Sveti Lovro (Huesca oko 225. – Rim, 10. kolovoza 258.) – kršćanski svetac, rimski đakon pogubljen za vrijeme cara Valerijana.
Prema legendi, rođen je u rimskoj provinciji Hispania Tarraconensis u gradu Osca. To je danas grad Huesca u Španjolskoj. U vjeri ga je poučio arhiđakon Siksto. Kada je Siksto postao papa 257. godine, Lovro je postao đakon i dobio je službu upravljanja nad crkvenim blagom te skrbi nad siromašnima. Prema legendi, među blagom bio je i sveti gral, kalež iz kojeg je Isus pio na Posljednjoj večeri. Lovro je prema legendi poslao sveti gral u Španjolsku i danas se čuva u Valenciji, ali se ne može potvrditi autentičnost. Bio je jedan od prvih arhivista u Crkvi pa je zaštitnik knjižničara.
Sveti Lovro jedan je od najpoznatijih svetaca. Slave ga i pravoslavni vjernici, anglikanci i luterani. Budući, da se kiša meteora, zvana Perzeidi, događa otprilike u vrijeme njegova spomendana sredinom kolovoza, naziva se i “suze sv. Lovre”. Posebno je slavljen u Rimu. Jedan je od zaštitnika Rima. Francuski istraživač Jacques Cartier po njemu je nazvao najveći estuarij na svijetu Zaljev svetog Lovre (en. Gulf of Saint Lawrence) i Rijeku sv. Lovre dugu 1.197 km. Po sv. Lovri se u Kanadi zove i planina Laurentian Mountains, glavna četvrt Saint Laurent u Montrealu i Avenija sv. Lovre u istome gradu. Jedna od najznačajnijih utvrda nekadašnje Dubrovačke Republike, Lovrijenac u Dubrovniku, nazvana je po sv. Lovri, na kojoj se nalazi kapela posvećena svecu u kojoj se na svečev dan i u današnje vrijeme slavi euharistija.