Bosanski boljševici su sa 348 glasova reizabrali Željka Komšića za predsjednika Komunističke partije Bosne koju u šali zovu “Demokratska fronta” želeći valjda staviti naglasak na činjenicu da među sobom imaju predsjednika koji je bio na fronti što je, istina, poprilično rijedak slučaj u današnjoj politici.
Iz izlaganja narodnih poslanika da se zaključiti jedan “opšti stav”:
Da nema Željka Komšića BIH danas vjerojatno ne bi postojala. On je, nju jarane skroz sačuvao, puškom, namrštenom obrvom i podignutim prstićem u emisiji 60 minuta kad je Izetbegoviću poručio da je kukavica a što narodi i narodnosti naše mlade domovine pamte kao junačko djelo ravno najhrabrijim podvizima Boška Buhe i Save Kovačevića.
Istina BIH sigurno ne bi bila ovakva tužna kakva je danas da nije bilo Komšića. Možda bi, naime, bila malo bolja, demokratskija, i bogatija za osam godina demokratizacije i jačanja međunacionalnog povjerenja.
Njegovom pojavom u politicim taj proces staje, i ono malo povjerenja što se mukotrpno pokušalo izgraditi nakon Alijanse,narušeno je. I to je činjeno punih 8 godina njegova mandata na nekoliko “antidemokratskih” frontova.
Postoji nekoliko projekata i ljudi u BIH za koje sa sigurnošću možete uprijeti prstom, da su svojim antidemokratskim djelovanjem, unazadili BH društvo, doveli do porasta nacionalizama, produbili jaz među ovom i onom nacijom i da nećete time pogriješiti.
Recimo FTV. Tko to u BIH može reći da FTV nije unazadila BH društvo? Ili recimo Komšić. Ta gromada međunacionalnog nepovjerenja. Paradigma nepravde, . Željko Prevara Komšić. Poluga jednog pokušaja nacionalsocijalizma.
No ako Komšić već kaže kako će se boriti protiv onih koji dijele BIH u svakom slučaju to treba pozdraviti. Jer možda je eto došlo do zaokreta u njegovoj politici i viziji BIH. Krajnji vakat je da ju prestane dijeliti…
Željko Komšić je bio jedini kandidat za predsjednika Komunističke partije Bosne. Također na današnjem Kongresu komunista izabrano je 90 članova Glavnog stana i šest članova Nadzornog odbora stranke, a usvojen je i novi Statut stranke i manifest “Bosna i Hercegovina 2020″, piše “Oslobođenje”.
U obraćanju delegatima nakon objave rezultata glasovanja Komšić je zahvalio na povjerenju i poželio da na narednom kongresu bude više kandidata za predsjednika što bi dokazalo i veću snagu stranke.
Usvajanje deklaracije popriličnog ironičnog , donekle i sciencefiction naziva “Ujedinjena ljevica za ujedinjenu BiH” (kako ćeš ujedinjavat ljevicu ako je nema?) nazvao je velikom promjenom u političkom životu BiH.
Nije jasno na koju ljevicu Komšić misli? SDP je odavno provaljena kao nacionalistička stranka, DF je mlađa sestra SDP-a u čijem vrhu sjede jedni od najljućih bošnjačkih nacionalista, koji se ne libe davati i fašistoidne izjave.
Naša stranka je možda jedina lijeva stranka u BIH no teško je vjerovati da bi se oni , kao liberalni demokrati mogli ujediniti sa komunisitma, i nacionalsocijalistima koje je liberalni zapad desetljećima rušio?
Komšić je dodao kako je DF na sebe preuzeo zalaganje za interese siromašnih i obespravljenih građana BiH.
Blago siromasima. Naročito siromasima duhom.
Komšić je rekao da očekuje žestok sukob DF-a i stranaka koje bi i dalje dijelile Bosnu i Hercegovinu i uvjeravale javnost da je naše prirodno stanje da budemo podijeljeni.
Iako je i sam provodio praksu podjele, i time postao praktična potvrda te podijeljenosti, sredstvo koje je produljivalo te podjele, nije mu pameti smetalo to reći. A nije mu imao tko ni proturiječiti.
Dementne obožavateljice ionako ga odavno ne čuju. One samo plješću i galame “Tito, Tito” ne kontajući da je to zapravo Željko.
Zlajin Željko.
Jedna tužna priča mahalskog nacionalizma…
Ali treba Komšiću svakako poželjeti sreću. Bez njega bi bilo dosadno. A s obzirom na destruktivce i vukove kojima se okružio fakat mu je treba poželjeti…
Podsjećamo, Komšič je disident SDP-a iz kojeg je izlazeći osnovao DF. Nekadašnji je hrvatski član Predsjedništva BiH izabran bošnjačkim glasovima i zastupnik je u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Skvarcan je i blago zblajhan. Vozi se u blindiranim kolima i u zatamnjenim staklima novog Audija.
Socijaldemokratsku partiju BiH napustio je 2012. godine iz personalnog sukoba sa Lagumdžijom. Kao povod je naveo neslaganje s odlukama tadašnjeg vodstva SDP-a koji je u nekakvim prebovorima bio pristao na uvođenje elektorskog glasovanja po kantonima u FBIH čime bi se tek donekle ojačala etniča reprezentativnost u domovina naroda u FBIH i spriječila manipulacija da veći narod manjim narodima bira predstavnike. Komšić, koji je navodno Hrvat, usprotivio se tome da se Bošnjake zaustavi da Hrvatima i u budućnosti biraju predstavnike.
Što je malo čudno. Lijeve stranke su obično na strani manjih. Samo u BIH “lijeve” stranke duvaju u rog većinskog nacionalizma.
Vrlo
- Advertisement -
- Advertisement -
Login
14.7K Mišljenja
Najstariji
wpDiscuz
More Articles Like This
- Advertisement -