USTAŠA IZ HAN PIJESKA: Jeste li znali da je zemlja na Bleiburškom polju kupljena na ime Omera Vrapca?

Sarajevski mediji prepuni su tvrdnji kako je Bošnjak iz Bosne tijekom WWII mahom išao u partizane. Slučaj Omera Vrabca to negira.

Omer Vrabac rođen je 25. kolovoza 1925. u selu Nevačka kod Han Pijeska u Istočnoj Bosni. Na njegovo ime se kupila zemlja na Bleiburškom polju 1965. god.

Kada je sve bilo dogovoreno, nametnulo se pitanje na koga zemljište prenijeti, jer je po austrijskom zakonu zemlju mogla kupiti isključivo osoba koja se bavila zemljoradnjom i koja je u tu svrhu već imala u vlasništvu određeno poljoprivredno zem­ljište.

Jedini koji je ispunjavao takve uvjete bio je Omer Vrabac te je između njega i vlasnika zemljišta 11. listopada 1965. sklopljen kupoprodajni ugovor. Još tisuću četvornih metara zemlje kupljeno je 25. listopada 1965. godine od Zemljišne zadruge.

Kad su četnici u lipnju 1941. napali njegov rodni kraj i izvršili pokolj nad tamošnjim bošnjačkim stanovništvom, Omer je kao maloljet­nik sa skupinom preživjelih sumještana izbjegao u Sarajevo koje je tada već pod NDH. U gradu ubijaju Židove, Srbe i Rome. Te Hrvate i Bošnjake koji se opiru. Crna legija pod vodstvom Francetića već ima oformljeno središte u obližnjem Koševu. Mustafa Busuladžić piše tekstove o rasnoj čistoći.

Omer, koji je izbjegao smrt stupa u vojsku Hitlerove marionetske države pod vodstvom plaćenika Pavelića koji će ga, skupa sa suborcima i narodom izdati par godina kasnije kada će ih ostaviti na Bleiburgu. Dalmaciju i otoke već je u međuvremenu izdao a tzv. “nezavisnu” državu podijelio u dvije okupacijske zone. Talijansku i Njemačku.

Nesretni Omer Vrabac bio je upućen na izobrazbu u Srijemske Karlovce. Zatim je raspoređen u II. zdrug HOS-a sa sjedištem u Osijeku. Njegova sudbina samo je jedna od tisuću sudbina ljudi unišetnih ratom. Neki drugi Omer izbjegao je od četnika i otišao u partizane. O nijansama je ovisili gdje ćeš završiti.

Vrabac je kasnije prešao u jedinicu Ibrahima viteza Pjanića, koja se u Sjevernoj Bosni najviše borila protiv četnika.

Prilikom povlačenja Omer Vrabac zatekao se u koloni koju je predvodio ustaški general Tomislav Rolf.

Poslušao je Rolfov savjet vojnicima da se ne predaju partizanima i pobjegao je u obližnju šumu.

Naišao je na jednog seljaka koji ga je sklo­nio, a kod njega je i ostao radeći za hranu i smještaj sve dok opasnost nije prošla. Kao i mnogi drugi  iskoristio je mogućnost za iseljenje u druge europske i prekomorske zemlje.

U listopadu 1947. godine, s tada već zasnovanom obitelji, dospio je u Venezuelu gdje je ostao do 1958. kada se vratio u Austriju, te je u blizini Villacha kupio imanje i sagradio kuću.

Kako je već otprije poznavao Mirka Karačića, Nikicu Martinovića i Iliju Abramovića, odmah se i u potpunosti uključio u rad Bleiburškog voda.

Omer Vrabac o tome će reći: ‘Kad je trebalo zemlju kupiti, pitao me Ilija: ‘Omere, hoćeš li pripisati na sebe zemlju?  Rekoh: ‘Hoću, iako će prijetiti velika opasnost meni i mojoj familiji. Ja uzi­mam zemlju, a ako treba umrijeti – umrijet ću!’