Posljednjih dvadeset godina bile su turbulentne za bosanskohercegovačku privredu. Prvo je valjalo obnoviti sve ono što je u ratu porušeno, zatim je došla privatizacija koju nisu preživjele sve kompanije, posebno one najveće koje su rasparčane i rasprodane. Na njihovim temeljima nastale su male tvrtke, od kojih su samo rijetke uspjele još malo narasti. Privreda koja je bila zasnovana na velikim tvrtkama koje su zapošljavale desetke tisuća ljudi (često je bilo barem 2.000 ljudi viška po kompaniji) bila je prinuđena krenuti od nule iz malih tvrtki koje su postupno rasle. U tom poslijeratnom razdoblju nastajale su i tvrtke koje su za tih dvadeset godina prerasle okvire naše države.
Danas su u globalizaciji sve tvrtke svjesne da moraju izaći iz okvira države u kojoj su “rođene” i otisnuti se u svijet. Naravno, to ne podrazumijeva samo izvoz proizvoda i usluga nego kupnju drugih tvrtki i uspostavljanje proizvodnih pogona diljem svijeta. To je jedini način da tvrtka raste, inače, ako ostane tapkati u mjestu, neminovno će početi propadati. Dok smo bili usredotočeni na strane kompanije koje su dolazile u Bosnu i Hercegovinu i kupovale naše tvrtke – neke su od njih opstale i uspješne su, a neke su uništene – firme “rođene” u Bosni i Hercegovini izašle su iz okvira države i postale ozbiljni igrači na svjetskoj pozornici.
“To su pozitivni trendovi, tvrtke moraju izlaziti vani jer je ovaj prostor mali, to su radile i hrvatske tvrtke koje su postale regionalni lideri. Na isti način nastajali su i veliki gospodarski sustavi prije rata, poput ‘Energoinvesta’ ili ‘Unisa’. Nama bi trebalo okrupnjavanje tvrtki, posebno u industrijama koje imaju potencijala. To je jedina šansa da se ovlada tržištem jer ovladavanje nekom tvrtkom u inozemstvu ujedno je i ovladavanje tržištem. Neminovna je internacionalizacija biznisa. Međutim, naš veliki problem jeste odlazak ljudi. Moramo znati kako ih zadržimo, da ostanu ovdje i da rade “, kazao je za Stavak profesor ekonomije Izudin Kešetović.
Više nije velika vijest da je tvrtka iz Njemačke kupila tvrtku iz Bosne i Hercegovine. Sada je vijest da je tvrtka iz Bosne i Hercegovine kupila tvrtku u Njemačkoj. Posljednja koja je takvo što učinila jeste “Hifa-Oil” iz Tešnja. Prije samo nekoliko dana kupila je jednu njemačku tvrtku, što je i nama povod predstaviti tvrtke iz Bosne i Hercegovine koje se šire u inozemstvu. Stopama prijeratnog “Energoinvesta”, koji je imao svoje firme od Afrike do Meksika, krenula je i “Hifa”.
Liga prvaka
Vlasnik tvrtke “Hifa-Oil” Izudin Ahmetlić ne želi mnogo govoriti o tome, ali je u jedno siguran: njegova je tvrtka još prije deset godina prerasla Bosnu i Hercegovinu. Ahmetlić firma “Euro-Roal”, koja je tvrtka-kći kompanije “Hifa-Oil”, kupila je njemačku tvrtku “LB.Profile”.
“LB.Profile” zapošljava 45 radnika, pogoni su smješteni na 26.700 m 2 zemljišta u mjestu Herbstein savezne pokrajine Hessen. Glavna tržišta tvrtke “LB.Profile” jesu Njemačka, Belgija i Nizozemska, a također izvoze na tržišta zemalja Istočne Europe kao što su Litva i Rusija. “Euro-Roal” zapošljava četrdeset radnika i jedan je od vodećih distributera aluminijskih i PVC profila, materijala od inoksa i građevinskih okova u Bosni i Hercegovini. “Hifa-Oil” lider je u prometu nafte i naftnih derivata u Bosni i Hercegovini s 20% udjela na domaćem tržištu bijelih naftnih derivata, a prva je iu distribuciji crnih derivate na domaćem i tržištima regije u oblasti Asfaltgradnje u Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj iu drugim zemljama regije. S tvrtkama-kćerima “Euro-Roal”, “Euro-Metali”, “Euro-Stil”, “Euro-Power”, “Petrobit”, “Bitrol” Slovenija, a od sada i “LB.Profile”, “Hifa- oil “zapošljava ukupno 257 radnika.
“Hifa Group” grupa je tvrtki u vlasništvu braće Ahmetlić, odnosno postoji jedna zajednička tvrtka, te svaki od peterice braće posjeduje još po jednu naftnu kompaniju, a naftne kompanije desetine kćerki-tvrtki.
Još jedna tvrtka nastala u Bosni i Hercegovini, a proširila se na susjedne zemlje, pa i šire, jeste tvornica higijenskog papira i deterdženata “Violeta” iz Gruda. “Violeta”, koja je u vlasništvu Petra Ćorluke, vlastiti brend lansirala je 2002. godine. Danas ima proizvodne pogone u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, zapošljava više od 900 ljudi i ima četrnaest poslovnica u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji, te promet veći od 200 milijuna maraka. Osim proizvodnje, djelatnost grupacije usmjerena je i na uvoz i distribuciju prehrambenih higijenskih proizvoda. U tvornicu higijenskih proizvoda u Svetoj Heleni pored Zagreba “Vileta” je uložila oko 25 milijuna maraka, au tvornicu tekućih deterdženata i dječijih pelena u Grudama 40 milijuna maraka.
“Kada postaneš prvi u svojoj državi, onda moraš poći vani. To je isto kao u sportu, kada postanete prvak svoje države, onda idete u ligu prvaka. Iskustvo koje ste stekli na domaćem tržištu prenositi na susjedna, i tako se širite dalje. Mi smo lideri na tržištima Hrvatske i Slovenije, gdje također imamo tvrtke. To su tržišta slična našem i to su tržišta koja nama prirodno pripadaju. Možemo se natjecati s tom konkurencijom. Sada smo uspjeli dogovoriti plasman naših proizvoda u najvećem trgovačkom lancu u Austriji, u ‘Sparu’. U tome nam je pomoglo to što smo uspješni na tržištima Hrvatske i Slovenije, jer su nas tu zapazili iz Austrije i zvali da dođemo i na njihovo tržište. Kada smo otvorili tvornicu u Hrvatskoj, povećali smo izvoz u Hrvatsku tri puta, i to proizvoda koje proizvodimo u Bosni i Hercegovini “, kazao je Ćorluka za Stavak . Ovo je njegov odgovor na pitanje kada domaće tvrtke moraju napraviti ključni iskorak na strana tržišta. Ćorluka je uvjeren da uspješne tvrtke razmišljaju na sličan način te smatra da se domaće tvrtke moraju okušati na stranim, neutralnim tržištima, i da samo na takvim tržištima mogu spoznati koliko uistinu vrijede.
Mirko Grbešić iz Širokog Brijega u privatni biznis ušao je kroz trgovinu, zatim je 1989. godine osnovao “Mepas”, koji se bavio proizvodnjom i prodajom mesa. Potom se počeo baviti uvozom i distribucijom proizvoda u Bosni i Hercegovini. Poslije rata, 1998. godine, za dvadeset milijuna njemačkih maraka kupio je hrvatsku firmu “Saponia” Osijek, nakon toga je kupio “Koestlin” iz Bjelovara, a zatim i osječki “Kandit” za šest milijuna eura. “Mepas” je 2000. godine ušao u metalski sektor kupnjom tvrtke “Metalac” iz Širokog Brijega. Grbešić je također vlasnik hrvatskih poduzeća “Maraska” i “Brodomerkur”. Poduzetnik iz Širokog Brijega otvorio je 2012. godine u Mostaru trgovački centar “Mepas Mall”. Njegovo bogatstvo procjenjuje se na 34 milijuna maraka.
Da li je Nijaz Hastor mogao i sanjati, dok je prije rata radio kao inženjer u Tvornici automobila “Sarajevo” na proizvodnji golfa, da će jednoga dana, dvadesetak godina kasnije, biti vlasnik globalne kompanije koja će biti toliko moćna da i najvećeg proizvođača automobila baci na koljena ? Hastor, koji sa sinovima Damirom i Kenanom upravlja “Prevent grupacijom”, upravo je to učinio prošle godine. Hastor se pobunio nakon što je moćni “Volkswagen”, zbog problema koje je sebi natovario ugrađujući u automobile softver za varanje na testovima za ispusne plinove, odlučio dio troškova prebaciti na dobavljače, između ostalih i na tvrtke u vlasništvu “Preventa”. Nekoliko dana bila je zaustavljena proizvodnja modela “Volkswagena”. Problem je ipak riješen. Ali su njemački mediji nadugo i naširoko pisali o borbi Davida i Golijata – “Preventa” i “Volkswagena”.
Najbogatiji Bosanci i Hercegovci
Hastor je karijeru počeo kao inženjer u sarajevskom TAS-u. Nakon rata, u Bosni i Hercegovini s nekolicinom suradnika osniva “ASA Group”, a 1999. godine i “Prevent”.
Trenutno “Prevent” ima tvornice u trinaest država u cijelom svijetu i zapošljava više od 14.000 radnika, od toga u Bosni i Hercegovini oko 7.000. Najviše tvornica “Preventa” ima u našoj zemlji – petnaest, a zatim u Njemačkoj – trinaest. Osim toga, “Prevent” ima tvrtke u Velikoj Britaniji, Sloveniji, Maroku, Švicarskoj, Austriji, Brazilu, Turskoj, Rusiji, Mađarskoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj. Prema dostupnim podacima, “Prevent” jedan od najvećih bosanskohercegovačkih izvoznika.
Ova tvrtka širi se intenzivno već nekoliko godina, a trenutna ekspanzija najvećim dijelom usmjerena je preko tvrtki koje djeluju u Njemačkoj. To su strateške investicijske grupacije na globalnoj razini i nisu isključivo vezane za njene bosanskohercegovačke grupacije.
U sastavu “Preventa” djeluje i “ASA grupacija”, koja se specijalizirala za financije i osiguranje. Moja banka, članica ove grupacije, prošle godine preuzela je zeničku IK banku, a osim banke, tu su još i “ASA osiguranje” i “ASA Leasing”. “ASA” je ušla iu segment zdravstvenog biznisa preuzevši polikliniku i lanac apoteka “Eurofarm” Sarajevo, te tvornicu za proizvodnju sanitetskog materijala “Saniteks” iz Velike Kladuše.
Nešto prije toga, “Prevent grupacija” preuzela je “Car Trim” sa sjedištem u Njemačkoj, jednu od vodećih tvrtki u području proizvodnje komponenti za automobilsku industriju, koja ima tvornicu iu Žepču. Najveća tvornica “Car Trima” upravo je u Žepču, s 1.000 zaposlenih. Među akvizicijama koje su se desile u posljednje vrijeme jeste i preuzimanje tvornice “Cimosa” u Srebrenici, koja je bila pred zatvaranjem. Također, “Prevent” je kupio i tvornicu za proizvodnju kabela iz Tomislav-Grada, koja je bila u stečaju. Tvornica se vrlo brzo oporavila i preuzela zagrebačku tvrtku za proizvodnju kablova “Elka”.
Odnedavno je u sastavu “Preventa” i poduzeće za proizvodnju namještaja “Sanotaf” iz Ključa. No, najveća akvizicija u oblasti proizvodnje namještaja svakako je preuzimanje njemačke tvrtke “Machalke”. Riječ je o najvećoj njemačkoj kompaniji za proizvodnju namještaja. Predug je popis tvrtki koje je “Prevent” preuzeo, kao i proizvoda koje tvornice u njegovom vlasništvu proizvode, od presvlaka za automobile, dijelova za automobile, namještaja, sanitetskog materijala, kožne galanterije, interijera za jahte, čamaca, zaštitne odjeće, modne odjeće i obuće …
Osim ovih četiriju kompanija, postoji još nekoliko poduzetnika koji imaju svoje tvrtke u susjednim zemljama i širem okruženju, ali ih ovdje nismo spomenuli zato što su uglavnom bogatstvo stekli izvan Bosne i Hercegovine, te su kasnije došli u našu zemlju i otvorili firme i ovdje. Spomenute tvrtke nastale su u Bosni i Hercegovini i iz naše zemlje šire se i preuzimaju tvrtke u inozemstvu. U Bosni i Hercegovini sigurno ima još nekoliko domaćih kompanija koje su spremne učiniti ovakav iskorak, na kraju krajeva, one će to i morati uraditi zbog sebe samih. Ali to ukazuje na još jednu bitnu stvar, koliko god tvrdili da je poslovni ambijent loš, da mnogo toga u ovoj državi ne funkcionira, postoje i tvrtke koje pokazuju da se sve može kada se hoće i kada se ozbiljno radi. Upravo one bosanskohercegovačku ekonomiju uvode u novo razdoblje – razdoblje rasta.
Zanimljiv je podatak da su vlasnici triju od četiriju spomenutih kompanija na listi deset najbogatijih ljudi u Bosni i Hercegovini. Na prvom su mjestu vlasnici “Preventa”, braća Kenan i Damir Hastor, sinovi osnivača ove kompanije Nijaza Hastora. Njihove su kompanije, kako navodi Forbes , 2015. godine imale 771 milijun KM ukupnog prihoda, ali tu se ne računa prihod tvrtka u vlasništvu “Preventa” diljem svijeta. Druga na listi jeste “Hifa grupacija”, u vlasništvu braće Ahmetlić. Procjenjuje se da je ukupni prihod grupacije oko 681,3 milijuna KM. Petar Ćorluka, vlasnik “Violete”, na devetom je mjestu, s prihodom od oko 200 milijuna KM.
stav.ba
wpDiscuz