SDA i njezin lider Bakir Izetbegović odlučni su ostvariti još jedan u nizu poraza. Lider SDA odlučio se na sukob s Hrvatskom oko izgradnje Pelješkog mosta iz kojeg može izaći samo kao gubitnik! Baš kao i u brojnim ranijim slučajevima od neuspijele revizije tužbe protiv Srbije, preko osporavanja Dana RS, do traženja odgovornosti za uporabu srpske komponente Vojske BiH na obilježavanju 9. siječnja- praznika tog entiteta.
Prisvajajajući si pravo govoriti u ime BiH, Izetbegović je danas izjavom kako izgradnja Pelješkog mosta “ugrožava suverenitet BiH”, posve nepotrebno otvorio još jedan front – ovaj put s Hrvatskom. Prethodno je zadužio predsjednika Glavnog odbora svoje stranke Halida Genjca da mu medijski “pripremi teren.
_________piše: Milan Šutalo I Hrvatski Medijski Servis
Izetbegovićev je glasnogovornik, u medijskim istupima, prije koji dan, tako, ustvrdio kako Predsjedništvo BiH nije dalo suglasnost Hrvatskoj za izgradnju “Pelješkog mosta”, iako je zajedničko povjerenstvo RH i BiH ranije dogovorilo tehničke karakteristike mosta; visina 55 i raspon između nosivih stubova 200 metara.
No, Genjac misli kako to nije dovoljno, te da Hrvatska treba BiH dati i dio svog morskog teritorija- širine jedne milje za “neškodljivi prolaz” do međunarodnih voda. Na tom prostoru, tumači travnički ginekolog međunarodno pravo, ne smiju se nalaziti umjetni otoci niti drugi objekti. To, drugim riječima, znači da bi raspon između stupova Pelješkog mosta, po Genjcu, trebao biti najmanje jedna milja, što je tehnički, vjerojatno, neizvodivo i nepotrebno.
Ukoliko to ne osigura, Hrvatska tvrdi Genjac, ugrožava suverenitet BiH!? Tu Genjčevu tvrdnju danas je ponovio i sam Izetbegović uz opasku da bi Hrvatskoj bilo duplo jeftinije umjesto mosta svoj teritorij spojiti podmorskim tunelom. O tome su, usput govoreći,, hrvatski stručnjaci već odlučili, a njihovu odluku verificirao je najprije službeni Zagreb, a potom i Bruxelles. No, Izetbegović, svejedno, misleći da je od njih pametniji, nije odolio ne uplitati se u ono što ga se ne tiče- unutarnje stvari druge- susjedne države.
Jedno je, dakle, više, nego očito. Izetbegović i SDA vode politiku čiji je glavni motiv i cilj napakostiti drugima. Pitanje je mogu li uspijeti omesti Hrvatsku u povezivanje svog teritorija Pelješkim mostom?
Najprije treba primjetiti kako ni Genjčeve ni Izetbegovićeve tvrdnje kako Hrvatska izgradnjom Pelješkog mosta “ugrožava”, ili kako Izetbegović kaže “ruši suverenitet BiH”, nisu stav Bosne i Hercegovine, niti njezinih institucija. Genjac je, naime, samo jedan od delegata Doma naroda Parlamenta BiH, a Izetbegović predstavlja tek trećinu kolektivnog šefa države- Predsjedništva BiH.
Da bi izjava kako “izgradnja Pelješkog mosta predstavlja ugrožavanje suvereniteta BiH” bila i službeni stav Predsjedništva BiH s tim se moraju suglasiti i hrvatski i srpski član kolektivnog šefa države. Za srpskog- Mladena Ivanića ne znamo, a za hrvatskog Dragana Čovića sigurni smo da, blago govoreći, ne dijeli Izetbegovićevo mišljenje. Bez suglasnosti sve trojice Izetbegovićeva tvrdnja ostat će, dakle, samo njegova, a ne službeni stav BiH.
Uz to Genjčeve i Izetbegovićeve tvrdnje, kako Hrvatska ruši suverenitet BiH, nemaju nikakvu valjanu argumentaciju.
Naime, visina mosta i raspon između nosivih stupova je toliki da u Neumski zaljev i iz njega do međunarodnih voda mogu i najveći prekooceanski brodovi. Takva mogućnost je, dakle, osigurana, iako su izgledi da takvi brodovi uplovaljavaju i isplovljavaju iz neumskog akvatorija ravni nuli. U Neumu, naime, ne postoji ni marina, a kamoli luka. A neće je ni biti, jer o tome ne odlučuje ni Izetbegović ni političko Sarajevo, već je to pitanje u nadležnosti lokalne samuprave. A neumska općinska vlast, podsjetimo, ne želi Neum kao lučki, već, isključivo, turistički grad. I, dok su Hrvati većinsko stanovništvo te općine, tako će i ostati.
Razmotrimo li, međutim, pomnije tvrdnje dvojice visokih dužnosnika vladajuće bošnjačke stranke, lako ćemo zaključiti kako, oni svojim medijskim istupima, čine, upravo, ono zašto optužuju Hrvatsku- ugrožavaju suverenitet, ali ne BiH, već RH. I pride, pokazuju teritorijalne aspiracije političkog Sarajeva prema susjednoj nam državi.
Dvojica bošnjačkih dužnosnika, svojim izjavama, naime, osporavaju Hrvatskoj njezino suvereno pravo da svoj teritorij povežu izgradnjom fortifikacijskog objekta preko vlastitih teritorijalnih voda- daleko od sporne i, istina, još nedogovorene pomorske granice s BiH. Drugo, Genjac traži da Hrvatska Bosni i Hercegovini ustupi dio svog teritorija, širine jedne milje od granice s BiH do međunarodnih voda. Nije li to upravo pokazivanje teritorijalih aspiracija prema Hrvatskoj?
Nameće, se logično pitanje što SDA i njezini čelnici mogu postići ovakvim tvrdnjama, koje nemaju nikakva uporišta? Odgovor je jasan- ništa osim nepotrebnog izazivanja konflikta sa zemljom od koje ovisi ostvarenje glavnog vanjskopolitičkog cilja BiH- ulaska u EU.
Hrvatska je već osigurala novac za izgradnju pelješkog mosta, pri čemu je od Europske unije dobila 85 posto sredstava ili 357 milijuna eura i realizacija tog projekta, prema najavama iz Zagreba, počinje na jesen.
Da bi zaustavili njegovu gradnju i tako napakostili Hrvatskoj, Izetbegović i SDA jedino što mogu je ishoditi da BiH podnese tužbu Međunarodnom sudu pravde u Haagu. Za takvo što Izetbegoviću je potrebna suglasnost i Ivanića i Čovića. A nju će dobiti nikada- a možda ni tada.
Zašto onda lider SDA srlja u novu, besmislenu bitku za koju unaprijed zna da je izgubljena? Bez dubljeg analiziranja Izetbegovićevih motiva moglo bi se lakonski zaključiti- jer mu je luzerstvo politička sudba. Ili da parafraziramo onu narodnu Izetbegović pod drugim jame kopa- pa u njih sam upada./HMS/