Viktor Nuždić: Nema pomirenja dok god Željko Komšić pobijenu djecu i žene Jošanice naziva “agresorima”

Bez procesuiranja svih ratnih zločina nemoguće je postići suštinsko pomirenje naroda u BiH, a zemlja u kojoj se zločini nad Srbima relativiziraju ili potpuno negiraju nema perspektivu.

Kaže to u intervjuu za “Glas Srpske” Viktor Nuždić, v. d. ravnatelja Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih osoba, te pita kako graditi pomirenje u zemlji u kojoj je član bh. Predsjedništva, Denis Bećirović, optuženik za najteže ratne zločine, Atif Dudaković, u javnosti se nazivaju “herojima”.

– S druge strane, član Predsjedništva Željko Komšić srpske žrtve u Jošanici, među kojima je najviše žena, djece i staraca, naziva “agresorima”, što je još strašnije – kaže naš sugovornik.

GLAS: Zašto su ratne teme i zločini i dalje jedna od najaktuelnijih priča u Bosni i Hercegovini, iako je od završetka rata prošlo skoro 30 godina?

NUŽDIĆ: Pravda, nažalost, gotovo tri desetljeća nakon završetka rata nije zadovoljena, a obitelji srpskih žrtava još uvijek nisu dobile zadovoljštinu u vidu kazne za odgovorne za ubojstva njihovih najmilijih. Tu imamo i brojne slučajeve u kojima su Srbi pred Sudom BiH osuđeni na drakonske kazne, koje se često izriču bez čvrstih dokaza o krivnji optuženih, dok se, s druge strane, za gotovo ista kaznena djela osuđuju Bošnjaci. simbolično ili su čak oslobođeni svake odgovornosti.

GLAS: Možete li navesti nekoliko konkretnih primjera?

NUŽDIĆ: Senad Gadžo je sredinom ove godine pred Sudom BiH oslobođen odgovornosti za zločine nad Srbima u sarajevskom naselju Hrasnica, kao i ostali optuženi u tom predmetu, a u obrazloženju presude. Presudom je navedeno da se optužba temelji na samo jednom svjedoku, te da iskaz svjedoka nije takav da ne ostavlja sumnju u njegovu krivnju. S druge strane, pred istim sudom Dragan Marinković osuđen je na osam godina zatvora zbog navodnog ratnog zločina na području Milića. Osuđen je samo na temelju izjave supruge jednog od stradalih, koja je na suđenju priznala da nije imala pojma tko je počinio zločin! Štoviše, rekla je optuženom Marinkoviću da “ako on nije počinio zločin, neka kaže tko jest”?! Potom je prošle godine Sud BiH oslobodio Edhema Godinjaka i ostale za monstruozne zločine nad Srbima u Trnovu, a oslobodio je i Agana Ramića jer, kako stoji u presudi, nije utvrđeno je li kod Konjica pretukao srpskog dječaka. kundakom ili radio rukama i nogama!? S druge strane, Dragan Stanojević je osuđen na sedam godina zatvora jer, kako stoji u presudi, nije spriječio premlaćivanje osobe bošnjačke nacionalnosti od strane grupe nepoznatih vojnika. Nevjerojatno, ali istinito.

GLAS: Maloprije ste spomenuli zločin u Jošanici, a žestoke reakcije javnosti izazvala je nedavna informacija da su dvojica optuženih za taj zločin, odlukom Vlade FBiH, imenovani u nadzorni odbor namjenske industrije. tvrtka u tom entitetu.

NUŽDIĆ: Da, riječ je o Feridu Buljubašiću i Ahmetu Sejdiću, koje je federalna Vlada, valjda, odlučila nagraditi za učešće u masakru srpskih civila u Jošanici. Na taj način se ne može izgraditi povjerenje i pomirenje. Ne sporimo da među pripadnicima našeg naroda ima onih koji su počinili ratne zločine i oni trebaju odgovarati. No, pomirenje se ne može graditi na tome da su jedni isključivo krivci, a drugi isključivo žrtve.

GLAS: Kako gledate na nedavno uhićenje predsjednika Suda BiH Ranka Debevca?

NUŽDIĆ: Sud BiH je neustavna kategorija, a institucija u kojoj je uhićen njegov predsjednik nikako ne može biti ozbiljna. To je nečuveno čak ni u neciviliziranom društvu, a ne u zemlji koja teži članstvu u EU. Uhićenjem Debevca Sud BiH više nema nikakav kredibilitet i ne može se očekivati ​​da bilo što učini kada je u pitanju kažnjavanje onih koji su počinili zločine nad Srbima.

GLAS: Pred Sudom BiH u toku je proces protiv predsjednika Srpske i direktora “Službenog glasnika”. Kakav epilog očekujete?

NUŽDIĆ: To je politički sud. Održano je, vidjeli smo, već treće ročište od podizanja optužnice. Ide ekspresno. Taj proces je nezakonit. S druge strane, 30 godina čekamo na procesuiranje onih koji su počinili zločine nad Srbima. Vidimo to na primjeru postupka protiv Atifa Dudakovića i ostalih koji su optuženi za ubojstva više od 300 Srba, uglavnom civila. U procesima protiv optuženih za zločine nad Srbima održava se sastanak oko otkazivanja ročišta i uvažavaju se svi prigovori i želje. Vidjeli smo i sada u procesu protiv predsjednika Dodika da sudac jednostavno ne dopušta odgodu imenovanja. S druge strane, srpske žrtve na pravdu čekaju tri desetljeća. Nitko ne razumije i ti procesi traju unedogled.

GLAS: Proces koji već godinama izaziva veliku pažnju javnosti je onaj koji se vodi protiv komandanta Petog korpusa tzv. Armije BiH Atif Dudaković. Nazire li se kraj tog procesa?

NUŽDIĆ: Suđenje Dudakoviću vjerojatno najbolje svjedoči kako se tretiraju zločini nad Srbima. Iako postoje bezbrojni dokazi o Dudakovićevoj krivnji – uostalom, čovjek je snimljen kako naređuje paljenje srpskih kuća i strijeljanje ratnih zarobljenika – tom se procesu još ne nazire kraj. Prvo smo godinama čekali podizanje optužnice, koja je konačno potvrđena tek u listopadu 2018. Potom se kasnilo s početkom suđenja, a kada je konačno krenulo prvo je došao korona virus, a onda su optuženi odjednom počeli “razboli”, pa je odgođeno ročište, pa još jedno…

GLAS: Kolike su šanse da je stvarno bio bolestan?

NUŽDIC: Iako “bolestan”, Dudaković je u to vrijeme obilazio razne javne tribine, držao “domoljubne” govore, obilazio arhive iz kojih je mogao nesmetano preuzimati za njega potencijalno inkriminirajuću građu. Optuženi za ubojstvo više od 300 Srba u općinama Zapadne Krajine, od kojih su većina bili civili, i danas uživa status “heroja” među političarima u Sarajevu. Jasno je da će učiniti sve da Dudaković nikada ne bude osuđen. Baš kao što su Sakibu Mahmuljinu, koji je za strašne zločine nad Srbima na Voži i Ozrenu osuđen na samo osam godina zatvora, omogućili da bez problema napusti BiH i ode na “liječenje” u Tursku.

GLAS: Nedavno je Vijeće ministara BiH produžilo rok za provođenje Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina do kraja 2025. godine. Što to točno znači?

NUŽDIĆ: Pozdravljamo ovakvu odluku, jer je najviše neprocesuiranih zločina počinjeno nad Srbima. Želim vjerovati da će srpske žrtve i obitelji ubijenih, barem neki od njih, konačno dobiti neku pravnu satisfakciju. No, teško je biti previše optimističan jer je bilo pokušaja opstruiranja donošenja strategije, a zatim i njezina usvajanja. Kao što sam već nekoliko puta ponovio, sve dok srpske žrtve ne budu tretirane na isti način kao i žrtve drugih naroda u Bosni i Hercegovini, ratne teme i bolne rane iz prošlosti će nas i dalje opterećivati. Jednak tretman u procesuiranju ratnih zločina i pijetet koji se mora iskazati svim žrtvama, bez obzira tko su i odakle su, jedini je put do istinskog pomirenja.

Stručnjaci iz inozemstva

Da je Centar u svijetu prepoznat kao relevantna institucija, kaže Nuždić, govori i činjenica da se sve više znanstvenika iz Europe zanima za rad Centra, za provedena istraživanja i karakter sukoba 1990-ih. Istaknuo je kako sve to najbolje ilustrira primjer mladog istraživača sa Sorbonne koji se Centru obratio sa zahtjevom za pristup informacijama i istraživanju.

– Odbranio je magistarski rad na Sorboni na temu stradanja Srba u Derventi i proboj koridora. To je do sada bilo neuobičajeno. Koliko je to značajno govori i činjenica da nam se javio još jedan mladi znanstvenik iz Francuske, koji također priprema magistarski rad – kaže Nuždić.