Žarko Papić: BiH je socijalno bure baruta

Direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju Žarko Papić u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) ističe da je u Bosni i Hercegovini “put u pakao popločan izbornim kampanjama”.

“Jednostavno se bojimo da će nas sve učestalije tenzije i proizvodnja stalnog straha polako ubijati na neki način. Još nismo došli do neke granice gdje će doći do bunta gladnih stomaka”, ukazuje ovaj politički analitičar.

Papić navodi i da Agencija za statistiku BiH pogrešno računa siromaštvo metodologijom relativnog siromaštva, a političari govore neistinu.

“Prema Agenciji, mladi Nijemci dolaze u Bosnu i Hercegovinu da traže zaposlenje. Nažalost, nije tako. A političari nam lažu u oči. Prvo, stranih investicija – nema, a sa ovakvom političkom situacijom – neće ih ni biti”, naglašava Papić.

RSE: Dok se ogromne svote novca iz državnog budžeta uplaćuju za naknade političara, u Bosni i Hercegovini je sve više gladnih, posebno djece, a dobili smo i kategoriju “novi siromasi”. Koliko je danas siromašnih u BiH?

Papić: Svjetska banka je nedavno objavila da je 25 posto stanovnika Bosne i Hercegovine živi od 8,6 maraka (više od 4 eura) dnevno, to je na mjesečnoj razini nešto ispod 250 maraka. To je apsolutno siromaštvo u kojem živi četvrtina stanovnika ove zemlje. Ujedinjene nacije su ranije objavljivale podatke o ekstremnom siromaštvu govoreći o tome da u BiH od tri do pet maraka dnevno živi 600.000 ljudi. Mi smo izračunali da oko 900.000 ljudi živi ispod praga apsolutnog siromaštva.

Dakle, siromaštvo je veoma rašireno u Bosni i Hercegovini i niko ne želi da registruje činjenice da smo, prema podacima Evropske unije, najbjednija zemlja u Evropi šta god značio taj termin, da će nam kao drugim zemljama trebati 60 godina da s ovim nivoom ekonomskog rasta dostignemo prosjek EU. Sad postoje i indirektni pokazatelji koji govore isto, u prvom redu kontejneri. Svakodnevno imamo priliku vidjeti koliko ljudi živi hraneći se otpacima iz kontejnera.

​RSE: Imamo primjer nedavnog otvaranja dječije javne kuhinje u Lukavcu što nas, kako ste nedavno ocijenili, vraća u srednji vijek.

Papić: Činjenica da se otvara javna kuhinja samo za djecu je zastrašujuća. U humanitarnom smislu riječi to je dobar potez, ali istovremeno govori da je situacija gora nego što podaci govore. Jer sad moramo vršiti selekciju siromašnih, spašavati najmlađe, a starima kako bude – to vam je 19. vijek. To je stvarno dramatičan podatak koji upozorava na to da BiH nikakav apstraktni spoljni neprijatelj ne treba, nema nikakvog “balkanskog bureta baruta”, ali odista postoji socijalno bure baruta.

Bosanskohercegovačke vlasti na to ne obraćaju pažnju. Sjetite se bilo kog visokorangiranog političara koji je izgovorio riječ siromaštvo u posljednje tri godine? Nije niko. Čak i civilno društvo, akademska zajednica izbjegava tu temu, bave se sporadičnim, pozitivnim aktivnostima podršci marginalizovanim grupama, ali niko ne želi da vidi stvarnu sliku današnje BiH.

​RSE: Kako komentarišete friziranje podataka naročito političara koji govore o desetine hiljada novozaposlenih, investicijama koje će baš sada pred izbore procvjetati, niskoj stopi zaduženja u odnosu na susjede BiH? Takođe, brojne strane ugledne institucije u svojim izvještajima navode da je Bosna i Hercegovina na začelju evropskih zemalja u svim segmentima. Kome vjerovati? Kuda ide BiH prema ovim podacima?

Papić: Podaci su bazirani na izboru krivih metodologija ili su potpuno lažni. Naprimjer, Agencija za statistiku BiH potpuno pogrešno računa siromaštvo metodologijom relativnog siromaštva i kaže da je 17 posto stanovnika BiH ispod relativne linije siromaštva. Iste godine za zemlje Evropske unije prosjek je 24 posto stanovništva ispod relativne linije siromaštva. Prema Agenciji, mladi Nijemci dolaze u BiH da traže zaposlenje. Nažalost, nije tako.

S druge strane, prema evidencijama izdatih radnih dozvola u stranim ambasadama iz Bosne i Hercegovine je otišlo 150.000 radno sposobnog stanovništva, a zvanična bh. statistika kaže da je otišlo samo 10.000 uzimajući podatak o broju ljudi koji su odjavili svoj boravak u BiH. Molim vas, u BiH nema osobe koja ne poznaje nekog ko u posljednjih godinu dana nije otišao iz ove države.

A političari nam lažu u oči. Prvo, stranih investicija – nema, a sa ovakvom političkom situacijom neće ih ni biti. Onda kažu da je smanjena nezaposlenost, pa jeste – jer je povećana zaposlenost naših ljudi u Njemačkoj.

​RSE: No, posljednja dva do tri mjeseca ove godine vidimo da je nezadovoljstvo građana sve učestalije, organizovani su brojni protesti i štrajkovi. Da li to znači da građani ipak izlaze iz dugogodišnje apatije?

Papić: Prema građanima Bosne i Hercegovine, anegdotski ću reći, korištena je metoda kuhane žabe. Ako žabu bacite u kipuću vodu ona će iskočiti i preživjeti, ali ako je stavite u hladnu, i tu vodu polako zagrijavate, ona će se postepeno navikavati i, na koncu, skuhati. Mi se navikavamo u sve tri nacije i ostali da nam je pomalo stalno gore pa nekako trpimo.

Stalno nas zastrašuju jedni drugima, proizvode konflikte i tenzije i to sve učestalije. Metaforički, u BiH put u pakao popločan je izbornim kampanjama. Jednostavno se bojimo da će nas sve učestalije tenzije i proizvodnja stalnog straha polako ubijati na neki način. Još nismo došli do neke granice gdje će doći do bunta gladnih stomaka, a učiniće se sve sa stanovišta ove političke oligarhije da se to spriječi, izmanipuliše i preusmjeri.

​RSE: Kako izaći iz ove krize?

Papić: Teoretski, vidim u mogućnosti da se u ogromnom broju poveća izlaznost na izborima u BiH. Treba nam više od 65 posto ljudi da izađe na izbore da bi se kupljeno biračko telo nadmašilo. S druge strane, ključno pitanje je hoće li ta potencijalna ljevica u BiH uspeti da se promijeni, da bude direktna, agresivna, da maršira ulicama, da nosi parole.

Moj savjet svima je, umjesto pred parlamentima i pred vladama, demonstrirajte pred centralama stranaka jer tamo je stvarna moć, a vlade i parlamenti su samo tehničke službe. Jedino tako bi se mogla poljuljati ova moć jer postoji staro pravilo: svaka vrsta apsolutizma je puno slabija nego što izgleda. Onog momenta kad počne pucati raspadne se. Sjetite se kako je pao Milošević (Slobodan, op. a.) – dok si rek’o piksla.