Jedan od najstarijih zapisa o Bosni u osmanskom razdoblju dolazi iz pera Benedikta Kuripešića, austrijskog putopisca koji je 1530. godine putovao kroz Balkan. Njegovo djelo, “Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju”, prvi put je tiskano 1531. godine, a predstavlja neprocjenjiv izvor za razumijevanje Bosne i šireg Balkana tog doba. Kuripešićev opis Bosne donosi detalje o narodima, vjerama i životu u zemlji koja je, i tada, bila složena i posebna u svom kulturno-religijskom tkivu.Tri naroda, tri vjere
Kuripešić navodi da je Bosna u to doba bila domovina tri naroda i triju vjera:
- Bošnjaci katolici – Starosjedioci Bosne, rimo-katoličke vjere. Njih su Osmanlije, nakon osvajanja, ostavile u njihovoj vjeri, zadržavajući njihove svećenike, crkve i obrede. Katolici su činili značajan dio bosanskog društva u tom periodu, no s vremenom su, zbog povijesnih okolnosti, njihov broj znatno opao.
- Pravoslavni Srbi (Vlasi) – Kako ih Kuripešić naziva, “Surffen” ili “Vlachy”, pravoslavci koji su u Bosnu doselili iz područja Smedereva i Beograda. Autor ističe da ih on i njegovi suvremenici smatraju “dobrim kršćanima” jer nisu primjećivali razlike između pravoslavne i katoličke vjere. Vlasi su bili poznati kao stočari, ratnici i martolozi – poluvojni sloj u osmanskoj hijerarhiji.
- Turci – Pripadnici osmanskog vladajućeg sloja, koji su “vrlo tiranski” upravljali kršćanskim podanicima. Ipak, Turci su, prema Kuripešiću, ostavljali kršćanima slobodu da prakticiraju svoju vjeru, osim onih koji bi prešli na islam, često zbog lakomosti ili mladalačke nepromišljenosti.
Katolici ljepši i okretniji od Turaka
Zanimljiv je Kuripešićev opis Bosanaca. Prema njegovim zapažanjima, Bosanci su smatrani najvjernijim i najpouzdanijim ljudima u osmanskoj vojsci i administraciji. Janjičari, činovnici i kapetani podrijetlom iz Bosne uživali su poseban ugled.
“Bosanci se bolje i ljepše odijevaju od samih Turaka”, ističe Kuripešić, dodajući da su njihova okretnost, ljepota i pobožnost bili razlog zašto su Bosanci cijenjeni čak i više od “pravih” Turaka. Ovo svjedočanstvo otkriva kako su se Bosanci prilagodili osmanskom sustavu, često zauzimajući važne položaje, ali i zadržavajući svoj prepoznatljivi identitet.
Demografski izazovi
Bosna u 16. stoljeću, prema Kuripešiću, nije bila gusto naseljena. Tome su doprinijeli:
- Epidemije kuge, koje su desetkovale stanovništvo.
- Bježanje pravoslavnih Vlaha i martoloza zbog visokih poreza i teških nameta.
- Osmansko odvođenje mladih ljudi, osobito dječaka, koji su postajali janjičari i službenici carstva.
Unatoč tim izazovima, Bosna je bila prepoznatljiva po svojoj multikulturalnosti i posebnom društvenom poretku, koji je opstajao usprkos surovim uvjetima života.
Povijesna refleksija: Što nam ovo govori o Bosni danas?
Kuripešićevo svjedočanstvo nudi fascinantan uvid u povijesnu Bosnu, zemlju koja je, i tada kao i danas, bila domovina različitih naroda i vjera. Njegov opis Bošnjaka, Srba i Osmanlija kao triju ključnih skupina otkriva kako su povijesne podjele, ali i zajednički suživot, duboko ukorijenjeni u bosanskoj stvarnosti.
Kada danas govorimo o identitetu Bosne i Hercegovine, često se zaboravlja koliko je slojevita i duboka povijest te zemlje. Narativi o “tri naroda” u Bosni nisu izum modernog doba; oni su bili prisutni još u 16. stoljeću, kako pokazuje Kuripešićev zapis. No, istodobno, njegovo svjedočanstvo pokazuje i to da je suživot, koliko god izazovan, uvijek bio dio bosanske stvarnosti.
Kuripešićevo djelo nije samo povijesni dokument; ono je podsjetnik na složenost Bosne i Hercegovine kroz stoljeća. Zemlja koja je nekad bila “tri naroda i tri vjere” danas se suočava s izazovima modernog identiteta, ali njezina povijest svjedoči o otpornosti i jedinstvenosti bosanskog društva. /POSKOK/
Iz ovog teksta zaključujemo da je SDA ukrala naše povijesno hrvatsko regionalno ime. Nama katolicima. Kao da se skupina muslimana u Dalmaciji proglasi nacionalno Dalmatincima.
wpDiscuz
