Bivši general Armije BiH Vehbija Karić opisao je zločine koji su počinjeni nad Hrvatima u mjestu Grabovica.
Pokolj u Grabovici je bio ratni zločin kojeg su počinili pripadnici Armije RBiH (postrojbe “Crni labudovi”), kada su na okrutan način ubili 33 civila Hrvata.
Za 19 civila se još traga.
Počinjen je 7., 8. i 9. rujna 1993., u selu Grabovici kod Jablanice, u sjevernoj Hercegovini, za vrijeme osvajačke operacije Armije BiH “Neretva ’93”. Cilj te operacije je bio osvajanje područja pod nadzorom HVO-a, od Bugojna do Mostara
LUKAVA STRATEGIJA: Prvi autonomni zločin ISIL-a na tlu Europe bio je genocid u Grabovici pod tajnom komandom Alije Izetbegovića. Prema tvrdnjama Sefera Halilovića odbio je čak narediti i istragu oko ubojstava…
Jedan od stravičnijih zločina s elementima Genocida koji nisu nikad dobili medijsku pozornost bio je pokolj Hrvata u Grabovici kojeg su počinili pripadnici Armije BiH, kada su na posebno okrutan vjerojatno najokrutniji način viđen u građanskom bratoubilačkom ratu 90-ih način ubili 33 civila.
I danas, 29 godina nakon stradanja traga se za ostacima 19 civila.
Zločin je počinjen u sklopu akcije ‘Neretva 93’ čiji je cilj bio osvajanje područja pod nadzorom HVO-a od Bugojna do Mostara. Akcije koju je Haaški sud za potrebe oslobođenja optuženog Sefera Halilovića proglasio nepostojećom. Za ovaj zločin, kao i za onaj u Uzdolu gdje je ubijena 41 osoba, 29 civila i 12 vojnika HVO-a nitko od vrha Armije BiH nije odgovarao.
U rujnu 2007. su tri Bošnjaka, pripadnika Armije BiH nepravomoćno osuđena za ovaj ratni zločin, no nitko od visokih dužnosnika Armije BiH još nije odgovarao za ove stravične zločine.
Žrtve su dobile metak u zatiljak, neki su izbodeni noževima, kuće i crkva su spaljene. Mrtva tjela djece i staraca su masakrirana.
Obdukcijski nalaz Patalogije splitskog KBC-a ‘Firule’ i svjedočenja preživjelih su pokazala okrutnost smaknuća.
Žrtve su bile razapete na križ, nakon čega im je otkinuta glava i nabijena na kolac. Neke su bile dugo mučena i naposljetku zapaljene žive.
Jedan je civil ubijen pred suprugom, koja je potom silovana, a nakon dugog zatočeništva, razmijenjena. Supruga je po dolasku u Mostar počinila samoubojstvo.
Oko 40 Hrvata iz Grabovice koji su preživjeli pokolj odvedeni su u logor “Muzej”, kako je navedeno, radi osobne sigurnosti. Zatočeni Hrvati su u zatvoru u Jablanici zadržani do razmjene u ožujku 1994. godine.
Tvrdnje generala Sefera Halilovića, ondašnjeg zapovjednika stožera Armije BiH, izrečene početkom 1998. godine u emisiji Glasa Amerike, izazvale su veliku pomutnju u muslimanskim vojno-političkim redovima.
Tada je general Halilović naime ustvrdio da je tadašnji predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović pravodobno izviješten o zločinima počinjenim nad zarobljenicima i hrvatskim civilima sjevernog dijela Hercegovine, ali da nikada nije zapovjedio pokretanja istrage.
General Armije RBiH Vehbija Karić, koji je preminuo u studenom 2019. godine, u svom svjedočenju pred kamerama Face TV-a u srpnju 2013. godine govorio je o zločinima nad civilima Grabovice.
-Vrlo često sam razmišljao i vrlo često sam više puta pozivan od istražnih, haških organa iz Sarajeva, jer je bilo i nekih insinuacija i na moje ime. Bio sam jedan od trojice ljudi koji smo bili sa Seferom Halilovićem u rukovođenju operacijom ‘Neretva’ i znam tu situaciju. To je tipičan primjer zločina koji se dogodio od ljudi koji su bili iz X. brigade, a jedan manji broj od Ramiza Delalića. Iako smo predlagali da je kontraproduktivno koristiti te ljude, Sefer je bio mišljenja da su oni dobri ljudi i da će oni moći dati svoj puni doprinos u napadu prema Vrdima, rekao je Karić, time dajući do znanja da se radilo o vojnicima sa sumnjivom vojnom disciplinom i sklonim mnogim ispadima, ali koje je general Halilović ocijenio kao “dobre”.
General Karić je rekao kako su mještani Grabovice “pružili gostoprimstvo” vojnicima Armije RBiH, jer u najbližoj Jablanici zbog velikog broja izbjeglica nije bilo mjesta, a dao je i pretpostaviti da je vrlo dobro znao kako je masakr počeo i tko su počinitelji.
-Pošto nismo imali nikakve logistike, Jablanica prenapučena izbjeglicama, upitamo mještane da svako upusti ili štalu, ili šupu ili dio kuće da smjestimo nekoliko dana borce i da prema Vrdima imaju zadatak. Sutradan, bio je rujan, kad su se naspavali i odmorili, jednom od njih je palo na pamet da iz jedne kuće izvedu kravu i zakolju je, a ta krava je hranila dvoje djece. I kad su žena i muž vrisnuli da im ne diraju tu kravu i da je ona spasitelj obitelji, oni su ih ubili. U toj situaciji pobjeglo je dvoje djece i sakrilo se u vrt i nakon toga je nastao masakr od ljudi pomračenog uma, posvjedočio je nekada najbliši suradnik generala Sefera Hallilovića.
General Vehbija Karić u svom svjedočenju naveo je kako su zločine u Grabovici počinili neuračunljivi, drogirani vojnici, ljudi “zamračenog uma”, koje je poslije od procesuiranja štitio tadašnji bošnjački, politički vrh.
-Sve su prilike da su se oni, preko Veleža i Prenja, domogli droge jer je put droge išao iz Mostara prema Jablanici, da su se dobro dopingirali po navici iz Sarajeva, i da su to neuračunljivo uradili, pobivši 29 nedužnih civila koji su im napravili gostoprimstvo, primili ih na konak kod sebe, i jednog slučajnog borca kojeg nisu znali, a koji je bio po nacionalnosti Hrvat. I njega ubiše u Grabovici na mostu i baciše ga u Neretvu zato što je po imenu i prezimenu bio Hrvat. Znači to je 30 nedužnih žrtava od kriminalaca kojima i nije bilo mjesto u toj akciji. Da su bili normalni kao drugi borci iz drugih jedinica, taj zločin ne bismo imali koji nosimo na našoj duši, rekao je on.
Počinitelji poznati od početka
Karić je potom naglasio kako je cjelokupno izvješće o ovom zločinu poslano u Sarajevu, kako je formiran istražni tim te da je “sve bilo dokazno pokrijepljeno”, ali da jednostavno nije ništa išlo u prilog procesuiranju počinitelja zločina.
-Neki su bili privedeni u Sarajevu i nakon nekoliko dana pušteni, mnogi od njih su završili u Australiji, pobjegli od Bosne i od Sarajeva. Nije nam trebao ni taj, ni zločin u Kazanima, ni Uzdol, ni zločin nad franjevcima u Fojnici kada su ubili dva nedužna čovjeka koji ni po čemu nikoga nisu izazivali… to su samo tri-četiti zločinačke epizode u ovom ratu koje su ukaljale ime Armije u tako svijetloj borbi za opstanak. Nije nam to trebalo. Politika je strahovito tome pogodovala zataškavajući. Oni nama prave još gore stvari smatrajući kako “ne možemo mi protiv naših biti zločinci…”, i puštanjem, puštanjem… doveli su nas u situaciju gdje nas danas nikakav deterdžent za ovih nekoliko zločina ne može oprati, zaključio je nekadašnji general Armije R BiH u svom svjedočenju o zločinima u Grabovici.