakvo društvo želimo s obzirom na neke druge stvari i kako to postići, no da svi dijelimo neke temeljne vrijednosti i ovakva vrsta ujedinjenja, kaže, nije začuđujuća i iznad je društvenih podjela.
“Taj potencijal bi svakako trebalo iskoristiti u izgradnji društva koje bi bilo bolje za sve nas”, zaključila je docentica Lauri Korajlija, piše Index.hr
wpDiscuz