Večer prije leta za Beč iz Sydneya nije poletio samo jedan član “protujugoslavenske terorističke skupine”. Zvao se Blaž Kraljević. Legenda govori kako mu je eto baš tu večer upala policija i našla pištolj pa se nije stigao čekirati. Druga legenda kaže da je pekao rakiju. Treća nešto treće. Supruga jednog od pobijenih u Bugojnu to jednostavno kaže ovako : “Udbaški ćuko”.
No razvoj događaja znate. Neki franjevac u Beču, fratrizančić koji je radio za UDBU (ali i bio uz svoj narod jelte) dobio je poziv iz Sydneya kad slijeću i kad se spuštaju u Bugojno. Jedini preživjeli bio je Ludvig Pavlović. On će do rata 90-ih trunuti u Zenici. Tito ga je poštedio jer je bio maloljetan.
Uspjeh Bugojanske skupine je taj što je nekoliko djece iz Hercegovine ostalo bez očeva koji su bili prisilno mobilizirani kao članovi Teritorijalne obrane. Pobijeni su od Bugojanske skupine po bugojanskim poljima. Nije bilo Selme da ih skrije i nisu dobili spomenike po Hercegovini. Ali njihove ubojice jesu. Nekakva udruga iz Australije digla ih je skoro desetak širom naših gradova. Iako se nedjeljom krste na ono “Ne ubij” po australskim crkvama.
Ustaška ideologija tako je Hercegovini uzela još pokojeg Hrvata. Oca. Malo je bilo ono 1945.
1991. je godina. Ludvig Pavlović konačno je slobodan i u Ljubuškom je oformio postrojbu HVO-a. Njegova smrt nije misteriozna Indexu. I on nije tragičar. A ne postoji veći tragičar i ne postoji misterioznija smrt od Ludvigove.
Paraga pokušava uvesti Blaža u Ljubuški. Paraga, onaj lik čije će svjedočenje pred US senatom kasnije biti nacrt optužnice šestorci, na što se seronja i danas ljuti.
Nesuđeni Poglavnik, izdajnik i patološki mrzitelj Dobroslav Paraga
Paraga gura Blaža u Ljubuški. Ajde bolan ustašo tvoji te čekaju. No on dalje od Metkovića ne ide. Tamo drži strastvene ustaške govore. I uporno izbjegava susuret oči u oči s Ludvigom. Nikada se neće sresti njih dva. Nije li vam to malo čudno? Suborci iz Sydneya koje dijeli samo granica 1990 godine uporno se odbijaju sresti. Jedna strana se boji pogleda u oči. Blaž Kraljević Drčni i hrabri boji se susreta s tada punoljetnim Ludvigom kojeg je 20 godina ranije, maloljetnog izdao.
Odjednom Pavlović gine, tijelo mu je izbačeno povrh Posušja u Studenim Vrilima, sve je odrađeno misteriozno i pod velom tajne a dok se cijela stvar događala avioni JNA nadlijetali su mjesto dok su JNA haubice priječile put Studenim Vrilima. Obdukcija će kasnije pokazati da Ludvig nije ubijen tu. Gdje je ubijen i tko ga je ubio? Zašto Blaž ulazi u Ljubuški tek po njegovoj smrti? Koja je veza njega Blaža i svećenika fratra u Beču koji je radio za UDBU?
Ima li netko da to poveže? Ili smo svi glupi kao HOS?
A onda se u Ljubuškom osniva HOS i HSP. Na čelu HSP-a je Zdravko Hrstić, koji je također imao svoje kodno ime u UDBI. Tu je i Miroslav Hrstić, rodijak ili brat mu što li, kao šef logora za Srbe. Zovu ga Ledeni. Vjenčani je kum Neđe Galića i Štefice Galić. Šef je logora za Srbe. Tamo siluje srpske žene. U Ljubuškom tjera mlade JNA ročnike da pasu travu ako su zarobljeni. Danas se krije po Hrvatskoj. Index o njem ne piše jerbo će naštetiti Dežuloviću i Hrvoju Zovku i Borisu Paveliću koji su Hrstića kovali u zvijezde.
Silovanje Olge Draško bilo je sasvim dovoljno da Hrstić postane NGO hit, da snimi film sa Svetlanom i Štefom, da ga pohvali pronicljivi novinar godine Dežulović. Da ga promovira Index. Nedavno je Olgina kćerka prepoznala tog silovatelja svoje majke u filmu Štefice Galić. I o tome obavijestila USAID, Index, US Ambasadu, OHR, OSCE, sve moguće udruge žena, pisala je Vijeću Europe, Dunji Mijatović , tražila pojašnjenje. Ono novinarsko smeće Dežulović nije se udostojilo niti ispričati. OHR je odušutio cenzuru u Federaciji iako je to njemačko smeće upravo dužno ovakve stvari gurnuti u fokus javnosti. Vijest o Zoraninom prepoznavanju silovatelja vlastite majke objavio je tek Poskok i RTRS. No mi smo rubni mediji a NGO i Džihad iz Sarajeva odlučili su nas cancelirati. Kao što su cancelirani jecaji Olge Draško kad ju siluje Blažov čanik. Ustaški časnik.
Jebemo vam u to ime svima ustašku mater. Svim Zapadnim organizacijama širom Sarajeva. Kao i Indexu. To je znate onaj portal koji prima EU lovu da istražuje slučajeve korupcije a nije napisao niti jedan jedini tekst o imenovanju svoje kolumnistice Martine Mlinarević u džihad diplomaciju. Žena lažirala CV i slagala da ima VSS diplomu. I također je javno plakala za Blažom. To je isti taj index koji obmanjuje javnost kako je Blaž bio moralna veličina i kako je misteriozno zijanio. Ja kako da nije. Zijanio je puno logičnije i jasnije nego je naručio ubojstvo Ludviga Pavlovića. Čovjeka kojem je izdajom uništio i onaj živi dio života. Da bi mu na kraju naručio i samu smrt.
A jasno je da je HSP 90-ih u BIH kao i HOS leglo zadnjeg šljama, upravo su ga tako 90-ih i predstavljali isti ti mediji, kao i njemački koji su obilazili Čapljinu tog vremena. Leglo udbe, leglo zadnjih uja koji su se primicali iz raznih prćija nekadašnje zemlje i u Čapljini, radijatorima, i silovanjima pronalazili smisao postojanja. HSP Hrstićeva partija u koju dolaze potom bivši omladinci (Jurišić), netijaci kosovaca i udbaša kako bi izbjegli prve linije. Njihovoj vojsci su vagine tuđih žena i kćeriju jedina Drina koju će za rata pregaziti.
Ta i takva Hrstićeva partija postavlja čovjeka koji je pekao rakiju u Sydneyu na čelo HOS-a. On drži protučetničke govore i rajca mlade muslimane i katolike na borbu protiv svega srpskog civilnog što nije po linijama. HVO se tuče po linijama. U tim danima srušena će biti i crkva pravoslavna u Ljubuškom a ono što nije pokupio Vego 1941 oko Pribilovaca i Čapljine to će pokupiti Blaževi meleci. Zločini muslimana nad Srbima kroz HOS naravno ne spominju se. I to je pripisano Hrvatima iako su Dretelj tog vremena. obilazili Rasim Delići a ne Slobodani Praljci. Praljak će kasnije pod kišom metaka zatvoriti taj logor. Koji je ličio na sve osim na logor.
Kako vrijeme odmiče Blaž ima sve više pristalica. Muslimani Čapljine i Ljubuškog u njemu vide mladog vođu džihada. Bradatog herc kalifa. HVO utvrđuje linije oko Jajca i prema Kupresu dok Kraljević potkopava strategiju skupljajući ljude za “napad na Trebinje”. A ni do Nevesinja nije mogao dobaciti. Klasična sabotaža rata. HVO tada poziva HOS da se razoruža. Izdaju naređenje da ga se ima privesti na vojni sud. Blaž je u međuvremenu postao Alijin general i on to odbija. Smatra se jačim od HVO-a. U Kruševu je zaustavljen nakon što je izbjegao par punktova u Mostaru gdje mu je HVO također išao uručiti naređenje da se ima pojaviti na vojnom sudu. Tamo je navodno orobio neki lječnički kombi s kojim je pokušavao sa svojom grupom napustiti Mostar. U Kruševu se opet pred punktom odbijaju predati. Vojnik koji im je prišao s riječima da se predaju, i da je gotovo sa zajebancijom, stanoviti Brazilac, izrešetan je. Potom je došlo do unakrsne vatre. I to je sva priča.
UDBA, KOS i Lijevi NGO odjednom u mrtvom ustaši vide priliku za raditi novi mit. Blaž tako služi nalogodavcima i nakon smrti. A radi se o ratu i o tome da je netko odlučio usred rata napraviti paralelnu vojsku.
Sad se bacimo u Hrvatsku. Zašto tamo ne prave mit od pobijenih paravojnika koje je doslovce pobio Tuđman? Po svojoj ovlasti vrhovnog šefa obrane tog vremena. Nije to uradio slučajno i nimalo misteriozno nego po kaznenom djelu sabotaže rata , i prema ovlastima koje je imao.
Zašto nema mita o Babinim herojima iz Krajine? Nema čak niti jednog kazenog djela Dudakovićevih vojnika nad njima a klali su ih ko zečeve kad su upali u KLadušu. Zašto se ne govori u medijima Perecije o egzodusu muslimana Kladuše? Znaju li uopće koliko je naroda tada pobjeglo? Zar je mržnja prema nama Hercegovcima tolika da je i nacist Blaž dobar ako se može pucati u nas njime? Zašto lijeva indexova Hrvatska , uporno stvara mit od naciste koj je osnovao prvi logor za silovanja u Hercegovini nad kojim je upravljao “ustaški časnik” , kum NGO heroine Štefice Galić?
I kada će se Pupovac ispričati Srpkinjama što je tu gospoju Štefu postavio na naslovnicu sprskih novina predstavljajući je lažno kao ženu koja je spašavala srpske logorašice? Kako? Tako što je promovirala njihove silovatelje ?Hrstiće i Kraljeviće – ustaške časnike.
A sada vam evo sranje od teksta s indexa, za sve idealiste koji vjeruju kako Blaž nije bio udbaš, i kako je volio BIH te za nju položia život.
Bujrum vam. I posebno se fokusiratje na to koji tekst o korupciji nedostaje na tom strašno poštenom portalu matije b.
9. KOLOVOZA 1992. godine poginuo je Blaž Kraljević, zapovjednik HOS-a koji je u prvim danima rata djelovao u Hercegovini. Smrt Blaža Kraljevića i njegovih HOS-ovaca do danas je ostao jednan od najvećih misterija u novijoj hrvatskoj povijesti.
Kao politički emigrant Blaž Kraljević, koji je rođen kod Ljubuškog 1947. godine, od sredine 60-ih bio je politički aktivan. Tako je, primjerice, trebao sudjelovati u Bugojanskoj grupi 1972. godine, kad je grupa proustaških ekstremista iz emigracije ušla u Jugoslaviji i pokušala dignuti bunu protiv komunističkih vlasti. No, to je završilo potpunim fijaskom, a većina ustanika je likvidirana. Kraljević će u emigraciji nastaviti djelovati sve do 1990. godine, kada se vraća u Hrvatsku i postaje važnim članom ustaštvom prožetog HSP-a.
Sudjelovao u osnivanju HOS-a
Kraljević je sudjelovao u osnivanju HOS-a u Hercegovini, HSP-ovog vojnog krila, a uskoro ga Dobroslav Paraga imenuje zapovjednikom Hrvatskih obrambenih snaga za Hercegovinu.
Brzo nakon početka rata došlo je do sukoba između HVO-a i HOS-a u BiH. HVO je tražio da se HOS podredi njima, baš kao što se u Hrvatskoj podredio HV-u. No, Kraljević je to uporno odbijao. Sredinom 1992. godine incidenti između HOS-a i HVO-a postajat će sve češći, a u isto vrijeme HOS je njegovao dobre odnose s Armijom BiH. U lipnju 1992. godine Kraljević se sastaje s načelnikom Glavnog štaba Armije BiH Saferom Halilovićem, a uskoro dobiva čin general-bojnika te ulazi u Glavni stožer Armije BiH.
Tijela Kraljevića i HOS-ovaca otkrivena su slučajno
Početkom kolovoza Mate Boban, čelnik Herceg Bosne, još jednom je zatražio od Kraljevića da HOS preda pod zapovjedništvo HVO-a, što je ovaj odbio. To je bilo devetog dana kolovoza. Vinko Martinović “Štela”, jedan od zapovjednika HOS-a u Mostaru, pratio je Kraljevića do mjesta sastanka. Na sastanku je također sudjelovao Bruno Stojić, ministar obrane HZ Herceg-Bosne.
Nakon sastanka, u popodnevnim satima, zaustavila ga je vojna policija kod mjesta Kruševo. Došlo je do pucnjave, poginuli su svi putnici u oba zaustavljena vozila. Osim Blaža Kraljevića, poginulo je osam pripadnika HOS-a ((Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović).
Njihova su tijela otkrivena sasvim slučajno, u kombiju u Omišu. Do dana današnjeg nije razjašnjeno zbog čega je došlo do pucnjave između dvije strane koje su se praktički borile na istoj strani, a u kojoj su poginuli svi putnici, kao ni to zbog čega su tijela pronađena stotinjak kilometara dalje.
Dan prije pogibije Kraljević je imao intervju za list “Novi danas”, u kojem je kazao kako Boban nije prijatelj BiH. “Mate Boban ima drukčije ideje od HOS-a i mislim da njegova politika nije prijateljska prema Bosni i Hercegovini. Tu se prije svega radi o pitanju njene podjele. Za razliku od HVO-a, mi štitimo sve stanovnike BiH od agresora i pokušavamo igrati pošteno bez zadnjih namjera. Mi želimo samo osloboditi i zaštititi Bosnu od četnika”, kazao je tada Kraljević.
Kraljević je pokopan 13. kolovoza.
Kontroverze oko smrti
Do dana današnjeg, smrt Blaža Kraljevića i HOS-ovaca obavijena je misterijom, a postoji na desetke teorija o tome. Nekoliko istraga koje su pokrenute završile su u slijepoj ulici. Godine 2013. ŽDO u Zagrebu ponovo je pokrenuo istragu oko smrti zapovjednika HOS-a. Zbog Kraljevićevih sukoba s HVO-om, Herceg Bosnom, a time i neizravno s Tuđmanom i HDZ-om, njegova se smrt često gleda kroz političku prizmu.
O tome je govorio i Josip Manolić, jedan od najistaknutijih Tuđmanovih suradnika iz prvih godina rata.
Manolić je u razgovoru za N1 televiziju 2015. godine podsjetio da je Šušak bio osoba kojoj je Tuđman povjerio da “vodi ratnu politiku u BiH”.
Na jednoj sjednici ONS-a Gojko je postavio pitanje politike prema BiH i rekao da se ona vodi na nekoliko kolosijeka. ‘Od sada si, Gojko, odgovoran za politiku prema BiH’, rekao je na to Tuđman”, prepričavao je Manolić i podsjetio da je Šušak otvoreno surađivao s Matom Bobanom i drugim “desnim opcijama” kakvu je predstavljao Blaž Kraljević u BiH, a što se njemu osobno nije dopalo.
“Kraljević je surađivao s Bobanom, a onda se okrenuo Izetbegoviću. Radio je za interese struktura koje su bile protiv politike Tuđmana. Zna se tko je sasjekao Kraljevića i zašto je on doživio to što je doživio. Tuđman je bio za razbijanje tih snaga koje veličaju NDH i Pavelića i želio je izbjeći da ja, kao šef obavještajne službe, sudjelujem u tome, pa je to ponudio Gojku Šušku. Otuda ja izvlačim zaključak da je Gojko izvršavao”, rekao je Manolić.
wpDiscuz
