Vatikan je najavio pressicu. To je znak da će se nešto veliko dogoditi, ili – što je puno vjerojatnije – da se neće dogoditi baš ništa. Kardinal Víctor Fernández će, kažu, s ekipom iz Dikasterija za nauk vjere, sjesti pred mikrofone i novinare kako bi nam priopćio novosti o “duhovnom iskustvu” Međugorja.
Okej, čekaj malo. “Duhovno iskustvo”? Nema ništa lošeg u duhovnim iskustvima, naravno. Ljudi se duhovno uzdižu svakodnevno – u crkvi, u prirodi, u sobi s cigaretom i čašom vina, kako tko voli. Ali kad Vatikan najavi “duhovno iskustvo” uz pressicu i live prijenos na YouTubeu, znate da nešto smrdi.
Što točno? Ah, pa to je Međugorje, epicentar ukazanja, marijanskih poruka i Gospinih VIP kartica za šestero djece – pardon, sada odraslih ljudi – od kojih neki i dalje svakodnevno primaju poruke. I ne, Gospa nije poštarica, kako nam je papa Franjo fino objasnio, ali eto, nekima se ukazuje. I ukazuje. I ukazuje. Više od četrdeset godina.
Franjo je, naravno, još 2013. s blagim osmijehom ispod brkova rekao ono što svi znamo, ali nitko ne smije reći: “Gospa nije šef pošte.” Ne šalje svakodnevne izvještaje iz Neba, i sve te priče o neprestanom ukazivanju moraju se dodatno istražiti. Priznao je tada da ljudi, naravno, idu u Međugorje, obraćaju se, nalaze Boga, i to nitko ne osporava. Ali nešto tu ne štima.
Zato je, da bi sve to lijepo spakirao, poslao posebnika Henryka Hosera da smiri stvar. Kad je Hoser umro, dolazi monsinjor Aldo Cavalli. Jer u Vatikanu se problemi ne rješavaju, oni se nasljeđuju.
I sad, nakon svih tih godina, opet pressica, opet “duhovno iskustvo”, i opet to čuveno “razlučivanje navodnih nadnaravnih pojava”. Hoće li nam kardinal Fernández danas reći da je Gospa napokon uzela godišnji, ili će najaviti još jedno desetljeće istraživanja i “dvojbi”?
Ne znamo. Ali jedno je sigurno – pressica će biti, a Međugorje će i dalje biti ono što je oduvijek bilo: mjesto gdje ljudi traže Boga, a Bog se nekad ukaže, nekad ne, ali turističke agencije nikad ne prestaju slati autobuse.