Wunderkind u političkoj močvari: koja je pozadina Kurzova uspona i pada?

Prije nego što je utonula u potpuni lockdown ovoga tjedna, Austrija je mjesecima bila potresana skandalima u koje je umiješan i sam donedavni kancelar Sebastian Kurz. Najmlađi ministar, pa najmlađi šef vlade u povijesti alpske republike, tako je otišao s mjesta kancelara prije roka, drugi put u dvije i pol godine.

Početkom listopada policija je upala u razna austrijska ministarstva, zaplijenila dokaze te je počela još jedna kriza austrijske savezne vlade. U nepune dvije godine europska mlada politička zvijezda – Sebastian Kurz, drugi put odlazi s mjesta kancelara. Osumnjičen je za korupcijsku aferu.

– Netko tko promatra austrijsku političku scenu posljednjih godina rekao bi da promatra neku Shakespeareovu dramu punu intriga, komičnih momenata. A sve je to sustav koji je stvorio Sebastian Kurz. Sumnjiči ga se da su godine 2017., kad je bio ministar vanjskih poslova, iscurili dokumenti naziva Projekt Ballhausplatz, to je inače adresa sjedišta saveznog kancelara. I u tim dokumentima jasno se vidi plan Sebastiana Kurza da sa svojim saveznicima dođe na čelo Narodne stranke i to lošim metodama – potkupljivanjem medija, anketama u kojima sebe hvali, kaže Peter Sim, istraživački novinar u Dossier.at.

Kurz realno nije ni imao drugih opcija nego – podnijeti ostavku. Tri su oporbene stranke kao i Zeleni, s kojima koalira u vlasti su tražile glasovanje o nepovjerenju. Da ih preduhitri – skrušeno je u obraćanju naciji rekao kako bi bilo neodgovorno da Austrija upadne u višemjesečni kaos i da se povlači radi stabilnosti zemlje.

– Možete pretpostaviti kako bih i ja volio da se na mene odnosi presumpcija nevinosti, kao i na sve ostale ljude. Optužbe su upotpunjene SMS-ovima koje bih ja danas malo drukčije sročio. Ali i ja sam samo čovjek, sa svojim osjećajima i manama, rekao je Kurz 9. studenog.

Sebastian Kurz je 2017. austrijski ministar vanjskih poslova, najmlađi dotad. Ali imao je ambicije ići dalje. Zajedno sa skupinom bliskih saveznika očaran je uspjehom Emmanuela Macrona u Francuskoj i vjerovao je da je sličan pristup – politički autsajder koji obećava velike reforme upravo potreban i Austriji.

– On je jako rano počeo političku karijeru, unatoč tome što je mlad i ima 35 godina. Već je 10 godina, može se reći, u visokoj politici. Bio je državni tajnik za integraciju, ministar vanjskih poslova, savezni kancelar donedavno, dok nije buknula ova afera, kaže Snježana Herek, novinska dopisnica iz Beča.

– Za njega su govorili da je čudo od djeteta, elokventan, dobro potkovan, posebno za politički rječnik i, ono što je najvažnije, imao je podršku u Narodnoj stranci od bivših kancelara, potkancelara, dodaje.

No, njegov je plan bio – zavladati strankom i radikalno je promijeniti. Govorio je ono što su njegovi sljedbenici željeli čuti – od relativno liberalne politike prema migrantima 2011. do tvrdokorne tijekom migrantske krize.

– Njegov uspjeh je uvijek bio vezan s politikom migracija. Na početku 2011. godine njegova stajališta nisu bila toliko konzervativna, odgovornost je stavio na individualne migracije. 2015. tijekom migrantske krize Sebastian Kurz vidio je svoju šansu da uspije i da preuzme stranku. Tada su njegova stajališta postali mnogo tvrđa prema migracijama, kaže Leila Hadj-Abdou, profesorica politologije na Sveučilištu u Beču.

No ipak njegov je krajnji cilj bio srozati rejting tadašnjeg čelnika Narodne stranke Reinholda Mitterlehnera – takozvanim projektom Ballhausplatz.

Ulaštena i često idealizirana slika bivšeg austrijskog kancelara Sebastiana Kurza dugo je stvarana u medijima. Fin, uglađen, mlad i perspektivan – političar europskog kova, a opet bečke škole – često mu se tepalo. No istraga je pokazala da to baš i nije bilo tako, odnosno, Sebastian Kurz je koristio izdašna sredstva da stvori pozitivnu sliku o sebi.”

Thomas Schmid bio je jedan od Kurzovih najlojalnijih operatera, jedan od njegovih “pretorijanaca”, kako mu je napisao u jednoj poruci iz 2017.

Schmid je bio glavni tajnik u ministarstvu financija gdje je nadgledao savezni proračun. U istrazi je osumnjičen da se koristio svojim položajem da nezakonito usmjeri 1,2 milijuna eura ministarstva financija – novca poreznih obveznika – prema medijskoj grupi Österreich. Zauzvrat, grupa je navodno vodila ankete koje su bile naklonjene mladom ministru vanjskih poslova Kurzu, te ga je označila kao najboljeg novog vođu Narodne stranke dok je tadašnjeg predsjednika Mitterlehnera diskreditirala.

To mu je pomoglo da dođe na vlast u stranci, a uskoro i u državi. Nastavio je s praksom podmazivanja medija gradeći pozitivnu sliku, ne mareći za financijska ograničenja.

– Kada je 2017. dobio izbore, njegova je stranka uložila 40 milijuna eura u kampanju, mnogo više od zakonskog ograničenja koje iznosi sedam milijuna eura. Poslije su platili kaznu od malo više od 900 tisuća eura, no to im se itekako isplatilo. Dobili su publicitet, ali i mnogo donacija od ekonomske austrijske elite pa su dodatno uložili u populariziranje Sebastiana Kurza, kaže Hadj-Abdou.

“Austrijska Druga republika je poznata kao republika gdje se interesi dogovaraju, gdje postoji podjela interesnih sfera između austrijskih političkih stranaka, gdje postoji dosta prikrivenog, ali i otvorenog nepotizma, korupcije”

Vedran Džihić

Tako je i stvoren ideal tip europskog političara – austrijskog kancelara wunderkinda – temeljen na vezama i pozitivnom izvještavanju. No, reći će poznavatelji ovdašnjih političkih zbivanja, Kurzova inteligencija i ambicija uistinu su – goleme.

– Sebastian Kurz je još prije nekoliko mjeseci, nekoliko godina izgledao kao neprikosnoveni političar i vladar Austrije, podrška u javnom mnijenju je bila ogromna, oko 40, 45 posto, na samom početku pandemije se osjećao kao netko tko će sljedeće desetljeće obilježiti vladavinu Republike Austrije, kaže Vedran Džihić, profesor na Sveučilištu u Beču, suradnik Instituta za vanjske poslove Austrije.

Tužitelji su već napisali stotine stranica optužbi te objavili desetke privatnih poruka između Kurza i njegovih saveznika u kojima se vidi modus operandi takozvanog “Kurzova političkog sistema” .

Ako gledamo iz perspektive Hrvatske, mi na Austriju gledamo kao na idealnu državu, poput utopije. No Peter Sim, istraživački novinar u Dossier.at otkriva drugu stranu medalje.

– Poput utopije? Ma ne. Imamo vrlo velikih problema u medijima, a to je pitanje korupcije. Mnogo ministarstava daje velik novac za njihovu pozitivnu sliku u medijima i time ih kupuju. Snažna je povezanost između medija i politike i to je vrlo veliki problem ovdje za demokraciju, kaže Sim.

Iako je Kurz odstupio s mjesta kancelara, još je na čelu Narodne stranke s kojim aktualni kancelar Schallenberg usko surađuje.

– On je na početku rekao da će s Kurzom surađivati, što je izazvalo buru negodovanja u Austriji i šire. Međutim, mnogi su rekli da je pošteno reći da mora surađivati jer mu je i dalje Kurz stranački šef. Dok ga ne maknu s te dužnosti, on je na dužnosti i mora se surađivati, ističe Herek.

Nedavno je skinut Kurzov zastupnički imunitet, što je doduše i sam zatražio. Dok on naoko bezbrižno putuje od Irske do SAD-a, popularnost mu se srozala, kao i stranke, koja je sada izbor 24 posto birača.

Redistribucija plijena u Austriji nije nešto što je počelo s Kurzovim vremenom. Jer politički su pobjednici redovito dijelili – državne i javne tvrtke.

– Austrijska Druga republika je poznata kao republika gdje se interesi dogovaraju, gdje postoji podjela interesnih sfera između austrijskih političkih stranaka, gdje postoji dosta prikrivenog, ali i otvorenog nepotizma, korupcije, iako se to sve na neki način pakuje u priču o lobiranju, o interesnim grupama koje se legitimiraju u javnom prostoru i tako dalje. Mislim da u svim zemljama postoji otvorena ili prikrivena vrsta korupcije i nepotizma, ali centralna je razlika ipak ta koliko i na koji način su pravosudni organi, pravna država zaštićeni, kaže Džihić.

Kakva god slika bila – pravosuđe u ovoj zemlji radi svoj posao. Uspon i pad Sebastiana Kurza dobar su akademski primjer zloporabe medija, moći i novca u “glancanju” osobnog imidža u stjecanju vlasti. No ono što je ipak bilo brže od uspona ovog ambicioznog političara – njegov je pad. Konačan? Vidjet ćemo.