U emisiji Bujica, voditelj je odmah na početku pokazao papire za koje kaže da su nestali dosjei bivšeg predsjednika Stipe Mesića i koji su za njega, tvrdi, vrlo kompromitirajući. “144831 – to je broj dosjea bivšeg predsjednika Stipe Mesića iz Udbe”, naglasio je voditelj. Zadnji iskaz Udbi dao je u rujnu 1989. godine; žalio se na Tuđmana, a putovnicu mu je dao Franjo Vugrinec, rečeno je u emisiji, a najavljeno je da će u Bujicama koje slijede biti pušten i ostatak.
Prema dosjeu, s Udbom je surađivao od 1956. godine pa sve do kraja 1989. godine, nakon što je već osnovan HDZ i uvedeno višestranačje. Prema dokumentima koje je objavila Bujica, Mesić je već tada bio izrazito protiv Tuđmana, a udbašima se požalio da nije pozvan na osnivačku skupštinu HDZ-a. Mesićev dosje u Bujici na Z1 televiziji komentirali su odvjetnik Željko Olujić koji je ujedno bio i prvi Glavni državni odvjetnik u RH te vodeći slovenski istraživač komunističkih zločina i Udbe: Roman Leljak.
“Vidimo da je Mesić bio klasični suradnik Udbe koji je po nalogu i u dogovoru s Udbom odlazio u Francusku da bi tamo nadzirao i radio protiv hrvatske emigracije. Započeo je suradnju 1956. i nastavio do ’70-ih godina, u tom periodu dolazi do momenta kada se protiv njega otvorila operativna obrada i pao je pod nadzor Udbe. Pitanje je zašto im i tada nije ostao vjeran jer dokumenti nisu kompletni, to ćemo tek saznati. Operativna obrada tada se zvala ‘Most’, pratili su hrvatske proljećare do osamdesetih godina. Do preokreta kod Mesića ponovo dolazi ’85. godine kada je zatražio putovnicu, nakon čega je s njim obavljen razgovor iz kojeg jasno proizlazi da pristaje na razgovore sa SDS-om i da će po njihovom nalogu razgovarati s kolegama s kojima se družio – Čičkom, Tuđmanom i ostalima… On je bio čovjek preko kojeg su išle dezinformacije prema toj grupaciji ljudi, a s druge su se strane vraćale informacije Udbi! Po uputama Boljkovca i Manolića pratili su i samog Mesića jer su provjeravali je li korektan u tim razgovorima i ustanovilo se da je korektan! Nastavio je razgovore s Boljkovcem i Manolićem koji su ga uveli u politički život, iako do ’85. nije bio važan čimbenik u političkom životu Hrvatske,” rekao je Roman Leljak.
Željko Olujić izjavio je kako su istupi Mesića pred Udbom i u javnosti “tipični istupi agenta provokatora nižeg ranga”.
“Mesić ni po rangu ni po obrazovanju nije visoki suradnik Udbe, oni su ga koristili da im druka ljude koji su im interesantni, a to je on revno činio. Znamo da su u našoj državi vrlo visoke funkcije obavljali udbaši, poput Josipa Manolića. Nije grijeh reći da si bio udbaš, nego je problem što je Mesić glumio žrtvu i varao cijeli hrvatski narod da je isključivo orijentiran na stvaranje hrvatske države, što ukazuje i na loš karakter tog čovjeka. Iz razgovora se vidi da je tih dana drukao Veselicu, Tuđmana, Budišu, Paradžika, Čička, denuncirao je i Slobodana Budaka, ismijavao Vladu Gotovca, ali u izvješću ih je razlikovao i njegove su simpatije bile na strani Savke i Tripala, a manje na Tuđmanovoj i Veseličinoj. Za Tuđmana i Veselicu napisao je da radikaliziraju stavove u odnosu na ’71. i da su mnogo opasniji,” analizirao je Olujić dosje i zapitao se: “Je li Udba stvorila hrvatsku državu?! Dok su patrioti ginuli, pripadnici tog soja i njihova djeca su se bogatili”, rekao je Olujić.
Zlatko Hasanbegović: Različiti motivi zbog kojih bi netko poput Mesića surađivao s Udbom
Izjavu Bujici dao je i saborski zastupnik stranke Neovisni za Hrvatsku, bivši ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović: “Pojavljuju se preslike tog dosjea što znači da on nije nestao, negdje se nalazi i obveza hrvatske države u takvim slučajevima je ustanoviti gdje se ta građa nalazi i dostaviti je Hrvatskom državnom arhivu! Tko je ta nevidljiva ruka koja ima toliku moć instrumentaliziranja hrvatske Vlade i Sabora kako bi se zaštitili određeni pojedinci i interesi i onemogućio cjelovit uvid u istinu?!” Dr. Hasanbegović je rekao da postoje različiti motivi zbog kojih bi netko poput Mesića surađivao s Udbom: “Netko je to radio iz patriotskih pobuda jer je vjerovao u socijalističku Jugoslaviju, netko je to radio iz osobnih materijalnih interesa, a mnogi su bili i ucijenjeni. Stvari nisu crno bijele.”
O Aferi Našicecement
Olujić je u emisiji podsjetio da je bivši predsjednik Josipović inicirao postupak nezastarijevanja zločina ratnih profitera, stoga se upitao zašto Hrvatska nije donijela zakon koji bi obuhvatio sve one koji su činili štetu Hrvatskoj u tim ratnim godinama. Možda zbog toga jer bi istrage pokazale da je najviše ratnih profitera zapravo došlo iz redova bivše Udbe, zapitao se Olujić.
U emisiji je prikazana treća stranica Feral Tribunea od 15. lipnja 1993. godine u kojem je kontroverzni novinar iz Osijeka, Drago Hedl objavio veliki tekst o Mesiću i njegovoj ulozi u “Aferi Našicecement”. Tekst je najavljen u sadržaju na 3. stranici pod naslovom “Stipe Mesić – sabrana djela”. Četiri stranice s tekstom o kriminalu istrgnute su iz primjerka pohranjenog u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici, ističe voditelj.
“Hrvatska javnost s pravom bi se trebala upitati kud mi to idemo! Moguće je da materijal koji pripada državi jednostavno nestane, a moguće je da nestanu i novine iz NSK! Sve je moguće kada imate financijsku moć i kontrolu nad sredstvima javnog priopćavanja, a u faktičnom smislu vlast, bez obzira tko je formalno na vlasti! Mesić je u dva navrata biran za predsjednika države, bilo bi zanimljivo napraviti analizu kako je i po kojim kriterijima određene ljude dovodio u strukture vlasti. To su ljudi njegovog svjetonazora i backgrounda, hrvatski nastrojeni sigurno nisu,” kategoričan je bio Željko Olujić.
Kako lustrirati bez dosjea?
Upitan kako je uopće moguće nekoga lustrirati, ako je njegov dosje nestao, Leljak kaće da “problem nastanka Hrvatske i Slovenije je u tome što su nastale političkim radom onih koji su prije vodili republike u SFRJ. Godine ’92. u Sloveniji imali smo 14008 osobnih dosjea. Od ’92. do ’93. godine nestalo ih je 8.000! Više od pola. Tako da me ne iznenađuje da je i Mesićev dosje kod vas nestao, on je dijete SDS-a i komunističkog sustava! To se vidi i iz aktualnog primjera Haaškog suda. Baš je Mesić bio taj koji je Haagu za vještaka predložio slovenskog ustavnog suca Cirila Ribičiča. On je sin Mitje Ribičiča koji je ’45 godine bio kriv za likvidaciju 160 tisuća Hrvata! Ciril Ribičič svjedočio je na Haaškom sudu protiv hrvatske šestorke i ‘dokazivao’ da je Armija BiH bila ugrožena od strane Hrvatske,” odgovorio je Leljak.
“Ciril Ribičič tobožnji je znanstvenik na čijem je falsifikatu donesena osuđujuća presuda protiv naše šestorice. Kada sagledate Mesića kao agenta provokatora nižeg ranga i usporedite iskaz na Haaškom sudu – dolazite do nedvojbenog zaključka da se krivo govori da on mijenja svoje stavove – ne mijenja ih, uvijek su isti, Mesić je zapravo protivnik hrvatske nezavisnosti! Kako je moguće da osoba takvog psihičkog profila i nikakvog backgrounda, potpuno nemoralna – bude predsjednik u dva navrata?! Naš narod bi se trebao zapitati koga je izabrao…“, rekao je Olujić.
U emisiji je rečeno da se iz dosjea navodno može vidjeti da je Mesić kroz informiranje Udbe bio na vezi s kasnijim akterima Labradora i Opere Srećkom Ožegovićem i Dmitrijem Šijanom koji su bili izravno povezani s centrom KOS-a u Zemunu iz kojeg su se između ostaloga, vodile propagandne akcije tijekom opsade Vukovara i gdje je osmišljeno raketiranje Banskih dvora.
“KOS je bila posebna organizacija koja se bavila jedinicama JNA, a imali su i mnogo važniji dio kada su obrađivali i radili kontrolu nad radom Službe državne sigurnosti pa čak i nad radom službe koju je ’75. godine ustanovio Tito u okviru Predsjedništva SFRJ. Iz Mesićevog slučaja vidi se da je unaprijed dogovoreno da će se raditi po planu da se sabotira normalan rad institucija Republike Hrvatske i da se stvaraju presude u Haagu da bi taj udbaški pokret imao što veću mogućost daljnjeg lova u mutnom. Ne odgovara im demokracija i mirna situacija u Hrvatskoj, rade po principu – što više problema proizvedemo, to ćemo se bolje ugnijezditi u svoje poslove!”, rekao je Leljak.
Voditelj emisije Velimir Bujanec objavio je i “Informaciju broj 1286” iz dosjea 144831, transkript Mesićeva razgovora sa SDS-om o Vladimiru Šeksu. Razgovor je vođen u rujnu 1988. godine, a predmet naslovljen sa “Klasni neprijatelj u zemlji – politička i druge aktivnosti” potpisao je načelnik zagrebačkog Centra SDS-a Kolja Družić, s kojim je Mesić ostao prijatelj i nakon 90-ih.
“Dana 23. 26. i 27. 9. 1988. godine vođeni su informativni razgovori s Mesić Stjepanom u kojima smo pokušali doći do saznanja o njegovoj aktivnosti novijeg datuma i u cilju eventualnog angažiranja za suradnju”, navodi se u emisiji.
“Mesić je u prvom dijelu razgovora iznosio svoje viđenje aktivnosti Vladimira Šeksa na području Slavonije. Mesić smatra da je Šeks slučajno postao medijska zvijezda. Smatra da je, isključivo zahvaljujući aktivnosti Službe državne sigurnosti prema Šeksu postao javno interesantan, što on (Šeks) obilato koristi, a Mesić vjeruje da tu koristi ima i Služba. Ponovio je svoje mišljenje da je Šeks u Slavoniji slovio za prosječnog advokata, te ga sada tamo neki smatraju suradnikom SDS-a.”, navedeno je, na što je Olujić komentirao kako se spomenuti međusobno diskreditiraju.
“Vidi se koliko je Mesić zapravo usmjeren da diskreditira Šeksa, s druge strane on će nastojati diskreditirati Mesića. Pitanje je bi li uopće došli do svega ovoga da nije došlo do trvljenja između dvije politički moćne osobe?! Mesić je politički ‘passe’ i neinteresantan na prvi pogled, ali bitno je ono što je činio u bivšoj državi i kako je instalirao određene ljude na određena mjesta koji su aktivni i danas. Zaista je bitno saznati tko danas vlada Hrvatskom!”, rekao je Olujić
Navodno u Beogradu postoji još Mesićevih dosjea i to vrlo obilnih materijala.
“Mene zanima Savez za zaštitu ustavnog poretka iz ’89. godine, čiji će materijali biti javno dostupni za dvije godine. Savez je tada na dnevnom redu imao posebnu temu – HDZ. Navodno je bilo mnogo govora o njihovom osnivanju, a na čak 0tri stranice spominje se Mesićevo ime! Vidio sam te papire na svoje oči, no nisam ih mogao iznijeti iz arhiva u Beogradu. Prema srbijanskom zakonu, mogu biti javno dostupni 30 godina nakon njihova nastanka. Bit će dostupni i dokumenti koji govore o raspadu Jugoslavije, nastanku Hrvatske, ali i ulozi SDS-a”, rekao je Leljak.
Mesićev dosje prvi je put navodno nestao ’91. godine, a kasnije je pronađen zazidan u podrumu jedne zgrade u Frankopanskoj ulici, u Zagrebu.
“Većina dokumenata je uništena, ali mnogi su ih sakrivali kako bi ih kasnije koristili za političke igre i ucjene,” kazao je Leljak, a Olujić dodao: “Udba još uvijek drma Hrvatskom!”
Mesić je putnu ispravu izgubio sedamdesetih godina da bi je ponovno dobio ’85 godine.
“On je tada Udbi obećao da će s njima surađivati i to im je bilo dovoljno da mu idu na ruku i da mu daju putovnicu. Domovnicu ili putovnicu nije bilo jednostavno dobiti, pogotovo ako je poput njega, osoba bila na izdržavanju kazne. To vodi u zaključku da je bio uključen i u druge poslove SDS-a, posebno u Francuskoj,” komentirao je Leljak, uz napomenu da nije dobro što će se arhivi u Hrvatskoj ponovo zatvoriti kroz dva-tri mjeseca.
Mesiću je putovnicu dao Franjo Vugrinec.
“Kada je Jugoslavija išla svome kraju, Vugrinec je bio vrlo brutalan u ‘isljeđivanju’ gospodina Marka Grubišića, aktualnog predsjednika Udruge političkih zatvorenika, ali i niza drugih ljudi. Međutim, s Mesićem je fino razgovarao, njega nije tukao niti zlostavljao… Vugrinec je bio zadužen i da plaši ljude na Sveučilištu kojima je prijetio da će izgubiti svoja mjesta. On je Perkovićev kadar, a Mesić je kasnije kao ključnog savjetnika zaposlio u Uredu predsjednika Perkovićevog sina,” jasan je bio Olujić.
Kada je Mesić 1985. godine zatražio putovnicu, navodno je Franji Vugrinecu rekao: “Ja sam bio korektan član Partije, podržavao sam onaj Centralni Komitet i ondašnju politiku. Nikada nisam bio nacionalista i nikada nisam bio protiv samoupravne socijalističke Jugoslavije.”
U dokumentu koji je označen kao Strogo povjerljiv, Vugrinec navodno opisuje svoj kontakt s Mesićem: “Misli da može ostati i dalje u kontaktima sa Službom samo po problemima komentara i razmišljanja pojedinaca s kojima kontaktira, a koji su od sigurnosnog interesa za Službu. Također je pristao da se češće susreće sa poznanicima i da zajednički analiziraju i komentiraju pojedine događaje iz društveno – političkog života zemlje, a o kojima isto tako želi razgovarati i sa pripadnicima SDS-a.”
Roman Leljak emisiju je zaključio zastrašujućim podatkom.
“Od 870 pripadnika Udbe, samo ih je pet smijenjeno nastankom hrvatske države, svi drugi ostali su raditi u hrvatskim službama!“
Emisiju pogledajte ovdje:
wpDiscuz