Suđenje Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču te njegov rasplet imaju snažne konotacije na aktualnu političku situaciju u Hrvatskoj, ali i u Njemačkoj.
Ustaški povik “Za dom spremni” odjeknuo je sudnicom zemaljskog suda u Münchenu nakon što je pročitana presuda Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, čelnicima hrvatske i jugoslavenske tajne koji su proglašeni krivima za sudjelovanje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića i osuđeni na doživotni zatvor.
Nakon što je sudac Manfreda Dauster okrivljene uputio na mogućnost revizije pred Visokim sudom, i nakon što je ročište završilo, iz publike se čuo ustaški povik. Sudnica je bila puna i publike i novinara koji su pratili izricanje presude Perkoviću i Mustaču.
Motiv eliminacija protivnika političkog režima
Glavni motiv ubojstva Stjepana Đurekovića bila je eliminacija političkog protivnika režima, uvjereno je sudsko vijeće koje je tu likvidaciju okarakteriziralo kao kazneno djelo iz niskih pobuda.
Đureković je ubijen 1983. godine u Njemačkoj, a to je, kako je rekao sudac, učinjeno jer ga je trebalo ušutkati i fizički i politički.
“Da se radilo o ubojstvu terorista, takve kvalifikacije ne bi bilo”, rekao je predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster. Sud je ocijenio osnovanom tvrdnju iz optužnice po kojoj je Perković za sada nepoznatim počiniteljima predao ključ garaže pokraj Münchena u kojoj je Đureković 28. srpnja 1983. lišen života. On je taj ključ početkom lipnja 1983. u Luksemburgu dobio od svog doušnika Krunoslava Pratesa.
Sud nije povjerovao Pratesu
“Pomoću tog ključa najmanje dvojica počinitelja ušla su u garažu koja je korištena kao tiskara gdje su dočekali Đurekovića“, stoji u obrazloženju presude.
“Krunoslav Prates je svoje svjedočenje iz procesa 2008. na ovom suđenju zanijekao, ali mi to ne smatramo vjerodostojnim. I zbog toga će se Prates morati odgovarati“, rekao je Dauster.