Karneval je razdoblje maskiranja, pojedinačnog i skupnog. Maskiranje i prerušavanje omogućuju izmjenu identiteta, oslobađaju nas privremeno bremena svakodnevnih uloga. Preodijevanjem se ostvaruje zamjena spolova ili društvenoga statusa i tako unosi zbrka u ustaljeni poredak. Maske i pokladna sloboda ponašanja uzajamno su uvjetovani – ljudi navlače maske da bi ludovali nezamijećeni, a maske na licima uzrokuju izmijenjeno ponašanje svojih korisnika. Čarobna šuplja lica samo su naizgled bez mozga – na njima su nataložena drevna značenja i namjene.
Značenje karnevalskih maski
Zamjenom lica obično se postiže zastrašivanje ili smijeh, ali ponekad se čini kao da maska i dandanas može služiti višim silama ili štititi od njih. Moć maske privlači djecu, ali nije strana ni odraslima. U mnogim hrvatskim krajevima svake se godine iznova pojave tradicijski maskirani likovi (ophodnici u životinjskim kožama sa zvonima, djed i baba itd.), često u izdvojenim pokladnim povorkama, a ponekad gotovo izgubljeni u šarenom mnoštvu suvremenih, aktualnih maškara.
Značenje karnevala
Povijesno značenje maškara i poklada
Ti drevni likovi većinom su tajanstveno šutljivi – predstavljaju pokretima, plesom i pravljenjem buke. Nije teško u njihovu ponašanju prepoznati značajke obrednog predstavljanja, neku pomalo sakralnu i magijsku ozbiljnost kojom obavljaju svoju prividno razularenu ili lascivnu, a zapravo tradicijom propisanu zadaću. Karakterom im je slična i pokladna lutka Mesopusta, Pusta, Poklada, Fašnika, Krnje ili princa Karnevala, koja u raznim krajevima ima različita, često stalna individualna imena (npr. Mate, Marko, Prane, Rade itd.). Taj lik na sebe preuzima sva zla protekle godine, ponegdje dobiva i aktualno ime koje traje samo jednu sezonu, a može ga predstavljati i Živ čovjek koji pred smaknuće (najčešće spaljivanje) biva zamijenjen lutkom-dvojnikom.
Povijesno značenje paljenja karnevala
Vatra i dim završne karnevalske lomače; čađa na licima; pepeo, brašno, konfeti, bomboni i voda kojima maškare posipaju, prskaju ili zalijevaju oko sebe; pucnjava, glazba i buka; toptanje nogama, skakanje i ples; fingiranje koitusa i krađe; premještanje i prevrtanje stvari, vozila, oruđa i alata; pokladno oranje; zadirkivanje žena, ali i sirotinje, čudaka, mentalno retardiranih osoba i drugih marginalnih kategorija pučanstva; plašenje djece; zlostavljanje i uznemiravanje životinja sve to isto tako upućuje na karnevalsko magijsko, obredno djelovanje karnevala koje neprimjetno traje i u dvadesetom stoljeću. Sudionici karnevalskih zbivanja obično nisu svjesni nekadašnjih obrednih funkcija svojih pokladnih postupaka. Njih ne zanima poticanje plodnosti i nove vegetacije, ili zaštita od zlih sila.
Oni jednostavno ponavljaju radnje svojih predaka, odajući se užicima koji su dopušteni i čak propisani tradicijom.
(v. Baroja 1979:27-28).