Švedska psihologinja Gunilla Jarkman Björn tvrdi da se psihičko stanje djece uvelike popravlja nakon određenih obitelji terapija u kojim su obitelji sudjelovale.
“Ukoliko smo u mogućnosti vladati kompleksnošću i dinamikom obitelji koje stižu iz zaraćenih zona, djecu i roditelje moramo gledati iz različitih individualnih perspektiva, čak i ako djeca otvoreno ne pokazuju psihičke probleme ili simptome“, kazala je Jarkman Björn.
Blizu 45 milijuna izbjeglica i raseljenih osoba u svijetu su djeca. Pred njima se posebno nalaze izazovi kada obitelji mijenjaju mjesto življenja, pogotovo u smislu prilagođavanja na novo društvo i vraćanje osjećaja koherentnosti.
Obitelji koje su sudjelovale u istraživanju u Švedsku su došle u razdoblju između 1992. i 1995. godine. Psihologinja je među obitelji iz BiH, koje imaju bar jedno dijete između pet i 12 godina, istraživala način života prije dolaska u Švedsku, tijekom rata i novog života u toj zemlji.
Djeca su prošla psihološku procjenu, a sa roditeljima su vođeni posebni razgovori o psihičkom zdravlju njihove djece.
Djeca su imala priliku izraziti se kroz igru u pijesku, što je psihologinja promatrala. Rezultati su uspoređeni sa osamdesetero švedske djece koja su prošla kroz istu psihološku procjenu. Obiteljske terapije snimane su kamerom i razgovori su analizirani kvalitativnom metodom.
Rezultati su pokazali da je učestalost normalne igre bila manja kod djece izbjeglica, nego kod djece iz Švedske, što pokazuje devijacije u psihološkom stanju. Rezultati su se popravljali iz terapije u terapiju.