Published On: Sat, Aug 31st, 2013

VUČIĆ: Dani Oluje su za nas najteži dani

Dok u Plavom salonu Vlade Srbije, na drugom katu zgrade u Nemanjonoj ulici, prije početka intervjua ćaskamo o nogometnoj utakmici Srbija – Hrvatska sljedećeg petka u Beogradu (Vučić je veliki nogometni fan; njegov drugi veliki hobi je skupljanje vina, slovi kao njihov vrsni poznavalac, a posjet vinskom podrumu u očevoj kući u Jajincima postao je stvar prestiža među stranim političarima i državnicima koji dolaze u Beograd), žali se kako ga, zbog ubitačnog radnog tempa kojeg je nametnuo, napuštaju suradnici. Teško mogu izdržati njegov radoholilčarski ritam, od 7,30 izjutra do osam, ponekad i 10 navečer. I to sedam dana u tjednu, uključujući subote i nedjelje. Beogradski novinar koji ga dobro poznaje kaže kako Vučić ne krije da zbog iscrpljenosti ponekad primi i infuziju.

S nogometa, naš razgovor brzo prelazi u političke vode. Pitam ga kako ocjenjuje trenutačne političke odnose Hrvatske i Srbije, u svjetlu njegove nedavne posjete Zagrebu, ali i činjenice da je hrvatski premijer Milanović u veljači bio u Beogradu, te da su se dvojica predsjednika – Ivo Josipović i Tomislav Nikolić – u vrlo kratkom roku sreli prvo u Zagrebu, potom na Brdu kod Kranja. 

– Naši odnosi su – realni. Trudili smo se da ih u potpunosti racionalizujemo, da ih učinimo prvenstveno iskrenim i da ih oslobodimo tih atributa koji bi možda zamagljivali pravo stanje stvari. Zbog toga su važni ovi redovni susreti koje, s obe strane, želimo da načinimo isključivo operativnim, surovo pragmatičnim, kako bi odmah dali rezultate. Kad sam preuzeo obavezu o isporuci katastarskih karata, nisam čekao da prođe dogovoreno vreme, već sam odmah počeo s dostavom onoga što je bilo spremno, bez obzira na to što je to bilo dosta ranije… Čemu taktizirati tamo gde za to nema nikakvog razloga? Vrlo sam zadovoljan jer je to zajednička odluka i jer se obe strane ponašaju politički najzrelije moguće. Na taj način najviše radimo za naše države i građane. Otimanje oko toga čiji je Nikola Tesla, a zapostavljanje njegove baštine, neozbiljno je. Problematizovanje činjenice da imate 1244 ili 1246 ostrva, kao provokaciju Srbije zbog rezolucije Saveta bezbednosti UN-a, koja nosi slučajno isti broj, samo je izmišljanje razloga za polarizaciju po svaku cenu.

Kakva je vaša suradnja s najvišim hrvatskim dužnosnicima?

– Cenim predsednika Josipovića, premijera Milanovića, Vesnu Pusić, Mimicu. Naši odnosi su vezani za ciljeve koje moramo postići i dosadašnji rezultati najbolje govore o tome koliko poštujemo jedni druge i koliko poštujemo dogovore. Nemamo razloga međusobno da se dodvoravamo kako bismo odnose prikazali boljima nego što jesu ili kako bismo ih prikazali onakvima kako to možda neki očekuju, da bi o nama imali bolje mišljenje.

Što u ovom trenutku smatrate “otvorenim pitanjima” tih odnosa?

– Mislim da je veoma važno i do sada nezabeleženo: “Otvorena pitanja” su pitanja najboljih oblika naše saradnje, koji će dati najbolje rezultate. Dakle, već dugo nemamo simulaciju saradnje, već nastojimo da definišemo probleme kako bi se efikasnije nego do sada rešavala životno važna pitanja. Vrlo je važno da napustimo dosadašnje stanje “hladnog mira”, da hladnih glava krenemo proaktivnim putem. Da pređemo u aktivnu fazu zasnovanu na racionalnim problemima koje treba vrlo jasno i precizno rešavati. “Hladni mir” veštačka je fraza koja je, do sada, trebalo da zamuti realne probleme i celu priču prevede u PR-prostor koji nema veze sa stvarnim političkim tokovima.

Ipak, kako ta pitanja riješiti?

– Sva otvorena pitanja možemo rešavati na najmodernije načine, uvažavajući činjenice da ćemo svi uskoro živeti u jednoj, evropskoj zajednici sa standardima i principima koje treba uvažavati zbog nas samih. Otvorena pitanja su kako rešiti probleme koje proizvode ljudi koji nisu iz ovog vremena. Koji bi radije nastavili “hladni rat” ili realni rat, koji bi ratovali bez ikakvog razloga, tj. sa željom da se spreči emancipacija naših društava i država.

Hrvatska i Srbija nisu u potpunosti uredile pitanje međusobnih granica. Očekujete li da bi tu moglo biti problema?

-To je složen i težak proces ali sam uveren da i jedni i drugi, kompromisom, možemo doći do konačnog rešenja.

Dan prije proslave hrvatskog praznika Dana domovinske zahvalnosti, izjavili ste kako je to, zbog žrtava u vojnoj akciji Oluja, “tužan dan za Srbiju”. 

– Za nas su dani kada je počinjena Oluja najteži dani. Smatramo da je tada počinjeno najveće etničko čišćenje u Evropi posle Drugog svetskog rata. Više puta sam rekao da se naše ocene, i percepcija određenih događaja iz naše prošlosti, ne podudaraju, odnosno da su često i potpuno suprotne. Nedavno sam, pak, rekao da smo u Srbiji prezreli zločince koji su u naše ime ubijali, i da očekujem da to i svi drugi urade. Svestan sam da to mnogima izgleda teško i nemoguće. Ono što mi ipak možemo jeste da učinimo sve kako bi se omogućio povratak što većeg broja proteranih na njihova imanja, da im se vrati ili kompenzuje imovina i omogući normalan život i raspolaganje imovinom. Srbija danas ima najveći broj raseljenih osoba i izbeglica i nastojimo da ih integrišemo koliko možemo, ali je to izuzetno teško, između ostalog i zbog toga što postoji stalna nada da se mogu vratiti na svoja ognjišta. Na tom planu mogli bismo uraditi više i to bi bio put za prevladavanje nekih prepreka. Stalne istrage i procesuiranja zločina i zločinaca, takođe su proces kojim se dolazi do pravde koja je žrtvama, prognanima, takođe izuzetno važna. Očekujem i da će novi ambasador Hrvatske u Beogradu koji ima izuzetno iskustvo u toj oblasti, biti jako dobar sagovornik i saradnik na temu uspostavljanja pravde.

Foto: Peđa Milosavljević
Foto: Peđa Milosavljević

 

Za nas su dani kada je počinjena Oluja najteži dani.Smatramo da je tada počinjeno najveće etničko čišćenje u Europi nakon Drugog svjetskog rata.

 

Slažete li se da iu novijoj hrvatskoj povijesti ima “tužnih dana”, poput primjerice 18. studenoga, dana pada Vukovara nakon čega je uslijedio pokolj na Ovčari?

– Vi ste novinar kojeg izuzetno cijenim i zbog toga što ste predvodili tim novinara iz Hrvatske i Srbije koji je napravio izuzetan dokumentarni film “Vukovar, posljednji rez”. Ako sam dobro informiran ovaj film naišao na identičan prijem na premijerama iu Beogradu iu Zagrebu. Ovdje je emitiran mnogo puta na nacionalnom kanalu B92, dok se u Hrvatskoj to nije dogodilo, što mi je izuzetno žao. Takvi projekti koji su rezultat istraživanja profesionalaca, sa svih strana osvjetljava jedan dio iz “tužnih vremena”. Pored toga, srpsko pravosuđe je to procesuiralo i imamo pravomoćne presude za 15 zločinaca koji su osuđeni na ukupno 207 godina zatvora, dok je jedna presuda na 20 godina trenutno pred Apelacionim sudom. U presudi sudac Vesko Krstajić, konstatirajući da nisu svi počinitelji u sudnici, citirao je Marka Miljanova: “Junaštvo je sebe od neprijatelja sačuvati, a čojstvo je drugoga od sebe sačuvati”, dodavši: “O svemu će povijest donijeti sud, a ovu presudu shvatite kao presudu vašem čojstvu “. Moramo nastaviti s utvrđivanjem činjenica i procesuiranjem zločina, moramo popisati sve žrtve, očuvati sjećanje i poštovanje prema svim žrtvama, podvući crtu ispod svih dešavanja, informirati naše građane o svim tim podacima i educirati naše sadašnje i buduće naraštaje tako da se nikada više ne ponove zločini . Također, nadam se i da će svi koji su odgovorni za počinjene zločine prema Srbima odgovarati pred licem pravde u Hrvatskoj. 

Mogu li unatoč trauma iz nedavne prošlosti odnosi Srbije i Hrvatske biti uzor na “buretu baruta”, Balkanu, kao što su danas odnosi Njemačke i Francuske, bez obzira na strahote u Drugom svjetskom ratu, uzor dobrih odnosa u Europi? – Ne bih podvlačio izravnu paralelu između naših zemalja i slučajeva, ali neki politički potezi, dogovori, neki projekti mogu biti uzor za nas. Važno je da taj prostor – kulturni, ekonomski, društveni, bude što intenzivnije i konstruktivnije ispunjen. Da imamo što više projekata koje sami ne bismo mogli ostvariti, ali zajedno imamo više šanse. Neki uspješni projekti, kao Arte kanal koji su osnovali Njemačka i Francuska, može biti zanimljiv model. Fokusiranje na razvoj naših zemalja svakako će mnogo uspješnije mijenjati naša društva. Uvjeren sam da nikada više naše zemlje neće dolaziti u sukob, da se neće nikada više ponoviti nasilje. Obveza svih nas je da to onemogućimo. 

Što je s ekonomskim odnosima? – Na ekonomskom planu jedni za druge možemo mnogo učiniti. Na primjer, da mi pomognemo Hrvatskoj u uspostavljanju produktivnijih odnosa s Rusijom, a da Hrvatska pomaže Srbiji u procesu eurointegracija, ili da vam pomognemo oko nekih projekata kojima bismo mogli zainteresirati Ujedinjene Arapske Emirate. Veliki infrastrukturni projekti kao što je pruga Zagreb – Beograd, koji ne samo da nas povezuju, već povezuju Zapadnu Europu s Turskom i Bliskim istokom, plovnu Savu punu riječnog prometa, Dunav kao zajednički resurs koji ne koristimo dovoljno, au Europskoj komisiji imamo skoro komesarijat vezan za razvoj regije podunavskih zemalja koji nitko od nas ne koristi na pravi način … Vjerujem da je moguće te odnose institucionalizirati kroz međudržavne ugovore, ali i kroz zajedničke instititucije. Ključne riječi za obje države su: moramo izgraditi pravedna društva, ravnopravna za sve, toleratni i otvorena, multikulturna s učinkovitim državnim aparatima. 

Hrvatske je članice NATO saveza i EU , Srbija nije. Je li ta činjenica prepreka boljim odnosima, ili obrnuto, šansa za njihovo poboljšanje? – Sjećate se dobro poznate priče o dvojici trgovaca obućom koji su otišli u Afriku pa kada su vidjeli da svi hodaju bosi, jedan šalje u centralu telegram: katastrofa, ovdje nema posla za nas jer su svi bosi. Drugi kaže: sjajno, ogromno tržište i mogućnosti, jer nitko nema cipele … Neki će svakako vidjeti teškoće, ali ja vidim šanse: fondove za pridruživanje možemo učinkovitije koristiti uz proučavanje vaših pogrešaka zbog kojih niste iskoristili dovoljno ono što ste mogli. Mnogi fondovi podrazumijevaju partnerstva između kandidata i članica i to je velika šansa za našu suradnju. Stvaranje novih modela suradnje također može biti samo podržano od EU ​​institucija i NATO-a. Mi smo članovi Partnerstva za mir i to nam je za sada dovoljno, ali to je također dobra pozicija za suradnju.

 Koliko će Vam hrvatska iskustva biti od koristi na putu prema EU? – Volio bih ipak da se učimo na tuđim, a ne na svojim pogreškama i zbog toga će naš uspjeh u pridruživanju biti ekvivalentan učenju na tuđim greškama.Moramo maksimalno ubrzati naše pridruživanje. Imamo osjećaj da kasnimo, a uz to moraćemo savladati nove barijere koje se postavljaju novim članovima … Bez obzira na trenutak učlanjenja, moramo maksimalno povećati stupanj integracija u europske i svjetske gospodarske tokove, podići standarde, adaptirati institucije da one budu komplementarne europskim. To su veliki izazovi i koristit svačije iskustvo i pomoć svakoga tko nam je bude ponudio. 

Vaš premijer, Dačić, spominjao je ideju skandinavizacije prostora zapadnog Balkana. Slične ideje imaju i neke nevladine udruge u Hrvatskoj. Kako gledate na to? – Ne moramo se voljeti, ali imamo brojne zajedničke interese. Skandinavizacija može puno toga značiti. Volio bih da, kao u Skandinaviji, postignemo da naše zemlje imaju jaku socijalnu osjetljivost, male socijalne razlike, visok stupanj poštovanja ljudskih prava i da osiguramo građanima dostojanstven život. Taj ekonomski, socijalni i društveni razvoj bi nas onda kvalificirao na sljedeću razinu međusobne suradnje koja bi bila zasnovana na dogovoru oko najracionalnijeg organiziranja kada je riječ o zastupanju naših interesa, predstavljanju itd. … Krenuo bih od vrlo konkretnih projekata, bez velikih pretenzija, ali s iskrenim željama zasnovanim na realnim potrebama i osnovama. Ne treba se zanositi da je moguće preslikati neke modele jer niti smo Norveška koja nije ratovala više od 500 godina, niti imamo toliko nafte …. Ali možemo nastojati da budemo vrijedni, solidarni, možemo štedjeti i gledati da se naši interesi realiziraju, ali ne na štetu drugih. A ako se podudare onda je to najbolja sinergija koja će svakome donijeti neku novu korist i stabilnost.

 

 

 

 

 

Foto: Peđa Milosavljević
Foto: Peđa Milosavljević

 

Kako biste ocijenili položaj srpske manjine u Hrvatskoj danas …

– Neću koristiti floskule da su manjine te koje nas spajaju. Moramo i na tom planu biti surovo iskreni, prvo prema sebi samima i zapitatiti se da li smo dovoljno učinili da zaštitimo hrvatsku manjinu u Srbiji, da im damo sva prava koja im pripadaju i po europskim, ali i po ljudskim standardima. Srpski narod u Hrvatskoj ima vrlo složen položaj i mi smo spremni pomoći koliko god je moguće da se bitnije popraviti situacija is mogućnostima povratka, s imovinom, sa sigurnošću, individualnim pravima i slobodama.Postoji čitava lepeza situacija od vrlo surovog odnosa prema nemoćnima, bilo da su starosjedioci ili povratnici, do činjenice da se neke stvari ipak popravljaju. Ali, evidentno je da se moraju napraviti veliki pomaci kada je riječ o elementarnim pravima i sigurnosti, ostvarivanju stanarskih pava i prava na mirovine. – … a kako hrvatske manjine u Srbiji? Sigurnost hrvatske manjine u Srbiji na neusporedivo je višem nivou nego Srba u Hrvatskoj . Ovdje možemo možda govoriti oko unapređenja nekih prava, da se ono što je deklarativno i zakonski regulirano i provede. Ako postoje pojedinačni slučajevi s imovinskim sporovima to se mora na najučinkovitiji način rješavati i mi ćemo sigurno na tome raditi. Osobno ću se time baviti, bude li potrebno. Želimo Vojvodina zaista bude europski centar multikulturalizma jer je jedinstveno mjesto u Europi u kojem živi više od 26 nacija ili nacionalnih i etničkih skupina (sa šest službenih jezika, pet religija …) i da i Hrvati budu dio te jedinstvene zajednice, da potpuno uživaju sva prava koja im jamči naš Ustav, ali i najviši standardi EU.Istovremeno, probleme s neštampanjem udžbenika na hrvatskom jeziku moraćemo da rješavamo neusporedivo brže nego dosad. Sramota je za Srbiju što jedan tako mali problem nije uspjela riješiti godinama. – Što bi trebalo učiniti da se ne događaju incidenti poput napada na učenike bogoslovije u manastiru Krka ili nedavno razbijanje prozora na hrvatskom kulturnom domu u Somboru? – Moramo učiniti sve da napravimo države koje će svakom građaninu osigurati maksimalnu sigurnost i da različitosti budu tretirane kao vrijednosti, a ne kao povod za ispoljavanje nasilja. Možda bismo mogli uvedemo neke principe pozitivne diskriminacije kada je riječ o našim manjinama i da svaki incident na šovinističkim osnovama sankcionišemo oštrije, da se dodjeljuju maksimalne, a ne minimalne kazne, da policija brže reagira. Naravno, huliganstvo neće nestati, ali mi moramo učiniti sve da minimizira incidente, da to ne bude poželjno ponašanje već da bude osuđivano u svim segmentima naših društava. Sjećam se, kad su Beogradom prolazile kolone izbjeglica iz Oluje, bilo je stalnih poruka građanima da čuvaju svoje susjede drugih nacija, jer je postojala potencijalna opasnost odmazde. To su neki obrasci ponašanja koje moramo razvijati.

 

 

 

Prednjače li ili zaostaju ekonomski odnosi Srbije i Hrvatske nad političkim?

-Postoji lojaliti kartica čiji su osnivači najveća srpska tvrtka NIS i najveća hrvatska Agrokor. Oni koji kupuju na stanicama NIS-a iu trgovinama IDEA-e imaju određene koristi, popuste … Pošto su obje tvrtke aktivne iu Bosni i Hercegovini, vjerujem da je to moguće i tamo prenijeti. Ovo navodim više simbolički, nego što je to reklama: moramo stvoriti što više sličnih projekata od kojih pojedinci i naše privrede imaju izravne i neizravne koristi. Moramo biti u službi boljeg života naših građana. Tek ako oni svakoga dana osjećaju taj boljitak i kroz našu intenzivnu gospodarsku i političku suradnju, naše politike će biti uspješne. Tu je i dogovor oko CEFTA-e … – Taj dogovor pokazao se vrlo uspješnim. Ulaskom Hrvatske u EU, kada je riječ o našim međusobnim odnosima, moramo osmisliti neku vrstu Cefte Plus, pronaći nove oblike suradnje koji bi uvažavali nove pozicije i da u dogovoru s Europom, ali i drugim zemljama u regiji, pronađemo novi oblik suradnje čiji bi cilj bio da se najbolje iz onoga što smo do sada imali nastavi i unapređuje, a da se nove pozicije iskoriste na inovativan način u korist svih. Sa srbijanske strane zna se čuti da je Srbija otvorenija za hrvatska ulaganja, nego hrvatska za ulaganja iz Srbije. Ako to držite točnim, kako prevladati takvo stanje? – To je očito, već dugi niz godina. Već sam spominjao da su nam potrebni inovativni oblici suradnje. I u ovoj oblasti bilo bi izuzetno važno da naši stručnjaci naprave dobru analizu problema koje smo dosad imali i da daju prijedloge kako nadvladati te probleme, učiniti da se svi osjećamo ravnopravno, zadovoljni suradnjom i položajem naših kompanija kada investiraju u Hrvatskoj i obrnuto. To je i naša obveza. Osobno, nemam problem da u svemu i uvijek mora biti po sustavu – oko za oko. Imamo projekt reverzibilne hidroelektrane Đerdap 3 i siguran sam da bi i Hrvatska bila zainteresirana da dobije dio energetske stabilnosti. Bili bismo vrlo zainteresirani pomoći vam oko vašeg sudjelovanja u projektu Južni tok, da bude ili plinska interkonekcija ili da se napravi nova cijev (kod Sotina je točka povezivanja). Naravno, možemo povezati rumunjski, srpski i vaš sustav istovremeno: Arad – Mokrin – Sotin. Što držite najvećim problemima Srbije i kako ih namjeravati riješiti? – Ono što me opterećuje, a mislim da je slična situacija iu Hrvatskoj, je atmosfera općeg negativizma: ništa ne valja, ništa ne može … Želio bih da mnogo više iniciramo i potičemo optimizam, samouvjerenost, pozitivan odnos i prema sebi, prema onome što se može definirati kao uspjeh, pomak. Svojim smo rezultatima slomili inerciju koja nas je tjerala u tragičnom smjeru. Još nismo uspjeli preusmjeriti tu inerciju kod građana ka onome što će biti neminovni rezultat ove naše politike, a to je bolji život u boljoj zemlji integriranoj u europske razvojne i civilizacijske tokove, koja uspješno rješava svoje probleme.

 

 

 

Moć koristim da bih modernizirao Srbiju

 

Srbija je otvorenija za hrvatska ulaganja nego Hrvatska za ulaganja iz Srbije. To je očito.Nemam problem da u svemu uvijek mora biti po sustavu – oko za oko.

 

U Hrvatskoj, i ne samo u Hrvatskoj, doživljavaju Vas najmoćnijim čovjekom u Srbiji? Jeste li to uistinu?

– Ne bih govorio u kategorijama moći. Mislim da se pogrešno definira podrška koju građani Srbije daju onome što presonifikujem kao neko ko je najizloženiji, možda najdinamičniji, u ovom trenutku i možda će zvučati neskromno, kao neko ko vrlo hrabro nastoji Srbiju vrati na put koji će je učiniti cijenjenom zemljom, ekonomski jačom, čiji su građani zadovoljniji. Svjestan sam toga koliko je to u isto vrijeme dvosjekli mač, ali moja uvjerenja da to moramo učiniti, ne ostavljaju prostor da se dvoumim i kalkulišem. Mark Twain kaže da je čovjek s novom idejom luđak sve dok mu ta ideja ne uspije. Možda smo mnogima na početku mandata tako izgledali, ali smo zacrtali da ćemo napraviti ključne korake ka Europi što smo i učinili, kao i da ćemo napraviti ključne pomake kada je riječ o Kosovu, za samo godinu dana. Ova podrška je i oblik konsenzusa oko politike koju vodimo oko teških odluka koje donosimo iu principijelnosti u borbi protiv korupcije, europskim integracijama, naporima da imamo bolji život … Smatraju vas glavnim motorom u borbi protiv korupcije. – Nasledili smo puno neraščišćenih nepravdi a na to su građani najosjetljiviji. Zasukali smo rukave, provjeravamo sumnjive privatizacije koje se dotiču najvećih centara moći, jer dok se nepravde ne isprave teško je praviti bilo kakve iskorake. A ako je riječ o moći, kod nas je to obično negativna kategorija. Međutim, ono što imam od moći nastojim upotrijebiti na opću dobrobit, koristeći u svakom trenutku maksimum svoje snage i mogućnosti, nastojeći da i kod drugih proizvedem potrebu da budu izuzetni. Moć koristim da nadoknadim zaostatke, da premostim provalije koje su pravljene i da zaustavim sve one koji su beskurpulozno pljačkajući zemlju uništavali mogućnosti da građani bolje žive. I uvijek ću svoju moć koristiti samo modernizirati zemlju, stvorimo pravedniji sustav, ekonomski održiv, socijalno pošteniji i uspješniji … Svjestan sam činjenice da se problemi koje imamo ne mogu rješavati drugačije osim žrtvovanjem i posvećenošću. I izuzetna mi je želja da to prenesem i na političare iz moje stranke ali i na političku i ekonomsku, društvenu elitu Srbije. Pomaže li vam borba protiv korupcije u privlačenju stranih investitora? – Na moć gledam u katergorijama, koliko sam uspješno uvjerio ulagače da napravimo posao oko investiranja u JAT i da od propale tvrtke napravimo onu koja će biti uspješna, koja će imati rast i koja već sutra može pomoći i drugim sličnim tvrtkama u regiji, koja će pomoći i aerodromu Nikola Tesla da se širi, da postane i centar za transport tereta, most između istoka i zapada. Ili, hoćemo li ćemo uspjeti dovesti investiciju u jednu od najmodernijih tvornicu mikročipova ne samo kako bismo zaposlili puno mladih, već kako bi ta tvornica bila i motor razvoja informatičkog društva u Srbiji, ili koliko sam u mogućnosti da privučem i motivišem mlade i uspješne stručnjake iz svijeta da nam se pridruže u misiji oporavka srpskog gospodarstva i društva. Klasično poimanje moći kao silništva dolazi od našeg dosadašnjeg iskustva. Trudiću se da se promijeni paradigma i da moćni budu oni koji doprinose zajednici da se razvija, a građanima da bolje žive.