Nažalost, istina je takva da mnogi Hrvati u BiH svoje spasioce vide u katoličkoj crkvi i u HDZ-u i iz tog razloga smatram da je moja dužnost razotkriti te lažne spasioce hrvatskog naroda u BiH, kazao je danas na sjednici Sabora Republike Hrvatske zastupnik Živog zida i SNAGA-e Ivan Pernar.

Pernar pri tome ne kritizira ogroman dio katoličke Crkve koji propagira unitarizam i majorizaciju nad Hrvatima. Još od upada turskih sultana u BIH. Pa do danas.

Ulogu Katoličke crkve ocijenio je jednostavno povijesno mračnom.

– Svi znaju da se Carigrad, odnosno tadašnji Konstantinopol, današnji Istanbul uspješno borio protiv osmanlijske invazije. Međutim, rimski papa Pontifex maximus, koji sebe smatra vrhovnim svećenikom, iako u Bibliji jasno piše da je vrhovni svećenik samo jedan – Isus Krist, odbio je pomoći istočnoj crkvi, s mišljenjem da je bolje da se ona elminira nego da opstane – rekao je Pernar.

Umjesto da pomogne kršćanima na Istoku, kazao je Pernar, papa je vodio vjerske ratove protiv zapadnih kršćana, protestanata, koji su odbili biti pod njegovim jarmom.

– Svojedobno je bio sukob između dvojice papa, jednog u Rimu, drugog u Avignonu u Francuskoj, i jedan drugoga je nazivao antikristom. I tada je John Wycliffe, poznati reformator, postavio pitanje: „Jesu li i jedan i drugi upravu kad za onog drugog govore da je antikrist“ – ističe Pernar.

Navodi kako je na Wikipediji lako pronaći članak dojmljivog naslova “BiH u Osmanlijskom carstvu”, te citirao jedan paragraf u kojem se navodi: „Krstjani su prigrlili islam. Korijeni masovne islamizacije su u prethodnih 250 godina vjerskih sukoba između Rimokatoličke crkve i Crkve bosanske“.

I to je po Pernaru to. Wikipedia.

– O čemu se radi? U BiH je po svemu sudeći postojala crkva koja je bila slobodna od Rima i od pape. Rimski prvosvećenik to nije mogao prihvatiti i zbog toga su tlačili te ljude i oni su ih zapravo prisilno pokatoličili. Znači, oni su tjerali ljude da prihvate religiju koju nisu htjeli. To nije moja teza, to je teza koja piše na hrvatskoj Wikipediji – dodao je Pernar.

Prema njegovim riječima, oni koji su bili prisiljeni prihvatiti katoličku religiju vidjeli su kasnije po dolasku Turaka da se oni prema njima bolje odnose od rimskog pape, „i tada je Bosna šaptom pala, jer su oni masovno prigrlili islam“.

Ovaj idiotski stav dakle posve normalno je izrečen u HR saboru. Niti prava prve bračne noći, niti masovnih silovanja, niti spomena akindžija niti janjičara.

– To što se dogodilo u Bosni, nije se dogodilo niti u Bugarskoj – gdje je bila i do današnjeg dana ostala istočna crkva, niti u Grčkoj, niti u Makedoniji, niti u Srbiji, niti u Crnoj Gori. Dogodilo se upravo u BiH zbog politike katoličke crkve – naglašava Pernar.

Dodaje da su narodi koji su živjeli u BiH u tom periodu, odnosno Hrvati i Srbi, bili bratska plemena i među njima nije bilo nikakvih sukoba.

U ovom dijelu je donekle u pravu. Sukoba Hrvata, Srba, Bošnjaka, nije bilo prije upada velikih sila na Balkan

– Štoviše, uvijek smo bili pod stranim jarmom i tuđom vlašću koja nas je htjela podjarmiti. Protiv franačke države smo se borili zajedno, i Srbi i Hrvati. Borili smo se zajedno protiv Avara i protiv Turaka. Ali dok smo se mi borili protiv Turaka i dok su Turci nabijali glave na kolac, mislite da je rimski papa mrdnuo prstom da pomogne ljudima? Malo morgen, rekli bi Nijemci. Prepustio nas je na milost i nemilost, i Srbe i nas Hrvate – poručio je Pernar.

Uslijedio je Prvi svjetski rat, u kojem, podsjeća Pernar, Hrvatska staje na stranu Austro-Ugarske, koja je okretala bratske narode jedne na druge.

– To je bila i politika Austro-Ugarske. Politika koja će dovesti do – prvi puta u povijesti – rata između Hrvata i Srba koji nije bio naš rat, kao ni Drugi svjetski rat – napomenuo je Pernar.

Osvrnuo se potom na, kako je rekao, tragičnu ulogu HDZ-a u BiH.

Pernar je naveo kako je Stjepan Kljujić predsjednikom HDZ-a BiH postao prije rata, artikulirajući hrvatsku politiku u razdoblju u kojem se vodila borba za osamostaljenje BiH i obranu od srbijanske agresije, a politički je eliminiran kada ga je po napucima iz Zagreba na čelu stranke zamijenio Mate Boban.

– Kljujić nikada nije oklijevao kazati kako ga je uklonila politika čiji je cilj bio podjela BiH po etničkim granicama, a u subotu je to ponovio konstatirajući da je žrtva, ali da je to sam tražio odbijajući odustati od načela za koja se držao da su vrijedna borbe. „Ja tvrdim da je Zagreb krvnik bosanskih Hrvata, Sarajevo ih je dokrajčilo, no to je već drugi par rukava“ – rekao je Pernar, citirajući Kljujićeve riječi.

Naglašava kako je Kljujić ustvrdio da pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman BiH nije ni volio, niti je poznavao.

– A pritom je insistirao da ga se bez pogovora sluša u provedbi politike koju je sam osmislio. On kaže da je HDZ-ova politika koja je težila podjeli BiH dovela Hrvate i Bošnjake do rata koji je bio besmislen. Do rata koji je bio nepotreban. I taj rat je bio nametnut od Zagreba. Međutim, bilo je ljudi u BiH koji su se protivili tom ratu. Jedan od njih bio je Blaž Kraljević, u čijim jedinicama su se zajedno borili i Hrvati i muslimani, odnosno, Bošnjaci – pojašnjava Pernar.

Dakle čovjek usred sabora brani ratnog zločinca koljača, upravitelja logora Dretelj u kojem su ubijani Srbi i praktički potvrđuje tezu Haaga, da je RH pokrenula rat s Bošnjacima. Tako što je jedan dan slala pomoć Bošnjacima i smještala bošnjačke izbjeglice a drugi dan pucala po Bošnjacima?

Međutim, dodaje, zajedništvo Hrvata i Bošnjaka nije bilo prihvatljivo Tuđmanovoj politici, jer je njegova politika bila usmjerena ka podjeli BiH, a s ciljem provedbe te politike počinjeni su ratni zločini za koje su kasnije ljudi i pravno osuđeni na Međunarodnom sudu u Haagu.

U trenutku izbijanja sukoba Bošnjaka i Hrvata, u Srednjoj Bosni, a ne u Hercegovini, omjer Hrvata i Bošnjaka je 1 : 10. Napasti 10 puta brojnijeg bilo bi suludo. Pernar i ne postavlja pitanje, nije li poniženi i protjerani bošnjački narod, trebao vojnu pobjedu, i sukob s Hrvatima, makar kratki, da se konačno dovrši emancipacija bošnjaštva od srpskog i hrvatskog identiteta. Pernar zaboravlja da je u trenutku izbijanja sukoba Bošnjaka i Hrvata svaki četvrti bošnjački vojnik bio u jedinicama HVO-a. Što će reći da se mnogi musliman u to doba prije sukoba s Hrvatima osjećao Hrvatom.

Kako je rekla jedna mostarska aktivistica u rat s Hrvatima išli smo kao Hrvati a izlazili smo iz rata kao Bošnjaci

Pernar je nastavio iznositi tezu za tezom, koje potpuno koindiciraju s modernom sarajevskom majoristikom. I dodatno potvrdio da je naivnio pernarozoid

Nažalost, do današnjeg dana HDZ nije odustao od te politike, i veže se sa, figurativno rečeno i crnim vragom kako bi je nastavio provoditi. Neko će reći da Hrvati, odnosno da Zagreb nije kriv za stradanje Hrvata u BiH, ali ja ću vam reći odgovorno da jeste.

Super, sad znamo da je Pernarius i odgovoran.

Ja ću vam odgovorno reći da se Zagreb trebao miješati u politiku BiH, ali ne na ovaj način. Srbija se trebala miješati u politiku u Hrvatskoj. Trebala je utjecati na bosanske Srbe, odnosno hrvatske Srbe, ali ne na način da ih tjera u pobunu, nego da ih tjera da prihvate Mirovni sporazum Z4, da odlože olovke kao što je bilo u istočnoj Slavoniji, da budu mirno integrirani da žive u Hrvatskoj kao svojoj zemlji – ističe Pernar.

Navodi da danas Krajina ne bi bila pusta, ali srpska politika nije težila dobrobiti Srba u Hrvatskoj, nego ideji da svi Srbi žive u jednoj državi.

– A bez micanja Srba iz Hrvatske to nije bilo moguće. I zato je Beograd, odnosno Milošević gurao te ljude u pobunu, a na kraju kada su u toj pobuni ostali bez svega, onda je Milošević rekao svojedobnom vođi tih krajiških Srba u Hrvatskoj, kad ga je pitao šta da radimo, on mu je rekao – ubij se. To mu je rekao, to je bio savjet za njega. I što se dogodilo? Pogledajte u Sarajevu što se dogodilo – sramota i užas. Tamo nakon Dejtona srpske vođe su zapravo dale direktivu svim Srbima da se isele iz Sarajeva, egzodus 150.000 sarajevskih Srba koji se nakon rata dogodio. Zar to nije etničko čišćenje Srba u Sarajevu? A sve s parolom da svi Srbi žive u jednoj državi – dodao je Pernar.

Inače, RH je prva zemlja u svijetu u kojoj je djeci dopušteno da budu saborski zastupnici, i to je čini posebno simpatičnom zemljom.