Ivana Bilić je naša Imoćanka koja već dugi niz godina živi u Splitu. Ivana obnaša dužnost predsjednice Udruge “Ruke ljubavi” koja se bavi problematikom unaprjeđenja zdravstvene zaštite kod djece. Udruga se bori protiv ukidanja pedijatara i već je pisala dopise resornom ministarstvu kako bi se sačuvala pedijatrijska radna mjesta i kako obiteljski liječnici ne bi preuzeli njihov posao. U udruzi smatraju da je za našu djecu pogubno da obiteljski liječnici, koji samo 3 mjeseca posvećuju specijalizaciji pedijatrije, preuzimaju brigu o najmlađima, a isto tako to je u potpunoj suprotnosti sa zdravstvenom politikom države, Nacionalnom strategijom razvoja zdravstva 2012.-2020. te UNICEF-ovom Konvencijom o pravima djeteta, čiji je Hrvatska potpisnik.
Ivana nas je kontaktirala i sa konkretnim primjerom koji pokazuje kako je Županija i u zdravstvu maćeha Imoćanima. Njezin post prenosimo u cijelosti:
Čak i u vrijeme Jugoslavije dok se narod iseljavao trbuhom za kruhom bježeći od politike totalitarizma, imali smo kvalitetniju organizaciju zdravstvene zaštite. Dok se upravljalo zdravstvom iz Imotskog imali smo plaćene specijalizacije i zadržavali smo liječnike u našem kraju.
Sada je organizacija i kontrola rada doma zdravlja i ambulanti planinskog područja Imotskog kraja pod kontrolom Splitsko-dalmatinske županije i ravnatelja dr Dragomira Petrica.
Sada u Imotskom imamo u radnom odnosu 72. godišnjeg internistu jer se nije raspisala specijalizacija. Nemamo radiologa jer je županijskom domu zdravlja bilo skupo plaćanje odobrenih specijalizacija, na 13 ispostava radi 2 radiologa. Imali smo 3 pedijatrijska tima, sada je jedan ugašen.
Ne misli se na zdravlje malih pacijenata, tko će kvalitetno skrbiti dojenačku dob djece, a politika na sva zvona propagira pronatalitetnu politiku!?
Na radio Dalmaciji 27.07.2016. dr Petric objašnjava da djeca nisu ugrožena zbog nedostatka pedijatara i da je taj problem umjetno stvoren od strane pedijatara i izjavljuje rečenicu koja se nije smjela čuti u eteru „pola Hrvatske nema pedijatre, a djeca ništa više ne umiru tamo“- kakav čovjek može to izreći,… i misliti!?
imotskenovine.hr