Hoće li Hrvati i Srbi i nakon još jednog pristranog Inzkovog izvještaja UN-u koji kao da je sastavljen u Arabiji ili Jordanu Inzka i dalje oslovljavati sa “gospodine”?
Pri tome ne mislimo na Lijanoviće nego na predstavnike naših naroda u politici?
Hoće li Hrvati i Srbi blokirati ulice i gradove dok Inzko ne napusti BIH?
Suvereni narodi koji drže do sebe to bi učinili. No za takvo nešto osim narodne volje potrebna je i suverena misao u narodnih lidera. Svijest da su oni puno više od pukih okupatora zastupničkih klupa.
Prema Ustavu BIH, Ustav BIH je vrhovni dokument države. Nitko nema pravo da ga derogira. Ustav BIH nije tu da štiti OHR nego je OHR tu da štiti Ustav.
Izborni zakon koji nameću OHR i OSCE 2000 godine ne smije derogirati Ustav niti se Ustav treba prilagođavati Izbornom zakonu nego Izborni zakon njemu. Presude koje su donijeli Europski sudovi i Ustavni sud BIH trebaju se ukomponirati u postojeće izborno zakonodavstvo, bez da se pri tome zadire u Ustav. Tako je rekao Ustavni sud BIH. Tako je rekao i Europski sud za ljudska prava: “Sve ove presude moguće je ugraditi u postojeći ustavni okvir u BIH”.
Dakle Ustav ni po čemu nije sporan. Sporan je OHR. Sporan je Inzko.
Ako su ustavni narodi u BIH u ogromnoj dvotrećinskoj narodnoj i natpolovičnoj građanskoj većini protiv toga da Inzko hoda Bosnom i Hercegovinom a jesu , za takvo nešto ne treba čak niti istraživanje jer je Inzko najomraženija osoba u povijesti BIH paćeništva, i ako znamo da on još uvijek hoda ovom zemljom, i dalje po svijetu opanjkava BH narode, za što uopće nije plaćen, i za što nema čak niti suglasnost svih članica OHR-a, postavlja se pitanje do kada ćemo mi trpjeti nasilje nad vlastitim dostojanstvom i čija je ovo u krajnjoj liniji zemlja? Inzkova ili naša?
Jer prema svakom ustavu pa tako i Ustavu BIH vlast pripada narodu i proizilazi iz naroda. Narod BiH pak ne želi ljude poput Inzka unutar BIH.
Zašto je on još uvijek tu?
Odgovor je da postoji javno etablirani međunarodni Frankensteina, ukratko fašizam, recimo austrijski, koji Srbe i Hrvate ne smatra narodima nego nekim nižim vrstama. I to ne samo od Inzka nego još od prije. Austrijski rasistički govori o Slavenima kao stoci koju treba disciplinirati nisu od jučer. I nije točno da se nisu primili širom austrijskih političkih glava. Kakva je očito i Inzkova. I nije slučajno da je najveći broj visokih predstavnika došao i dolazi iz zemalja koje su ovdje sijale smrt. Zlo nacizma.
BIH je za sada austrijski tj. Inzkov fašistoidni šogunat. A on je iznad nas u smislu odlučivanja o ovoj zemlji. I itekako ima odgovornost za propast ove države i društva i pretvaranja naše mladosti u jeftinu radnu snagu na austrijskim pečalbama. Na preuzimanje banaka u BIH od strane Austrije itd.
- Kako je to moguće?
- Kako smo dopustili da nam to urade pred očima sve ove godine bez da se uopće upitamo u dobronamjernost struktura koje su ga poslale?
- S kojim to povijesnim iskustvom tako bespogovorno gledamo u naše “prijatelje iz Austrije”?
- Je li međunarodna zajednica u BIH trebala poslati Turčina za Visokog predstavnika pa da progledamo da nije nužno svaki međunarodni “prijatelj” ujedno pravi prijatelj?
-
BIH danas i jeste to što jeste upravo zahvaljujući Austriji. Nakon raspada osmanskog kalifata upravo je Austrija odigrala ključnu ulogu aneksijom BIH i propagiranjem stvaranja nove nacije na tlu BIH a sve u strahu od Rusije. Zadržala je pravo begovima, i dalje na neki način zadržala kmetsko-begovski odnos i odbila Hrvatskoj vratiti njena oteta područja tzv. “Stare Hrvatske” a sve u strahu od Srbije odnosno Rusije. Iako su upravo hrvatski i srpski narod puna 4 stoljeća jednako kao igrale ulogu topovskog mesa austrijske imperije u ratovima protiv Turaka. Ne postoje narodi koji su platili veću cijenu, uz armenski narod, od Srba i Hrvata u smislu ukupne žrtve i gubitka državnosti pod osmanskim kalifatom. I onda kad je taj kalifat konačno skončao, ne zahvaljujući sigurno Austriji, umiješala se ta sila crtati karte po Balkanu. Bio je to non paper prije svih non papera.
No vratimo se u današnjicu.
- Kako je moguće da ovaj Austrijanac koji ne doprinosi ništa BIH osim što jača nacionalizme u njoj razarajući šansu za svaki mogući dogovor na koji pozivaju Srbi i Hrvati, udvarajući se arapskom kapitalu u BIH, i dalje, pored svega što je uradio, i dalje jeste neki faktor u našoj zemlji i njome slobodnog hoda?
- Tko smo mi u svojoj zemlji?
- A tko on?
- Zar je on važniji od nas?
Odgovor je vrlo jednostavan:
Ovo je Inzkova zemlja a ne naša. Europski Guam. A administracija oko Inzka smatra nas mentalnim robljem. Nižom vrstom. Naši političari su mu poklonili tu vlast.Tj mi smo mu dali moć i silu koju manifestira nad nama.
Silu, koju on nema ni po kojem slovu Ustava BIH.
Shvativši da smo mali i zbunjeni on je jednostavno zaigrao na opciju – nasilja. Političkog nasilja. Radeći za one koji mu najbolje plate otkup njegove pozicije. Ukratko postao je trgovac foteljom Visokog predstavnika. Pred cijelim svijetom sve oce godine on to čini. I svijet ga i dalje ostavlja tu. Što prilično govori o njihovoj fokusiranosti na ovaj protektorat.
Iako je od BIH načinio bolesnika, iako ju je praktički dokrajčio kao mogućnost, Inzko će do krajnjih granica braniti svoju zabludu a kada konačno ode odavde, gledat će , sve reperkusije vlastitog političkog prostituiranja.
Na žalost , gledat će te posljedice i Austrijanci. Posljedice Inzkovog služenja arapskom kapitalu odjeknule su već Bečom. I Grazom. I svim austrijskim pokrajinama.
Na nimalo ugodan način.
One prave tek slijede.
Povijesti su obično čudnovato precizne i “korektne2. One se osvećuju za propuste, sile i nasilja silnicima. A njihove grijehe plaćaju njihova djeca.
Šteta je što će Inzkovo trgovanje vlastitim moralom, plaćati ljudi u Austriji koji s njim i njegovom odlukom da se pred kraj karijere prostituira i trguje sudbinama cijelih naroda, plaćati potpuno nevini ljudi. Neki su već platili.
Sjetimo se na kraju, kao prilog obrani teze ovog teksta, onog terorističkog napada u Beču, kada je nakon njega, Inzko pohitao u europske medije kazati da to nema veze s Bosnom i da se širi zla propaganda o rastu broja islamista u BIH.
Nakon toga uslijedili su novi napadi a imena napadača su objavljena.
I bila su iz Bosne.
Inzko je ponovno išao u medije relativizirati stvar.
Pametnome dosta.
Jasno je tko je taj čovjek i za koga radi. Jasno je da nakon Abu Mealija i Huseina Živalja još jedan član Muslimanskog bratstva ima priliku govoriti pred UN-om. Glasnogovornik međunarodnog panislamizma. Na plaći koju taj islamizam i plaća. Jer da ne plaća, OHR bi objavio izvore financiranja tog čovjeka. Na zahtjev EU parlamenta.
One izvore koje nikada objavili nisu. Iako formalno odgovaraju i EU parlamentu.
Baš u onoj mjeri u kojoj odgovaraju BH građanima.
Pametnome još jedan put, dosta.
Poskok.info
wpDiscuz
