U srijedu, u stilu hladnoratovskih trilera, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić teatralno je izvukao “dokument FSB-a” i pokazao ga javnosti. Na ruskom jeziku. Ili barem nečemu što bi to trebalo predstavljati.
“Original, ruski jezik, da vidite”, rekao je dramatično, podižući bijeli list – bez zaglavlja, datuma, potpisa – kao da pred kamerama razotkriva međunarodni dosje.
Dok je čitao zaključak prema kojem “nisu primijenjeni akustični uređaji” tijekom studentskih prosvjeda, internet je već vrijeo. Ruski, očito, ne podnosi imitaciju bez tragova – a ovaj papir ima sve osim jezika.
U petom pasusu iskočilo je slovo Љ – tipično srpsko, u ruskoj ćirilici nepoznato. Umjesto толпа, stoji толгьк. Netko je pokušao imitirati, ali slovo je izdalo porijeklo.
Novinarka N1, Aleksandra Godfroa, konzultirala je izvorne govornike. Zaključak: rečenice iskrivljene, gramatičke strukture raspadnute, padeži pogubljeni. Sve skupa – čudno, birokratski, neprirodno.
Najviše bode praznina.
Naslova – nema. Potpisa – ništa. Datuma – izostao. Imena, institucije – nepoznati. Trag službene forme – nepostojeći.
“Ne djeluje kao službena komunikacija. Nalikuje na forenzičku skicu bez traga odgovornosti”, izjavio je Predrag Petrović iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku.
Društvene mreže ubrzale su tempo: ironija je prešla u analizu.
Tko je sastavio tekst?
Domaći proizvod za unutarnju upotrebu?
Ili fikcija iz kabineta, s Google Translateom u glavnoj ulozi?
U Srbiji gdje je sve moguće, osim povjerenja kojeg nikad nije bilo, možda nikad nije bilo ni zvučnog topa.
Zvuk, ipak, ne nedostaje.
/POSKOK/
wpDiscuz
