U ponedjeljak je u Širokom Brijegu organizirano uzimanje krvnih uzoraka za DNK analizu za identifikaciju žrtava II. svjetskog rata i poraća s lokacije Čarapovo polje na Privalju na kojoj je, prema svjedočenju Marka (Antina) Muse i Bože (Matina) Kraljevića, 5. veljače 1944. godine jedan hrvatski, hercegovski partizan iz Čitluka pobio šest njemačkih vojnika hrvatske nacionalnosti – ustaša.
Zašto je određeni broj Hrvata pristao uz okupatore, i ustao se protiv Banovine Hrvatske, zašto se danas Tuđmanovi suborci u partizanima, u javnim desničarskim medijima, ne smatraju hrvatskom vojskom, zašto se oni odriču tvorca moderne Hrvatske, dok se Hitlerovi suborci u ustašama, smatraju eto “hrvatskom vojskom” malo kome je dan danas jasno. Navodno je neki virus bio u zraku. I navodno ljudi slabo čitaju Ustav RH, u kojem jasno stoji da je današnja Hrvatska nastala u borbi hrvatskih partizana protiv njemačkih ustaša. Ako to tim ljudima smeta, zašto koriste hrvatske putovnice i domovnice?
S obzirom na to da su živi svjedoci, koji su, poput Muse i Kraljevića, u vrijeme II. svjetskog rata odnosno navedenih događaja živjeli na Privalju, sačuvali podatke o poginulima, rodbina tih poginulih njemačkih vojnika hrvatske nacionalnosti tražila je znanstvenu potvrdu tih podataka da se radi o pripadnicima njihovih obitelji.
Naravno, ta rodbina nikada neće od Njemačke tražiti mirovine niti odštetu za svoju pobijenu mladost, zavednu propagandom Goebbelsa i Trećeg Reicha.
Njemačka propaganda i danas sve te ustaške, u crno zavedene familije drži u uvjerenju da su oni ginuli za svoju a ne za njemačku politiku. I da bi NDH postojala nakon pobjede Trećeg Reicha. Možda i bi ali kao njemačka pokrajina u kojoj bi se ljudi imenovali sa Hans i Gertruda a službeni jezik bio bi ili talijanski ili njemački.
A bilo bi jako važno da sve ustaške , bilo hrvatske, bilo bošnjačke familije nastupe sa zajedničkom tužbom prema Bundestagu i traže milijarde eura odštete za sebe. Valjalo bi to ovom društvu. Puno više od Schmidtovih, Inzkovih, Shillingovih i Petritschevi pucnjeva u naš mozak.
Poznajemo jedan slučaj, čovjek je otišao 90-ih u austrijsku ambasadu u ZG, tražiti mirovinu i odštetu za oca. Naime otac mu je radio u Austriji 1941. Nacističke vlasti nasilno su ga mobilizirale prebacile u okupiranu domovinu Hrvatsku i BIH, i naredile mu da bude ustaša. Preživio je Bleiburg. Austrijska ambasada se pravdala da oni nemaju ništa s tim i odštetu traži u Berlinu. Doista, jesmo li ikad se upitali što je s U obiteljima i zašto se bave glupostima umjesto da kucaju na vrata Berlina s pitanjem: Zašto mirovine dajte nizozemskim i belgijskim kvislinzima a našu tragediju fakturirate kao isključivo našu?
Naravno , Njemačka se nije ponudila ponuditi čak niti istražiti ove DNA uzorke. Ona se i danas ponaša kao da s tragedijom ovih prostora nema ništa. Iako je iz nje nasilno nametnuto na ove prostore to nacističko zlo.
vratimo se na tekst:
Uzimanje uzoraka obavila je Ivona Paurović sa Zavoda za sudsku medicinu u Zagrebu , na čijem se čelu nalazi prof. dr. Milovan Kubat, doktor sudske medicine, voditelj DNK laboratorija i najpoznatiji hrvatski forenzičar. Dakle uzorke je uzela Republika Hrvatska, koja je i sama bila žrtva njemačke tiranije. Hrvatska i danas skuplja uzorke s kostiju svoje pobijene djece. Nestale u marševima smrti veliki sila. Ukrajinu taj posao tek čeka.
Što se pak tiče uzoraka kostiju poginulih s Čarapova polja, oni su krajem prošle godine dostavljeni dr. Kubatu na navedeni Zavod za sudsku medicinu u Zagrebu.
Da podsjetimo, radi se o šest poginulih njemačkih vojnika, ustaša iz Širokog Brijega i susjednih općina i gradova.
Prema živim svjedocima, tada su na Privalju poginuli, a mještani su ih pod partizanskom prisilom i prijetnjom pokopali, sljedeći njemački vojnici:
Ivan (Cvitanov) Paponja (1923.-1944.) s Paoče (Čitluk), Stanko (Matin) Knezović (1922.-1944.) s Dužica (Široki Brijeg), Ivica (Stankov) Barbarić – Janjoš (1924.-1944.) iz Knešpolja (Široki Brijeg), Ivan (Matin) Pinjuh – Glavinušić (1922.-1944.) s Čerigaja (Široki Brijeg), Vide (Lazarov) Prce (1923.-1944.) s Opličića – Domanovića (Čapljina) i Stjepan-Stipe (Ivanov) Mihalj – Škević (1922.-1944.) iz Donjih Poklečana – Rakitna (Posušje).
Ako predstojeći DNK postupak potvrdi da se radi o ovim pobrojanim poginulima, konačno će njihove duše i njihovi posmrtni ostatci pronaći svoj smiraj.
Zanimljivo je jedno svjedočanstvo vezano za smrt ovih njemačkih vojnika,koji su naivno povjerali Goebbelsovoj propagandi da je NDH država, da je to hrvatska država, da je uopće suverena država a ne okupirani teritorij i da je nezavisna, te su uzeli oružje i pristali na rasne zakone i politiku logora koju je tu nametnula Njemačka. Oni koji misle da su rasne zakone u Zagrebu suvereno donijele okupacijske ustaške vlasti bez naređenja Njemaca, fakat su debili. Jeste li znali da je sve građevinske planove za sve logore na prostoru Reicha donio Berlin, tako i za projekt Jasenovca? Uz te projekte dostavljeni su i projekti za brzo uklanjanje logora. Većina logora bili su pored rijeka. Što mislite zašto?
Svjedok Marko (Antin) Musa (1933.) ovako je svjedočio 21. rujna 2012. godine:
»Njih je šest bilo u tom tamo bunkeru. Ta dvojica partizana su se prišuljala i bacila bombu u njihov bunker. Jedan od njih imenom Zvonko iz mjesta Čalići (općina Čitluk), koji je kasnije doli bio uposlen kao šumar, kaže da je upucao šest ljudi, a među njima i svoga prvog rođaka. Rođenog rođaka! A kako se od nas s Privalja vidi crkva na Kočerinu, taj Zvonko, kad je vidio da je ubio rođaka, iz novčanika izvadi sedam tisuća kuna i meni veli: ‘Bi li ti mali otiša, ja bi platio sedam misa, za sve ove po jednu, a za rođaka dvi?’ Ali ja nisam htio, bilo me je strah.«
Iz ovog svjedočenja, vidimo , da je suprotno današnjim tvrdnjama, među Hercegovcima Hrvatima bilo i partizana, (Zvonko je kako vidimo iz Čitluka) i vidimo kako je među partizanima itekako bila živa katolička svijest. I to u ovakvim brutalno tragičnim situacijama. Hrvatski partizan, u sukobu s njemačkim ustašama, ubije rođaka, i potom traži da mu se plati misa. Ustaškim kunama. Vidimo i da su strane okupatorske sile, zavadile brata s bratom, rođaka s rođakom.
Priča o “hrvatskoj ustaškoj vojsci” tako dobija opskurne obrise. Iako ustav današnje RH jasno navodi da je ona nastala na partizanskoj borbi hrvatskih vojnika protiv njemačkih i ustaških kvislinških snaga, širom nekog paramedijskog neba, ustaški kvislinzi nazivaju se hrvatskom vojskom.
Koliko nam je poznato država Njemačka ovim obiteljima nikada nije isplatila niti jednu jedinu marku odštete, što je članove njihovih obitelji stavila u svoju okupacijsku vojsku, raskomadala Hrvatsku, utamničila hrvatske lidere, dokinula banovinu a u Dalmaciji vlast dala četniku popu Đujiću, kojeg će ista ta Njemačka nakon pada Italije, zaštiti od hrvatske odmazde te staviti u SS divizije, a Ustašama narediti da te četnike imaju zvati od sada “hrvatskim borbenim snagama”. Ako inzistiraju na ZDS inzistiraju li da se četnici nazivaju “hrvatske borbene snage”? Ako mrze četnike i vole Pavelića kako pravdaju Pavelićevo pomaganje četniku Đujiću?
Njemačke divizije popunjene takvim Đujićima 1944 će počinii masovna čišćenja hrvatskih sela od Livna, Tomislava do Trilja i Aržana, preko 2400 ubijenih. Sve to će nijemo promatrati kvislinški ustaški odredi, te neuki mobilizirani domobrani s uvjerenjem da su to bili narodni neprijatelji. Tako će s do današnjeg dana kriti zločin Njemaca u selu Lug u Tomislavu
Dan danas, u zabitima Zagore i Hercegovine, šaka prokvislinškog jada, uvjerava nas da je ustaška izdajnička vojska bila hrvatska vojska. I da je bila spremna za dom. Ako je bila hrvatska, zašto su komadali Hrvatsku i za kralja joj nametali nekakvog talijanskog metroseksualca? Zašto su dokinuli Banovinu Hvatsku, zašto su ubijali hrvatske svećenike, zašto nema zahtjeva da ti svećenici koje su pobili Ustaše budu proglašeni mučenicima? Zašto su progonili hrvatskog bana i utamničili Mačeka a javno se veselili ubojstvo Stjepana Radića?
Do kada će, suprotno Ustavu RH, institucije Plenkovićeve države tu vojsku nazivati hrvatskom?
Ako je pak ta vojska bila hrvatska, onda je Tuđmanov odred pred kojim su bježali bio protuhrvatski? Da ili ne?
To znači da je pred Vrhovnikom hrvatske vojske pobjegla hrvatska vojska?
Dođavola, odgovorite nam o ujkani, biste li danas Blagu Zadru i njegove suborce, heroje Vukovara nazivali hrvatskom vojskom i braniteljima, da su umjesto obrane Vukovara oni odlučili pobjeći na Bleiburg i to pod naređenjem njemačkog generala a ne hrvatskom?
Dođavola, dajte nam više odgovorite, o ujkani, o debilna šocijo, progovorite više bez da prijetite klanjem i tračom, dajt više taj argument pizda mu materina, što će ta vojska na Bleiburgu 1945 ako je hrvatska? Ne brani li hrvatski vojnik hrvatski dom ili ga ostavlja na milost i nemilost Crvenoj Armiji?
I je li postoji iti jedan ujkan koji zna tko je bio Petar Rajkovačić? Čovjek koji je odbio poslušati njemačko naređenje i ostao u svom Odžaku. Jedini hrvatski vojnik u njemačkoj ustaškoj vojsci.
Sve mrtvi ustašoid među ustašoidima a nitko ne zna tko je bio taj čovjek i zašto bi svaki ujkan prvo morao znati sve o njemu kada krene pričati o “ispravnosti usraške borbe za podvođenje Hrvatske Trećem Reichu”?
Ljudi, ustaše, ako ste uopće ljudi, koji vam je pobogu više k? I što kaže vaša kršćanska savjest na činjenicu da se i dalje divite jedinom sotonskom pokretu koji je ikada vladao nad Hrvatskom?