Published On: Sri, pro 12th, 2018

IZ SABORA: BIli smo tamo, slušali smo ih, ovo je naš stav o njima…

Hrvatski Sabor danas se pretvorio u polemiku nekoliko grupa zastupnika.

Jedni su sami predlagači Deklaracije, Ljubić i Raguž. Oni su upućeni u događanja BIH i cijeli dan su primorani ogovarati na replike zastupnika.

Replike zastupnika svele su se na konstruktivne (Petrov iz Mostar) i politikantske, oni zastupnici koji nastoje priču oko Deklaracije okrenuti na priču o Komšiću ili pak HDZ-u BIH i Čoviću u čemu su prednjačili Hasanbegović , Pusić i SDP zastupnici.

Stav Mosta je izričit. Oni smatraju da je Deklaracija preblaga i da treba biti konkretnija.  Jača.

Bulj je nekoliko puta spomenuo prosvjede studenata od prošle godine nazivajući ih studentima HercegBosne. Međutim prosvjed koji se dogodio prije godinu dana “Stop podaništvu” organizirali su svi hrvatski studenti, iz ranih krajeva RH.

Hasanbegovićev govor bio je očekivan. Hasansrbofagijski. On je tu i tamo  brcnuo bošnjačku nacionalnu politiku nazivajući je samoubilačkom. Poslije uvoda, za koji se mora kazati da je bio na razimi govornika, na momente i državnički, Zlatko nije mogao bez reteriranja na Srbe.

Srbi su postali dežurni šovinistički materijal kako lijeve tako i desne Hrvatske. Sama činjenica da je Hasanbegović u istu rečenicu stavio Miloševića, Karadžića i Dodika sve govori koliko on poznaje odnose u BIH.

On nikada do sada nije kritizirao Bošnjake na čvrst politički savez s Karadžićevim SDS-om.

Ono što razočarava jeste Pusić. Nju ste mogli voljeti ili mrziti no nikada nitko se nije mogao kladiti da će ona ostati bez vlastitog stava te da će postati nešto kao Jadranka Kosor ljevice. NGO teta koja odlazi u Sarajevo po pamet, potom sarajevske pokušaje pravdanja Komšića unosi u RH Sabor.

Ona je upravo to danas učinila. Iznositi unutar Hrvatskog sabora protuustavnu tezu kako je RH država građana a ne svih njenih državljana, potom ponavljati sarajevsku tezu kako je po istom zakonu izabran Komšić po kojem i Čović, i sve to kao opravdanje Komšića, naprsto ne ide. Upravo ta činjenica, da isti zakon omogućuje i majorizaciju i legitiman izbor, dokaz je da taj zakon koji je nametnut i nije proglašen sukladno Daytonu – treba mijenjati. (Prema Daytonu Izborni zakon mora donijeti Parlamentarna skupština BH ne OHR. Ovaj zakon je OHR zakon. Kao što je i sve u BIH OHR-ovo, od Jerke Lijanovića do BH Zastave)

Pusić je na trenutke zvučala kao da iz nje progovaraju arapske pare. Neka se ne ljuti, no mi znamo koliko detaljno ona poznaje odnose u BIH, i znamo što je govorila jučer, tako da današnji istup ničim oprati ne može.

Razočaravaju i zastupnici SDP-a. Oni koji su govorili Mrsić, ali i ostali, jasno je, govorili su iz opće neupućenosti. Bavili su se politikanstvom a ne temom. Sjediti u RH Saboru, primati silne pare, i ne potruditi se informirati o minimalnim odnosima u BIH naprosto je neodgovorno. Tu bi posebno istaknuli Gordana Marasa. Stručni tim Poskok proglašava ga ovim putem purgerskom verzijom Damira Mašića.

Stav ljudi iz Vlade RH treba pohvaliti. Posebno stamen, državnički narativ šinjorine ministrice Pejčinović. Ona je koncizno odgovarala na sva provokativna pitanja. Na pitanje Komšia i dočeka rekla je da Komšića po protokolu ne dočekuje ministrica nego Predsjednica. Ponovila je stav Vlade RH – Za Vladu RH Komšić je nelegitiman predstavnik, RH država je problematiku njegovog izbora digla na visok nivo u EU i to će nastaviti činiti.

Ono što žalosti, nas koji smo s balkona gledali ovu polemiku, koja još traje, jeste sljedeća činjenica. Uporno se predlagača napada da se miješa u unutarnja pitanja BIH, i da to RH ne smije raditi. Potom se ovi koji su napadnuti pravdaju da to nije tako itd.

Ljudi koji sjede u Saboru trebali bi proći osnovni tečaj poznavanja političke teorije i prakse. Netko bi im trebao pojasniti što je to Država.

Država ima pravo raspravljati o čemu hoće, i donositi zaključke o čemu hoće. Sabor HR ima pravo donijeti rezoluciju ili deklaraciju, o zdravstvenom stanju pingvina, iznijeti zabrinutost zbog porasta kriminala u Meksiku, ima pravo izići iz EU, ima pravo ući u EU, ima pravo uvesti vize građanima BIH koji viču tekbir i birat ćemo vam Željka, ima pravo graditi Pelješki most, ima pravo srušiti Pelješki most, ima pravo u svom Saboru govoriti o čemu god želi.

Zašto Hrvatski Sabor ne priča o pravima somalske manjine u Keniji a priča o pravima Hrvata u BIH? Zato što joj je to ćeif.

Jednako tako BH parlament ima pravo raspravljati o zaštiti bjeloglavih supova u Istri, tražiti da se Makarska preimenuje u Slani Vakuf, imaju pravo proglasiti Dubrovnik starom bosanskom lukom, i nitko im, to zabraniti ne može.

Onima koji u RH Saboru tvrde da RH tek zbog Daytona ima pravo pričati o BH Hrvatima i BIH poručujemo neka se late politoloških udžbenika. RH nema nikakav Dayton sa Srbijom niti sa Čileom, no da sutra Čile ili Srbija krenu maltretirati Hrvate, RH država ima pravo o tome donijeti stav, deklaraciju, rezoluciju. U slučaju da Čile donese rasne zakone prema kojima svaki Čileanac ima pravo ubiti Hrvata kao psa, nitko u tom trenu ne brani Hrvatskoj, da objavi rat Čileu i granatira ga F16-icama. Znate države to rade u takvim uvjetima.

Stoga bi se SDPejlije i HNSabije trebali upitati – Kada bi po njima bilo dozvoljeno da RH raspravlja o Hrvatima u BIH? Kada ih BIH krene nekažnjeno tamaniti s lica zemlje? Znate gospodo al to se već dogodilo. Slučajeva nekažnjenog tamanjenja Hrvata nakon rata, imaš koliko hoćeš. Pa je u to ime rasprava o Hrvatima trebala u RH Saboru biti jednom tjedno.

I na kraju naš stav o Deklaraciji koji će vas iznenaditi.

Mi smatramo da je Deklaracija nepotrebna. Politiku čine političke agende Ona stranka u RH koja se bude borila za prava Hrvata u BIH dobit će glasove Hrvata u BIH, koji danas u RH čine značajnu političku većinu. Ne treba tjerati SDP i HNS da misle kao što misli Božo Ljubić. HNS i SDP će s vremenom shvatiti, da im je daleko lukrativnije zastupati iskrena lijeva načela i iskreno braniti Hrvate u BIH u ime tih lijevih načela a ne ponavljati šupljake sarajevskih medija i lobija.

Zašto? Zato što će na taj način politički ojačati u RH. Sarajevo im može platiti večeru al im ne može donijeti glasove.

Danas kada gledamo eru Zorana Milanovića i njegovog SDP-a pitamo se u šta se pretvorila ta stranka. Djeluju smiješnije nego SDP BIH nakon Lagumdžije. Kao nekakav skup dezorijentiranih piškit ću, kakit ću političara među kojima Vesna Pusić čak djeluje kao državnik.

Deklaracija smo dakle mi. Mi imamo tu problem. S nekakvim majorizacijama. Zanima nas što nam nude partije u RH. One koje se unesu u ovaj problem, imat će naše glasove. Politika RH Vlada dovela je do tog da je danas takvih glasova u samoj RH preko 500.000. Pa eto vi izvolite, derite po nama i dalje. I onda se čudite što sutra u Saboru RH nećete imati niti jednog zastupnika.

Citirat ćemo Vesnu Pusić, draga gospodo Sabornici mi smo poslodavci i Vesni Pusić. Ako Vesna nastavi u Saboru ponavljati teze Bošnjačkog instituta, njen idući saborski mandat može biti samo u Saboru. U RH ne. Jednostavno je neće biti u klupama nakon izbora. Nigdje je biti neće.

I na kraju, sama činjenica, da je hrvatski narod u BIH spao na to, da par ljudi s laptopima, (koji btw od RH vlade nikad nisu dobili nikakvu potporu, premda se ta vlada hvali da jesu) ćokaju po tastaturama, da je live prijenos bio osiguran tek preko radiona hb, koji ima ograničen domet, i da nije bilo nikakvog live tv prijenosa u BIH pošto su sve TV kuće pod kontrolom Bošnjaka, isto tako govori, u kojoj pm se nalazi taj narod. No kada podijele opet pare popovima, fratrima, muzejima, i debelim čarapama, zvat će nas da to snimimo. Baš jadno.

guest
14.7K Komentari
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare