“Nije sve baš onako kako piše u vijestima, za mene je to jedno predivno iskustvo”, ispričala je za danas.hr Monika koja je bila među 70.000 ljudi koji u ostali zaglavljeni u pustinjskom blatu nakon obilnih kiša na popularnom festivalu Burning Man u američkog saveznoj državi Nevadi.
“Poanta Burning Mana je da se ne zna što će se dogoditi. Počinje sve s osnovnih 10 pravila i svatko mora pročitati pravila ponašanja. To nije festival, nego je to zajednica. Oni koji dolaze moraju doći spremni na ekstremne životne okolnosti. Tamo nema ni vode ni struje. Morate imati svoje stvari – bez obzira dođete li sa šatorom ili kamperom te morate imati sve da bi preživjeli 9 dana”, ispričala je.
Kaže, ona se nije najbolje pripremila i da zato plaća ceh što se vraća tri dana kasnije od planiranog. Na Burning Man ponijela je čak i svoju posteljinu, a hrane je imala i previše. Za sve se pripremala dva mjeseca.
“Sad razumijem zašto ljudi tamo vode i svoju djecu – žele da nauče neke stvari kao što je to da se ne baca otpad, nego da se on pokupi i nosi sa sobom”, rekla je Monika. Tamo se očekuje i da ljudi pomažu jedni drugima. “Ne možeš doći tamo šminkati se ili raditi slike, iako mnogi i to rade. Gledala sam (ranije op.a) druge cure i mislila sam da tamo trebam doći radi kostima, slikati se. Ali to nije poanta. Kad te zadesi takvo nevrijeme i kad si na drugom kraju grada, a Burning Man je grad, te kad moraš hodati pet kilometara nazad do kampera, onda nije dobro ako imaš visoke cipele i kostim u kojem si polugol, a počelo je nevrijeme. Moraš se baš dobro za to spremiti”, poručila je.
Njena ideja odlaska na Burning Man bila je da izađe iz zone komfora, da se nauči hodati u blatu i da se nauči brinuti za samu sebe. Također, morala je misliti o tome kako će pripremiti hranu, a ranije je uvijek bila na dohvat ruke u kuhinji. Na festivalu joj osobno nije falila ni hranu ni vodu.
“Kad je krenula kiša i kad je sam bila polugola u nevremenu (a kiša je padala tri dana), za neke stvari smo bili jako spremni, za druge sam bila nespremna pa tako i za nevrijeme”, posvjedočila je.
Ipak, kaže da bi ona osobno ostala još nekoliko dana. “Poanta je da sve svoje životne nedaće ispustiš i da kroz vatru pročistiš sebe. Za mene je to bitno iskustvo, daleko od doma i svojih, u stranoj državi. Trebalo mi je to”, prepričala Monika.
Nastavila je da je upoznala ljude sa sličnim životnim pričama, koji su došli na to mjesto zbog sličnih razloga. Tu je bilo i partija, a da je među 70.000 ljudi uvijek ima “svakakvih” pa je i istina da se događa “svašta”.
“Ali svatko sebi bira poantu svog dolaska. Partije imam u Las Vegasu, nisam zato išla, nego da se snađem, da upoznam ljude”, otkriva nam. Upoznala je mnoge umjetnike i da jedva čeka vratiti se nagodinu. Osvrnula se i na loše vrijeme o kojem “bruji cijeli svijet”.
“Kad zaglavite u zajednici u kojoj je svatko spreman pomoći, a istina je da su neki ostali bez vode i hrane, tada će ti svi dati. Princip Burning Mana je da se stvari razmjenjuju. Ja tebi dam vodu, ti meni kruh ili cipele. Uglavnom, se svi pridržavaju tih pravila i ne može ti biti loše. Mnogi pišu loše o festivalu jer ima ljudi koji tamo ne pripadaju. Ja sam našla ljude koje sam znala od ranije iz Las Vegasa, oni su nas oblačili, hranili, dali nam vode tri kad smo ‘zaštekali’ i kad nismo mogli zbog nevremena doći do svoje kamperice”, govori Monika.
Dodaje da joj je jedino bilo stresno jer nije znala hoće li moći na vrijeme vratiti kampericu. “Ja sam toliko opuštenog duha da bih ostala još tjedan dana. Propustila sam trenutak kako se Burning pali, ali sam ponijela dobre pouke. Nikad neću zaboraviti dobrotu nekih ljudi. Pokušat ću istovremeno zaboraviti neke ljude koji su zli i tamo ne pripadaju”, dodala je.
Za nju je odlazak tamo bilo predivno iskustvo, te da se tamo najbolje pokazuju ljudske sudbine, te da je upoznala ljude koji će joj ostati za zauvijek.
wpDiscuz
