U cijeloj priči posebnu priliku vide predstavnici hrvatskog naroda, no prva prepreka na koju će naići eventualni skori prijedlog hrvatskih stranaka bit će u bošnjačkim političkim elitama koje zbog izborne kampanje koje je već počela teško mogu prihvatiti rješenje kojim će ići u susret hrvatskim zahtjevima jer bi time svakako gubili nužne političke bodove u vlastitom biračkom tijelu. Time bi nestalo materijala za onaj nacionalistički dio kampanje, međutim, pravovremenim i dobro usmjerenim lobiranjem u Europskoj uniji, SAD-u, pa i Hrvatskoj moguće je, tvrde naši sugovornici koji su upućeni u namjeru pokretanja unutarnjeg preustroja, dobiti prijeko potreban pritisak prvo na sarajevsku političku elitu.

Vjetar u leđa

Strankama s hrvatskim predznakom već su počele pristizati poruke potpore, a posljednja u nizu je ona Christiana Schwarz-Schillinga koji je pozdravio inicijativu predsjednika HDZ-a 1990. Martina Raguža za federalizacijom države u kontekstu Rezolucije Europskog parlamenta, a prvi korak može biti okrupnjavanje županija u Federaciji BiH. No, trebat će više od puke verbalne potpore, a prva adresa s koje se očekuje jedinstveno viđenje pozicije Hrvata u BiH je Zagreb, koji je do sada prilično neodlučno gledao na političke procese u našoj zemlji. Naši izvori tvrde kako je dobro da europarlamentarci iz RH konstantno potenciraju pitanje ravnopravnosti u BiH, no odlučnije poruke trebale bi se čuti i od predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti susjedne nam zemlje. Primjer je činjenica da su upravo nedavno oporba i vlasti iznijeli različite poruke glede unutarnjeg ustroja BiH u kontekstu rasprave o trećem entitetu, što ne ide u korist Hrvatima u BiH koji moraju dobiti jasan vjetar u leđa.

Negativni bodovi i iskustva

Ono što, pak, zabrinjava u trenutačno nejasnom stanju oko mogućnosti pokretanja sveobuhvatne reforme Federacije, a onda i BiH jest činjenica da se lideri političkih stranaka mjesecima ne uspijevaju dogovoriti oko manje složenog pitanja – kako birati članove Predsjedništva. Većina predsjednika vladajućih stranaka već su dugi niz godina na vlasti u zemlji i rijetke su prilike kada su uspjeli nešto dogovoriti na najvišoj političkoj razini, a još rjeđe kada su isto i proveli u praksi. Stoga su male šanse da ta skupina ljudi do izbora napravi nešto više i bolje u pogledu korjenitih ustavnih promjena u zemlji, zbog čega međunarodna zajednica s velikim zanimanjem prati razvoj situacije pred ove opće izbore očekujući kako će nakon listopada imati bolje sugovornike s druge strane. Tek bi se tada vjerojatno i moglo govoriti o pokretanju ozbiljnih reformi na planu europeizacije Daytona, odnosno seciranja Aneksa 4 i unošenja novih rješenja, kako na institucionalnoj razini, tako u pogledu nekih teritorijalnih preinaka na terenu.
U političkom i medijskom prostoru već se jedno vrijeme provlače teze kako Europa očekuje novi val koji će s bh. političke scene odnijeti sadašnje potrošene lidere, a donijeti nova neiskompromitirana lica. Ti lideri su već u nekoliko navrata skupili negativne bodove u očima euročelnika, a kredibilitet su izgubili i nakon nemogućnosti spuštanja ručne kočnice s europskog puta i konstantnog vođenja politike konfrontacije i sukoba. Posljedica je neispunjenje uvjeta za podnošenje kredibilne aplikacije za članstvo, kao i suspenzija sredstava iz IPA fondova. U toj priči oko odbijanja kompromisa posebno se ističu elite iz Sarajeva i Banje Luke kojima je i stalo do zadržavanja statusa quo. Prvi i dalje žele nastavak centralizacije Federacije i pretvaranja iste u bošnjački entitet (zbog čega su dobili i prvu jasnu opomenu u Rezoluciji Europskog parlamenta), dok drugi uživaju u komotnoj poziciji RS-a kojeg se kao ne tiču reformski procesi i koji se i dalje pretvara u državu u državi.