Istina je i tu dvojbe nema, kako bošnjačka strana, preko Dragana Čovića, predsjednika HNS-a i HDZ-a BiH i njegova odlaska u Banju Luku na svečanost obilježavanja Dana Republike Srpske, pokušava i uspijeva “zamagliti” obilježavanje teškog, stravičnog zločina koji su postrojbe tzv. Armije BiH 9. siječnja 1994. počinili u Buhinim Kućama, nadomak Viteza, piše Večernji list BiH.
Također je nepobitna tvrdnja hrvatskih dužnosnika, a što prenose uglavnom hrvatski mediji, kako bošnjački političari i ne znaju gdje su Buhine Kuće, gdje je počinjen taj strašni zločin nad 27 zarobljenih vojnika HVO-a i ubijenih civila. A kako bi i znali kada njihovi političari i vojni dužnosnici, pa onda i mediji, već godinama papagajski ponavljaju kako Armija BiH nije činila zločine. Pa kakve onda Buhine Kuće i zločini o kojima Hrvati uporno “pričaju priče”.
Uostalom, to su njihove stalno korištene i ponavljane matrice i tu nema ništa novo, niti se bilo što tu mijenja. Međutim, Hrvati Viteza, obični građani, pitaju gdje su u srijedu, 9. siječnja, osim Dragana Čovića i ministra Vjekoslava Bevande, bili ostali visoki dužnosnici hrvatskog naroda na višim, federalnim i državnim razinama političke, izvršne i zakonodavne vlasti. Tko je njima “zamaglio” godišnjicu zločina u Buhinim Kućama?
Nikog od njih na obilježavanju tog tragičnog dana, jednog od najtežih u krvavoj borbi Hrvata u Lašvanskoj dolini za goli život, za opstanak, nije bilo na groblju Topala, na svetoj misi zadušnici. Znaju li oni gdje su Buhine Kuće? Sigurno je, i tu dvojbe nema, mnogi od njih, nažalost, ne znaju, ili je bolje reći da, na obilježavanju godišnjica tog tragičnog dana, na misama zadušnicama u groblju Topala, nikada nisu bili. A stara narodna poslovica kaže: “Prvo počisti i uredi svoje dvorište, pa gledaj susjedovo”!
Nikoga od njih nije bilo ni na okruglom stolu o temi “Domovinski rat i obrana središnje Bosne”, koji su organizirale udruge proistekle iz Domovinskoga rata s područja Srednjobosanske županije. Okrugli stol održan je u Vitezu, neposredno poslije svete mise zadušnice služene za žrtve u Buhinim Kućama, a uvodničar je bio ravnatelj Dokumentacijskog centra Domovinskoga rata BiH Željko Raguž.
Na vrlo zanimljiv način, argumentirano dokumentirano, Raguž je govorio o “igrama i igricama” bošnjačkih političara uvijek “pokrivenih” Hrvatima koje su sami postavljali na dužnosti, pa i one najviše, o sudbenoj vlasti u BiH kada su u pitanju ratni zločini, o Haagu i haškim kaznama… A nakon uvodnog izlaganja, razvila se zanimljiva diskusija s nizom komentara, tvrdnji, pitanja… s kojima se ukazivalo i na pogreške i “naših” (hrvatskih op.a.) – na propuste nečinjenja, neznanja, neodgovornosti, kukavičluka hrvatskih pravosudnih dužnosnika i ne samo njih.
Nažalost, sve to nije imao tko čuti kada su u pitanju visoki dužnosnici federalne i državne razine vlasti. A govorili su oštro, iskreno i pošteno, prekaljeni ratnici, ratni zapovjednici u krvavom ratu u Lašvanskoj dolini.