Netom što je Večernji list objavio tekst u kojem se kao mogućnost navodi kandidatura Slavena Raguža za predsjednika HDZ1990 isti dan obavještajac iz britanske ambasade (ime poznato redakciji) po Mostaru je krenuo tražiti broj mlađeg Raguža. Ovo nam je potvrđeno iz čak tri izvora u Mostaru. Potom su krugovi bliski Martinu Ragužu pustili priču da je Slaven Čovićev kandidat. Oni koji poznaju Slavenove stavove o Čoviću, kao i o HDZBIH mogu sami skontati koliko ta teza pije vode.
No ono što para uši, je činjenica da je gospodin iz ugledne britanske ambasade dao sebi za pravo da moderira demokratsku proceduru izbora predsjednika druge stranke u trećem narodu po brojnosti u BIH. Zašto je strancima toliko bitno da Martin pobjedi pa se ne libe ni takvih poteza? O kakvom se projektu radi?
Na naš izravan upit Slavenu Ragužu je li dobio poziv stanovitog službenika britanske ambasade odgovorio nam je potvrdno. Iz razgovora se dalo razumjeti da je bio zamoljen i prije same kandidature da odustane. Radi se dakle o vremenu dok Slaven Raguž nije uopće ni istakao kandidaturu. Njena mogućnost tada je tek bila tek probni balon.
Upravo je ta činjenica da strani obavještajac po Mostaru lobira što izravno a što kod članova HDZ1990 da mlađeg Raguža razuvjere u namjeri kao i cijeli niz “dobronamjernih” poziva u kojima se njemu i gradskom odboru HDZ1990 Mostar sugerira da nikog ne kandidiraju, jer je Martinov izbor praktično gotova stvar, i stvar koja je podržana “odozogora” natjerala i gradski odbor HDZ1990 Mostar da iziđu s vlastitim kandidatom.
Međurim što to znači “odozgora”? Zašto je međunarodnoj zajednici , napose britanskoj ambasadi tako bitan Martinov dolazak na čelo HDZ1990? Otkud sada Britanaca u cijeloj priči i je li moguće da se ugledna britanska diplomacija spustila na tako niske grane pa ni da unutarstranačke izbore u hrvatskim strankama nastoje iskontrolirati dovođenjem provjerenih kadrova. Koji je cilj svega toga? Koja je uloga namijenjena Maritnu nakon eventualnog dolaska na čelo HDZ1990?
Martin Raguž definitivno treba Hrvatima u BIH odgovoriti na jedno jedsnotavno pitanje – Postoji li još uvijek hrvatski političar Martin Raguž ili se sve pretvorilo u Projekt Martin Raguž?
Napominjeno da je g. Martin Raguž čest predavač na NDI-u, Nevladinoj organizaciji koja zagovara unitarin princip uređenja BIH, i koju nadzire Reuf Bajrović, te da je jedan od potpisnika REKOM-a, kao takav rijedak Hrvat u BIH koji podupire rad interbalkanske udruge čiji se rad na tlu BIH svodi uglavnom na suočavanje Srba i Hrvata sa srpskim i hrvatskim zločinama dok o zločinima ABIH poslovično i kategorički šute. Budući da njih, jelte, praktički nije niti bilo. Centrala udruge je naravno u Sarajevu.
Znakovito je da Martina Raguža najedanput podržavaju mediji koji su do jučer vrlo oštro pisalo i HNS-u budući da je Raguž i dalje član HNS-a, i da mu cijeli niz bošnjačkih medija, od notornog platformaško bošnjačkog Dnevnog lista do FTV-a daju javnu podršku.
Znakovit je i njegov pretposljednji interview u kojem govori o jačanju države BIH i Federacije BIH kao primarnom budućem djelovanju, kao i pohvala inicijativi Patricka Moona o okrupnjavanju Federacije iako se radi o projektu u kojem je pogaženo osnovno načelo slobode političkog promišljanja budući da je stav američke ambasade bio klasični prosarajevski i proturski stav, kakvim je obilježen cijeli mandat Patricka Moona u BIH. Mandat koji je više ličio na službovanje turskog baletana a ne američkog diplomate. Na sramotu demokratskih dosega State Departmenta.
On je naime i prije same rasprave o rekonstrukciji FBIH naveo prijedloge koji ne smiju doći u obzir. Strani veleposlanik, jedne strane zemlje, otvara navodni dijalog, a onda domaćim mislećim glavama određuje granice političkog promišljanja. Kao usred neke afričke banana kolonije a ne usred jedne europske zemlje koja se kao trudi biti dio europske demorkatske obitelji.
Tako je priča o trećem entitetu ili stvaranju dva velekantona unutar FBIH unaprijed označena kao nešto o čem se neće niti raspravljati a svaki princip kojim bi se dugoročno rješile međuetničke trzavice među Hrvatima i Bošnjacima unaprijed je također zabranjen. Jer što bi radili ljigavci poput Inzka i sličnih u BIH da Hrvati, Srbi i Bošnjaci zakopaju postratne političke sjekire i krenu graditi državu nakon što pronađu stabilno ustavno rješenje za BIH?
Šta je u takvom principu pohvalno pa da ga Martin hvali također bi isti taj Martin, ili Projekt Martin morao odgovoriti.
Na članovima HDZ1990 kao nikada do sada je da i sami istraže ova događanja unutar vlastite stranke. Naime, novija politička povijest Hrvata u BIH povijest je stvaranja hibridnih strančica i instaliranja pogodnih stranaka i ucjenjenih glava, profesionalnih Hrvata bez legitimiteta na ključna mjesta u FBIH. Projekt Zubak nasljedio je projekt Lijanovići, kasnije su mu se pripojili i Jurišićeve i Budimirove pohotne i dezerterske političke snage. Je li moguće da je će nakon Ljubića koji je postao primjer moralne političke figure u BH Hrvata, bez obzira na silne pritiske koje mu je MZ radila, Martin biti idući Zubak? I hoćete li nam ga kao takvog, izabrati? I posljedično preuzeti odgovornost za to?
Previše je argumenata koji ukazuju da projekt Martin Raguž postoji. Red bi bio da ih se u najmanju ruku demantira. Ako ne zbog vas samih, onda zbog onih čije ćete glasove sutra trebati.
Očekujemo odgovore. Demante još više…
poskok.info