Vode li nas "uhljebi" i anti-Europljani u EU?

Pretpostaviti je da je našim političarima poznato da je Europska komisija 10. studenog 2015. godine usvojila „Paket proširenja za 2015. godinu“ koji sadrži „Strategiju proširenja EU“ i „Izvještaje za zemlje Zapadnog Balkana i Republiku Tursku za 2015. godinu“.
 
___________ piše: Mile Lasić l milelasic.com 
 
S tim u vezi je potrebno reći da je Europska komisija donijela sveobuhvatnu strategiju o politici proširenja za razdoblje svog preostalog mandata, sve do 2019. godine, te usvojila zaključke i preporuke u kojima je precizirano da sve „zemlje procesom proširenja moraju ispunjavati dobro utvrđene kriterije kako bi se pridružile EU“, te da je „rigorozan proces pristupanja, zasnovan na strogom ali pravednom uvjetovanju i načelu vlastitih zasluga, od ključnog značaja za kredibilitet politike proširenja“.
U vezi (s toliko spominjanim napretkom) naše zemlje se (zapravo) u „Strategiji proširenja“ kazalo da se „vratila na onu putanju reformi koja je neophodna za ostvarivanje napretka u procesu europskih integracija“, ali da je neophodno da se postigne „značajan napredak u sprovođenju Reformske agende, koja je u srpnju usvojena konsenzusom, da bi EU razmotrila zahtjev BiH za članstvom u EU“.
I dalje: „obveze koje su napisane na papiru sada treba da se provedu u djelo usvajanjem i provođenjem neophodnih reformi, naročito u oblasti vladavine prava, uključujući borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, kao i sprovođenjem društvenih i ekonomskih reformi. Kako bi riješila pitanje visoke stope nezaposlenosti i niske stope učešća, zemlja treba da smanji veliku nefleksibilnost tržišta rada, uključujući smanjenje poreznog opterećenja zarada.
Strukturirani dijalog o pravosuđu treba da bude instrument za rješavanje preostalih nedostataka u pravosuđu BiH. Jačanje državne uprave, unaprijeđenje suradnje na svim razinama i uspostavljanje djelotvornog mehanizma koordinacije za pitanja koja se odnose na EU, također, bit će neophodno kako bi se zemlja mogla suočiti s izazovima koji joj predstoje na putu ka EU. Izmjena Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koja će uzeti u obzir pristupanje Hrvatske Europskoj uniji mora se hitno finalizirati.“
Imao sam potrebu profesorski podsjetiti na ove obveze, jer se one moraju ispuniti prije nego što se podnese aplikacija, kako bi bila „kredibilna“, dakle, vjerodostojna, inače je ne treba ni podnositi, jer će uslijediti negativno mišljenje („avis“). Izuzev, ako EU, čiji su predstavnici zajedno s MMF-om i napisali Reformsku agendu za BiH, ne odluči napisati i „kredibilnu aplikaciju“ i stvarno napraviti iznimku za BiH kakva je već napravljena za Rumunjsku i Bugarsku, u što nije vjerovati.
Uostalom, zastupam decenijama već stav da se kandidatom mora postati vlastitom a ne tuđom zaslugom, pogotovu u zemlji propalih modernizacija i transformacija kakva je politički i kulturološki zapuštena BiH. Pa ipak, na neki apsurdan način je ovaj scenarij sada realniji nego ikad prije, jer i stupanje na snagu SSP-a 01. lipnja o.g. i sve potom što se događa je rezultat pojačane medijacije EU prema BiH, koja se neopravdano zove „novim pristupom“. Možda, dakle, virtualna kakva je kao država, BiH i bude virtualni kandidat, u neko dogledno vrijeme, ali mene bi obradovale stvarne i duboke tranzicije …
Ipak, prije nego što bh. politički vlastodršci podnesu aplikaciju za dobijanje statusa kandidata moraju znati da je moguć i negativan „avis“, te da se ta bruka može izbjeći samo ako su svi postavljeni uvjeti ispunjeni bez zadrške.
A najvažniji preduvjet – uz precizno navedene reforme u Reformskoj agendi – je funkcionalni sustav koordinacije kako bi se u pregovorima s EU i prije nego što se otvore pojedina pregovaračka poglavlja govorilo jednim glasom. To, pak, znači, da se moraju poštovati ustavi entiteta i Ustav BiH, te da svi subjekti svih razina odlučivanja u BiH budu uključeni u proces pregovaranja i provođenja dogovorenog u odnosima s EU, pa tako i županije/kantoni po osnovu 18 dijeljenih (12 u isključivoj i šest u podijeljenoj) nadležnosti s Federacijom BiH.
Ali, ne leži vraže, u ovoj se zemlji neozbiljno govori o „prokletstvu etničkog principa“, kako trabunjaju u biti slabo obrazovani i loše odgojeni, naduti i umišljeni pseudograđanski uhljebi, koji se smatraju antinacionalistima i Europljanima, mada su samo mimikrirani nacionalisti (u biti najtvrokorniji “predatori”), ni po čemu bolji od pajdaša im u redovima etnonacionalističkih stranaka/pokreta.
Da nije žalosno, i za plakanje, mogli bi se smijati kako je tih 50 bh. uhljeba prije par dana otišlo na prve pregovore u Bruxelles u okviru Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje „s figama u džepu“, tako da su i u zadnji moment pokušali izvrdati sustav koordinacije. Uostalom, Europska komisija je u svom posljednjem Izvješću o napretku (i njega se može uz Strategiju proširenja naći na ovoj mojoj web stranici) rendgenski precizno snimila stanje u BiH, te u zaključcima i preporukama implicite sugerirala da ne treba podnositi aplikaciju ukoliko nije kredibilna, vjerodostojna.
Inače, kad bi i podnijeli kredibilnu aplikaciju početkom naredne godine i kad bi potom dobili pozitivan „avis“, to jest status kandidata, tek smo na početku mukotrpnog puta zakašnjelih tranzicija, koje su do sada išle u obrnutom smjeru, u prošlost, a ne u pravcu prilagodbe EU. Te druge tranzicije podrazumijevaju i demokratsko ozračje u kojem je osigurano poštivanje individulanih i skupnih prava, te konstitucionalni redizajn koji bi u konačnici BiH učinio kompatiblnom s Europskom unijom.
Takvo što je, pak, iluzorno očekivati od političara kakve imamo i njihove javne uprave prepune „uhljeba“ na svim razinama, jer u njoj i ne rade do stranački sljedbenici i poslušnici: razni tečići, daidžići i amidžići, istinski anti-Europljani kao i njihove „vođe“…