Jutros, kao po narudžbi, Novosti odapeše strelicu pod naslovom: NDH je izvršila genocid nad Srbima: Šefica delegacije Hrvatske konačno priznala istinu. Istinu? Ma kakvu istinu, braćo i sestre u kaosu balkanske povijesti? Istina je samo jedna – da ovdje nitko ne zna gdje počinje logor, a gdje završava narod.
Službeno priopćenje IHRA-e, potpisano od Erica Picklesa, odmah je demantiralo ove navode, kao da hladni London uopće razumije vatru Balkana. Ali krenimo redom, jer i zlo ima kronologiju, zar ne?
NDH – Hrvatska? Kakva farsa!
Kao prvo, NDH nije Hrvatska, niti su Pavelić i njegovi podanici ikada bili narod. Oni su bili Bečki projekt, Hitlerov šahovski pijun, marioneta kojoj su, iz Berlina i Beča, povjerili nož da kolje sve što im se suprotstavi. Hrvatski narod? Ne, taj narod bio je u partizanima, u šumi, u borbi protiv istih tih što su kovali planove za Jasenovac.
Pavelić je dokinuo Sabor, progonio Mačeka i izručio Stepinčeva brata smrti. Ako to netko naziva hrvatskom voljom, neka nam onda objasni kako se ta volja borila u redovima NOB-a, gdje su Hrvati ginuli rame uz rame s ostalim narodima protiv nacističkog jarma.
Đujić – simbol bečke hipokrizije
A što ćemo s popom Đujićem? Njega je Pavelić, po Hitlerovoj zapovijedi, pretvorio u Hrvatske borbene snage. Da, četnici su odjednom postali dio NDH, dok su nastavili klati po Dalmatinskoj Zagori. Ako je NDH bila volja hrvatskog naroda, kako to da je taj isti narod masovno umirao od ruku Đujićevih sljedbenika? Pavelić je, pod Hitlerovom šapom, spašavao Đujića i njegovo četništvo, a Beč je sve to režirao.
Jasenovac: Logor Beča i Berlina
Jasenovac nije bio hrvatski projekt. Planovi, logistika, pa čak i brza demontaža logora – sve je to stiglo iz Beča. Tko god u Hrvatskoj brani Pavelića i ZDS, neka odmah spakira svoje simbole i vrati ih na istok Austrije, gdje i pripadaju. Hrvati nisu gradili logore; oni su umirali u njima, zajedno sa Srbima, Židovima i Romima. Pavelićevi jazavci nisu bili Hrvati, oni su bili slugani tuđinskog režima.
Beč – početak i kraj
Beč, braćo, Beč! Taj vječni manipulator Balkana. Oni su nama dali ime “ustaše,” uzeli riječ iz hercegovačkog ustanka i pretvorili je u sinonim za zločin. Oni su htjeli da se mi, Hrvati i Srbi, koljemo u nedogled dok se njihove palače sjaje. Prokletstvo Balkana počelo je kad smo Osmanlijama zaustavili pohod na Beč. Da smo ih pustili, možda bismo danas imali manje razloga za ove tekstove.
Istina ili smrt?
Što je zaključak? Hrvatska ne treba “priznavati” ništa što je činila nacistička lutkarska država. Genocid nije hrvatska volja, nije hrvatski projekt. Ako Srbija želi pravdu, neka je traži u Beču i Berlinu, gdje se sve to kovalo. Hrvati će pomoći, jer i njihova krv, zajedno sa srpskom, romskom i židovskom, vapi za pravdom.
Ali jedna stvar mora biti jasna – tko u Hrvatskoj brani Pavelića, tko maše ZDS-om i opravdava NDH, taj ne pripada ovom narodu. Hrvatska je antifašistička, slobodarska, i ta priča završava ovdje.
Istina je oštra, kao Kristov mač. A tko se boji istine, nek’ ide nazad u Beč, jer ovdje za njega mjesta nema.
- “Blago mirotvorcima, oni će se zvati sinovi Božji.”
(Matej 5:9)
Ova uzrečica iz Govora na gori poziva na mir i nenasilje kao temeljne vrline. - “Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub. A ja vam kažem: Ne opirite se zlotvoru. Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.”
(Matej 5:38-39)
Isus ovdje radikalno poziva na nenasilje i praštanje, odbacujući osvete. - “Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.”
(Matej 22:39)
Ovo je drugo najveće zapovijedanje, nakon ljubavi prema Bogu, i temeljni princip nenasilja. - “Tko se mača laća, od mača će poginuti.”
(Matej 26:52)
Isus ovo govori Petru kad mu zabranjuje da nasiljem brani njegovu slobodu, naglašavajući da nasilje vodi uništenju. - “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.”
(Matej 11:28)
Iako ne govori direktno o nenasilju, ova uzrečica odražava Isusovu ljubav prema ljudima, brigu za njih i poziv na život ispunjen mirom. - “Ljubi svoje neprijatelje i moli za one koji te progone.”
(Matej 5:44)
Isus poziva na radikalnu ljubav koja nadilazi mržnju i osvetu.
Sve ove uzrečice pozivaju na poštovanje, mir i ljubav prema svakom čovjeku, naglašavajući svetost života i odbacivanje nasilja.
Je li sad jasnije zašto je Hitler bio fasciniran džihadom a Ante Pavelić u Jasenovac tjerao i svećenike? Je li i to činio u ime nas Hrvata? Nešto sumnjamo da jest.
I na kraju pitanje za obitelji kojima je netko završio na Bleiburgu: Jel još uvijek ne kapirate da je Tito pristao na austrijsku ponudu da mu se predaju ljudi s Bleiburga u zamjenu da odustane od Koruške ili baš sve moramo crtati?