Ne znamo što je teže – gledati kada je netko loš prema našem djetetu ili kada se ono pred našim očima pretvara u pravu, malu zlicu.
Ključ mentalno jakog djeteta je u vašoj reakciji
Svjedočiti djetetovoj agresiji zastrašujuće je iz više razloga. Prvo, zbog osjećaja srama koji vas preplavljuje dok dijete divlja i radi scene jer će okolina misliti da ste zakazali u odgoju, drugo jer znate da se ispod te agresije krije divan klinac i voljeli biste da i drugi to vide te treće strah da ne znate procijeniti što je zapravo djetetovo normalno ponašanje, a što ponašanje koje vas treba zabrinuti.
Agresivno ponašanje sasvim je normalno u ranoj dječjoj dobi – ono je način na koji djeca reagiraju kad su suočena s preintenzivnim osjećajima koje ne znaju verbalizirati. Montessori stručnjaci kažu kako je ključ pravilnog odgoja u roditeljskoj reakciji na ponašanje djeteta. Cilj je pomoći djetetu da razumije svoje osjećaje i ne izazvati pritom osjećaj srama kod mališana.
“Neću ti dopustiti da to radiš”
Kada dijete postane agresivno i vidite što se sprema – primjerice da planira ugristi drugo dijete, fizički ga blokirajte, odnosno stanite pred njega i jasno mu recite: “Neću ti dopustiti da ga ugrizeš. Budite strogi, ali ne i ljuti. Cilj je djetetu jasno dati do znanja što nije prihvatljivo ponašanje.
“Ostanimo danas kod kuće”
Najbolji način da se nosite s djetetovom agresijom je da ju prevenirate. Naravno, nije uvijek moguće predvidjeti kako će se dijete ponašati, ali ako pozorno pratite njegova raspoloženja, često možete vidjeti što vam se sprema.
“Uzmimo pauzu”
Kada primijetite da će dijete “podivljati”, odvedite ga negdje sa strane, na neko tiho mjesto i prakticirajte zajedno tehniku dubokog disanja ili pjevajte smirujuću pjesmu. Kada se smiri, razgovarajte s njim.
“Jesi li dobro? Kako ti mogu pomoći?”
Ako ne uspijete spriječiti da vaše dijete napadne drugo dijete, prvo se fokusirajte na žrtvu. Pomozite djetetu koje je ozlijeđeno ili prestrašeno, a tek onda se okrenite svome djetetu. Na ovaj način pokazat ćete primjerom da ne odobravate ponašanje svog djeteta i ukazati na posljedice. Možda će se dogoditi da će i vaše dijete htjeti pomoći vršnjaku kojeg je ugrizlo. Primjerice pružiti mu zagrljaj ili donijeti vodu. Dopustite mu.
“Želim razgovarati s tobom o tome što se dogodilo”
Kao što je bitno u trenutku agresije jasno postaviti granice, isto je tako bitno o djetetovom ponašanju razgovarati “hladne glave”. Neka rasprava bude što neutralnija. Krenite s onim što ste vidjeli.
Primjerice, recite: “Vidjela sam da si udario Luku kada ti je uzeo igračku. Znam da ti se nije svidjelo što ti je uzeo igračku, ali ne želim da se tučeš”. Ovisno o tome koliko godina ima dijete, možete s njime razgovarati o njegovim osjećajima i što da učini idući put kad se naljuti.
“Ljut si”
Kod djece do tri godine starosti, koja se još ne znaju izraziti, pomoći će da vi umjesto njh imenujete njihove osjećaje. Malena djeca najčešće i reagiraju agresivno jer ne znaju reći što ih tišti.
“Kako bi se ti osjećao kada bi netko…?”
Kada s djetetom želite razgovarati o njegovim osjećajima, počnite s pričom o svojm osjećajima. Pitajte ga kako bi se osjećalo kada bi ga netko ugrizao. Ako šuti, nastavite razgovor o tome kako biste se vi osjećali u toj situaciji. Treba vremena da se empatija razvije i nikada nije prerano početi raditi na njoj.
“Vrijeme je da pođemo kući”
Ako ste u parkiću i primijetite da vaše dijee postaje agresivno, uzmite ga i pođite kući. Imat će