Kada je Žana (Janny Merkus), Garibaldijeva učenica, članica Pariške komune, nizozemsko siroče, kćer Jakarte i u konačnici Mati Suvremene Hercergovine, iz pravca Dubrovnika prvi put dojahala u Mostar , 1877 godine, samo s jednom namjerom, da naše djedove, kmetove, robove, podigne na ustanak protiv begova i sultana, pred sobom je u kotlini vidjela zaostalu i zdimljenu kasabu, u kojoj se već 300 godina govorio isti teferič i pozdravljalo se , pjevalo i umiralo na isti način. Pjesme osinm gusala i nije bilo a tu i tamo mogla se oslušnuti pjesma boli, nemušta i bez tonaliteta. Gangom su ju seljaci zvali. Vidjela je tisuće poniženih kršćanskih očiju, u ponižena naroda, naroda koji riječ sloboda odavno nije izustio. Jer ju je Turčin griješnom riječi proglasio. Sloboda je bila povlastica begova. Raji ta riječ nije bila dopuštena. Rajino je bilo da bude silovana, da radi što joj se kaže a neposlušnog si mogao ubiti bez konkretna povoda. Vidjela je narod kojeg je osvajač sveo na prava životinja gotovo mu posve ubivši osjećaj da je čovjk. Sve to pred očima njegovog potkupljenog i prodanog svećenstva. Vidjela je potom pokvarenu dijabolilčnzu begovsku elitu u hamamima i oko njih pod nogama fraturice. ulizice, đugume, kako se ližu s okupatorom, s nabijačima na kolac, i šapuću im u uho u koju kuću treba udariti koliko je sutra s pravom prve bračne noći. Poniziti kaura koji u ustanika hoće da odrasta. Koji se Mijatom zanosi i guslare sluša.
Hodala je od krčme do krčme tražeći junaka. Nekog tko će biti dostojan podići narod. I hodala je po Mostaru uzaludno. Nije ga našla.
Da joj je netko tada rekao da će njen Mostar danas učiniti ovo, pobijediti elitni nizozemski klub u elitnom sportu, za nekih stoljeće i pol, samo bi odmahnula rukom.
Sudbina ju je tako odnijela ka južnoj Hercegovini, ka Ravnom, u mistične prerije po kojima su se prosuli stećci i vuci. I gdje se i Turčin bojao i s brojnijom grupom askera noću jahati.
A tamo joj rekoše da ima jedan jedini čovjek, da ga vojvodom zovu iako je svećenik, da nije htio poći za pratra radi njihove pokvarenosti, odnarođenosti i priučene navade klanjanja Turčinu, da se taj čovjek Don Ivan zove, da je od slavnog roda Musa, da mu je ujak rođeni fratar, doušnik, i da potajno, suprotno provinciji radi za narodnu stvar, da se sokoli i da narod sokoli, da su mu uzori Karađorđe , Fra Imbrišimović i Don Mesić, ustanici od Srbije, Like i Požege, da narodu o slobodi govori, i da ju jke narod opet nekim čudom počeo da sanja, da je oko sebe okupio hajduke, od fratara prezrene i da je u stanju podić cio taj narod, i da je ta bijeda, to muževa što je ostalo od Stoca do Neuma spremno zemlju zaorati pa i s ovog svijeta zauvijek otići, jerbo je narodu bijeda došla do grla. I turski zulum oni više neće da duraju.
Istog takvog junaka, po glasu i stasu ravna, još učenijega , s Europom upoznata, koji se i u politiku svijeta razumije, vojvodu Mihajla Ljubibratića, pronašla je u Trebinju.
Ovo troje ljudi promijenit će u godinu dana povijest Europe.
Plemići i Ultrasi vjerojatno pojma nemaju o čemu pričamo. U tome i jest ljepota ove priče i ove pobjede.
Al za početak neka znaju samo ovo:
Da Merkusoa nije došla u Hercegovinu kad je došla, da nije bila to što je bila, da Ivan nije bio što je bio i da Mihajlo plemeniti Ljubibratić nije rekao Da ,Njenoj Ideji da se krene mačem na osvajača, danas ove pobjede ne bi bilo.
Odavno pišemo da Zrinjski treba promijeniti ime u HŠK Merkus. Da je to jedino ispravno ime koje ovaj klub treba nositi.
Da po njoj treba imenovati naše najveće trgove i najljepše ulice. Kćerima davati imena po njoj.
I dugho ćemo mi to još godina pisati dok se ne pojavi neka nova elita koja će shvatiti što su bili i koji su bili naši najveći dani u povijesti.
I kako nema svečanije pobjede i većeg sjećanja od sjećanja na dane kad si nakon 370 godina robovanja mačem, žrtvom i borbom otjerao Osmanliju.
Svi narodi svijeta koji su dugo robovali pred jakim i opakim tiraninom, dan kada je tiranin slomljen zovu Danom Slobode, a aktere tog događaja ne zaboravljaju nego im se vječno dive.
I oni ostaju trajan znamen i uzor tog društva.
Samo je u Hercegovini netko naredio da se narodu iz sjećanja ima izbiti Vojvoda Ivan, Vojvoda Mihajlo i najveća heroina koja je hodila našom Hercegovinom.
Hercegovska mati slobode. Od Hercegovine zaboravljena, od Nizozemske prezrena, od Osmanlija prokleta.
Samo su rijetki danas oni koji znaju što je njeno ime. I koliko je ono veće ,slavnije i pobjedonosnije od imena Zrinskog.
Neka je na čast našim plemićima ova pobjeda, a mi je, u mjeri u kojoj smijemo, posvećujemo svim sudionicima Hercegovačkog Ustanka. U prvom redu Žani, Ivanu, Mihajlu.
I apeliramo na nizozemskog ambasadora u BIH da i dalje ostane pizdek i ne upita javno muslimansko talibansku udrugu BH Žene, kako je moguće da su u svojoj monografiji izostavili najslavnije žensko ime koje je hodilo ovim prostorima. Šta hodilo, jahalo, boj bojevalo, okupatora izgonilo.
Nogometaši Zrinjskog odigrali su susret 1. kola grupne faze Lige konferencija, a u Mostaru je gostovao AZ Alkmaar koji je na poluvremenu vodio 3:0, a na kraju izgubio s 4:3!
Zrinjski je prvi bh. momčad koja je igrala grupnu fazu jednog Uefinog natjecanja, a prvi suparnik bio je nizozemski AZ, koji je nakon prvih 45 minuta imao domaćina u ruci, izgledao je puno moćnije, vodio je čak 3:0 i svi već mislio da tri boda idu u Nizozemsku.
No, nestvarno izdanje Plemića koji je uspio napraviti čudo nad čudima i na kraju slaviti s 4:3!
Ali krenimo od početka. Za prvu priliku trebalo je osam minuta, Claise je pucao, a Marić pospremio pod gredu. AZ je poveo u 10. minuti. Van Brederode je bio na drugoj stativi i siguran pogodak za 0:1.
Unatoč vodstvu, uslijedili su žestoki napadi gostiju iz Nizozemske, au 33. minuti Mijnans je natrčao na odbijenu loptu i povisio na 2:0, piše Sportsport.ba.
Do kraja prvog poluvremena gosti su još jednim golom riješili pitanje pobjednika. Wit je pogodio iz šesnaesterca i igra se nastavila “reda radi”.
Ipak, malo se nade vratilo domaćinima kada je Kožulj iz slobodnog udarca zatresao mrežu gostiju i smanjio rezultat na 3:1.
U 70. minuti još jedan majstorski pogodak Plemića. Ćorluka je ubacio, ali lopta je prevarila vratara i završila iza gola.
A onda spektakl u 73. minuti kada je rezervista Hrvanović čudesnim pogotkom izjednačio Zrinjski, a goste bacio u šok. No Zrinjski tu nije stao, nastavio je napadati, pa je Kožulj u 83. pogodio za 4:3. Malekinušić je pogodio vratnicu, lopta se odbila do Kožulja koji ju je zakucao u mrežu. Pavlidis je u 87. minuti ostao sam, ali nije zabio. Puno sreće za Zrinjski, koji je to uostalom i zaslužio.
Zaista nevjerojatna utakmica u kojoj bh prvak je pokazao karakter, pobjednički mentalitet i kvalitetu. Rezultat koji su postigli, pogotovo način na koji su to učinili, je impresivan i ostavlja bez teksta.
U ovoj skupini u Varšavi su se sastali i Legia i Aston Villa, a taj je susret obilovao izglednim prilikama i golovima. Na kraju su Poljaci pomalo neočekivano slavili nad favoriziranim Englezima s 3:2.
Strijelci za Legiju bili su Wszolek i Muci (2), a za goste iz Birminghama Duran i Digne.
U drugom kolu AZ će ugostiti Legiju iz Varšave, a 5. oktobra Zrinjski će ugostiti Aston Villu. Bit će to jedna od najvećih utakmica u povijesti mostarske momčadi i pravi izazov za cijelu jednu generaciju, no već večeras su pokazali da mogu igrati protiv puno bogatijih i jačih momčadi./HMS/
NAPOMENA: U naslovu smo stavili da je najveća Hercegovka među Nizozemkama i najveća Nizozemka među Hercegovkama zabranjena. Sad se pitate tko ju je zabranio, i postavio permanentnu cenzuru na sjećanje na nju? Odgovor je jako jednostavan .No želimo da sami malo mislite. Hajde pokušajte naći odgovor. Isti oni koji su stavili zabranu sjećanja na Don Ivana Musića i Mihajla Ljubibratića. Tko su oni?