UOČI PRESUDE Praljak brani i Hrvatsku, a ne samo svoju kožu

Ako ste slučajno zaboravili na Slobodana Praljka, nekadašnjeg zapovjednika Glavnog stožera HVO-a, bez brige, nije on zaboravio na vas: nedavno su mu iz tiska izišle još dvije opsežne knjige dokumenata, na ukupno više od 1100 stranica, s popratnim CD-ovima, ovaj put na engleskome.

Očekivano, Praljak tim knjigama dokazuje svoju istinu o ratu u BiH, zbog kojega i boravi u haaškom pritvoru, gdje očekuje pravomoćnost presude Sudskog vijeća na čelu s francuskim sucem Jeanom-Claudeom Antonettijem, koje mu je izreklo 20-godišnju kaznu zatvora.

Dakako, general Praljak je samo jedan od šest Hrvata iz BiH osuđenih na ukupno 111 godina, uz zaključak da su sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu zajedno s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom i generalom Jankom Bobetkom te još nekim ljudima iz vrha RH i Herceg-Bosne. Cilj tog pothvata je, navodi se u prvostupanjskoj haaškoj presudi – etničko čišćenje prostora Herceg-Bosne i njezino pripajanje ili stvaranje nove hrvatske republike na tom prostoru.

Praljak se ne miri s takvim konstrukcijama te, nakon što je prije točno godinu dana publicirao prve dvije knjige dokumenata na engleskome, nastavlja s ispunjenjem najava da će sve svoje dokaze prevesti na engleski u ukupno pet knjiga, što će reći da mu preostaje objaviti još jednu knjigu, u čije publiciranje nemamo razloga sumnjati.

U iščekivanju presude

Prethodno je tim kojeg je okupila njegova obrana priredio ukupno čak 30 knjiga i publikacija o ratu u Hrvatskoj i BiH, od kojih njih čak 24 nose potpis generala Praljka, čemu treba dodati i posljednje četiri na engleskom jeziku. Od “Agresije BiH na RH”, preko “Pada Bosanske Posavine 1992.” i “Kako je srušen Stari most – činjenice”, do “Razvoj političkih i vojnih priprema napada Armije BiH na HVO u središnjoj Bosni i dolini Neretve 1992.–’94”.
“Ukupno smo prikupili više od 60 tisuća dokumenata, riječ je o ozbiljnom poslu”, kaže nam prof. Tomislav Đonlić, povjesničar iz Splita koji s generalom Praljkom potpisuje jednu od spomenutih 30 knjiga. Evo zašto inflacija knjiga s Praljkovim potpisom nipošto nije samo skribomanija ogorčenog pritvorenika.

“Sudski proces koji se u Haagu vodi protiv šestorice bosanskohercegovačkih Hrvata medijski je pao u zaborav, što je potpuno nerazumljivo. Naime, jedan dio javnosti, ali i vlasti, odnosio se prema njemu kao da je on isključivo privatna stvar optuženika. To nije točno, jer ako bi se u žalbenom postupku ponovila prvostupanjska presuda, ovaj bi predmet mogao imati dugoročne posljedice na Republiku Hrvatsku, s obzirom na optužbe i izrečenu formulaciju o udruženom zločinačkom poduhvatu”, upozorava Đonlić.

I pomagali i napadali?

“Umjesto da je logistički teret organiziranja obrane šestorice preuzela država i tako im pružila punu potporu, isključivi je teret bio na obranama optuženika koje su samostalno obavile sav posao prikupljanja dokumentacije.

Obujam toga posla prerastao je ulogu obrane i nije bio nimalo jednostavan. General Praljak je i prije 2004. oformio vlastiti tim koji je prikupljao dokumente i sređivao arhivsku građu, prikupio nekoliko desetaka tisuća različitih dokumenata te ih učinio dostupnim javnosti preko svoje web-stranice, dok je samo dio objavio u svojim publikacijama. Tako je javnosti pružio uvid u činjenice o ratu u BiH i ulozi Hrvatske u tom ratu, ne prejudicirajući konačan ishod sudskog procesa”, dodaje član Praljkova tima.

“Praljak je u svojim publikacijama dokumentirano potkrijepio činjenice kako je logistička potpora Armiji BiH išla preko Hrvatske, kako je RH učinila maksimalan napor da zbrine nekoliko stotina tisuća muslimanskih izbjeglica iz BiH i osigura liječenje ranjenim vojnicima Armije BiH u bolnicama, i to u jeku najžešćih sukoba s HVO-om. Logično se postavlja pitanje koja bi to država imala namjere ratovati protiv druge države, a da pritom naoružava njezinu vojsku ili osigurava zbrinjavanje njezinih izbjeglica ili liječenje ranjenika?! Za vjerovati je kako će Sudsko vijeće u žalbenom postupku uvažiti te činjenice i izmijeniti presudu, jer su one istinite, a samo na temelju istine može se ostvariti pravda koja stoji među ciljevima Statuta Haaškog suda”, kazat će Đonlić.