Published On: Ned, pro 14th, 2014

ZIJANIO KUJUNDŽIĆ: U Mostaru danas usred eksplozije kategoričkog idiotizma politički odapeo predsjednički kandidat Milan

Da je ovaj politički nepismenjak iz Čučerja, Spičkovine, iz Minken bojne ili iz Sarajeva, da je pripadnik neoustaških ridikuloznih dodrinaša i da mu je polunašmrkani polunacist Bujanec ideološki guru, čovjek bi ga donekle razumio. No Imoćanin čovjek, kandidat za hrvatskog predsjednika  Milan Kujundžić provocirao  je danas  u Mostaru osuđujući ideju trećeg entiteta i prošao je čak i bez zvižduka. On je kazao kako BiH treba sačuvati kao suverenu i cjeloviti državu u kojoj će sva tri naroda imati ravnopravni položaj, te da nikako ne podržava treći entitet jer, kako je rekao, cijepanje države odgovora samo grupici ljudi. Po čemu je orkupnjavanje zemlje s 14 federalnih jedinica na tri cijepnje države? Nije se Kujundž zapitao ni što je to razbilo Jugoslaviju  intencija gušenja federalizma ili federalizam?

Zašto se kao tadašnji hrvatski nacionalist nije zalagao za gašanje hrvatskog entiteta u Jugi nego je tražio njegovo jačanje pa čak i na kraju odvajanje od Jugoslavije. Često tako iz Hrvatske zalutaju raznorazni nominalni desničari i antikomunisti poput Čička, Banca, Mesića koji se i dalje deklarira kao netko tko je rušio Hrvatsku, nominalne Hrvatine koji u nepoznavanju procesa u BIH pokazuju sramotno nisku razinu, toliko nisku da čak i  SDP-ova vlada i Josipović za njih djeluju kao državnici. Budimo pošteni. Ono što je napravila Josipovićeva politika oko internacionalizacije hrvatskog pianja, oko legitimizacije ideje Trećeg kao legitimne ideje ukoliko se ona zagovara demokratski i slično, način na koji je Hrvatima u BIH pristupao i pristupa Milanović svjetlosnu je godinu od pravaško desničarsko hdzovskih pokušaja da ponovno uvedu neokolonijalistički odnos prema Hrvatima u BIH.

Kujundžić je od danas persona non grata u BIH. Hrvati u BIH koji mahom glasuju za političke opcije koje u BIH zagovaraju federalizaciju i ravnopravnost neće mu dati niti glasa. Lik je sam tako odlučio. Isto tako svaki Hrvat iz BIH koji živi u RH ili iseljeništvu a koji se solidarizira s hrvatskim pitanjem u BIH ne treba mu dati glas. Kao i svi prijatelji Hrvata iz BIH u Hrvatskoj koji se solidariziraju s nama. Ako je Kojundžić danas došao u Mostar i glasno uzviknuo : Gospodo ja sam notorni Kreten, tako se osjećam, tako zvučim, možda tako i izgledam, politički sam antitalent koji je zalutao u politiku, jednaki sam moron kao i Josip Jurčević, boli me neka stvar za vašu situaciju i probleme prilagodite se starčevićanskoj ideji antisrbovanja po cijenu potpunog nestanka Hrvata iz BIH. Ako čovjek želi da mu se pokaže od šake do lakta treba to poštovati i budaletini jednostavno reći Nagni papčino i za nas si prekrižen.

Josipovićev pristup BIH je jasan, nije njegovo da govori što Hrvati u BIH trebaju i kako BIH treba biti uređena ali ako smatraju da je ideja federalne BIH rješenje i ako to zagovaraju demokratski i kroz institucije BIH nitko im to pravo da traže i da se bore ne smije oduzeti.

Čekamo stav Kolinde Grabar Kitarović. Nadamo se da će biti mudrija od pokojnog Kujundžića i da će imati više muda od Jandrokovića. Što i nije neki problem jelte.

Kako razumijeti da netko tko nominalno dolazi iz “tradicionalno desnog spektra” ustaje protiv ideje trećeg entiteta a hrvatski je političar iz RH i kako razumijeti da netko tko dolazi iz liberalno lijevog spektra iz Hrvatske nije protiv ideje trećeg entiteta. Stvar je vrlo jednostavna. Sav politički korpus u RH može se podijeliti u dvije skupine. Tzv. Starčevićanci i Radićevci.

Starčevićanska ideologija svodi se jednostavno na antisrpstvo. To su ljudi čiji je nacionalizam inferioran svakom nacionalizmu Europe i svijeta samo se postavlja superioran srpskom nacionalizmu. Da pitate bilo kog Starčevićanca kad bi mogao čarobnim štapićem jednim potezom izbrisati Republiku Srpsku i učiniti da svi Srbi iz BIH pređu preko Drine po cijenu da to znači nestanak svih Hrvata iz BIH oni bi to učinili.

Radićevština, tj Radićevci se postavljaju po načelu umijeća politike. Radićevac kaže da naša postojeća situacija , vrijeme u kojem živimo, i mogućnosti i snaga koju imamo određuju naše partnere u provođenju naših ciljeva.

Starčevićanstvo je iluzionizam, praksa udaranja glavom kroz zid, principijelno držanje do načela i patnja za idejama koje je pregazilo vrijeme i koja su nemoguća u momentalnim okolnostima.

Radićevština se često tumači kao makijavelizam no ona to nije. Radi se o realpolitici. Ne postoje vječna prijateljstva i vječna neprijateljstva. Samo su interesi vječni.

I Starčevićanaca i Radićevaca imate i na desnici i na ljevici pa zato dolazi do zbunjivanja javnosti kako sad to on desničar a priča to ili on ljevičar a priča to i to. To je ta treća dimenzija politike o kojoj je pisao Raspudić pa su ga napali zašto je uopće otvarao tu temu.

Primjeri Starčevićanaca su Mesić, Banac, Čičak, Domazet Lošo, Tomac za sada, al on mijenja ideologije ovisno od godišnjeg doba, većina HSP-ova osim one struje koju predvodi Ruža Tomašić, potom tehnomenadžerski dio HDZ-a, pitanje je je li Karamarko iz klasičnog Starrčevićanca prešao u  Radićevce, tvrdi da jest.  Starčevićanca ne zanimaju žrtve. On je spremean za cilj antisrpstva žrtvovati koliko god treba obodnih malih Hrvata a Hrvati na periferiji države ima da slušaju i ponašaju se kao graničari ne kao netko tko vodi vlastitu politiku.

Primjeri Radićevaca su Tuđman stariji, Josipović, Budiša, Miroslav Tuđman, Račan, vjerojatno i Kolinda Grabar Kitarović. Oni su realpolitičari , ne pate od mitomanije i na strani su dijaloga.

Ovo smo dužni objasniti jer se često postavlja pitanje ako se napadne nekog “našeg” jesmo li to plaćeni udbaški medij?

Eto jesmo. Ako je Živko Budimir Hrvat  i domoljub, u službi svog naroda, mi smo udbaši i mrzimo Hrvate.

Postoji i treća skupina, jugoslavenčine, nadidentitarci, sorošoveci, persone u sukobu sa svima , u prvom redu sa samima sobom, oni u ovoj priči nisu bitni ali oni čine establišment Hrvatske i nikada nisu ni skinuti s poluga moći. Oni novače iskompleksirane frljićiste, antetomiće i slične provincijalne žrtve urbanog fašizma, te drmaju medijima i većinom NGO fonda u RH a i velikim djelom donacija RH Vlade. O njima ne treba trošiti riječi jer su svugdje i na svakom mjestu jako fino raspoređeni. Nemoguće je da ih ne prepoznajete.

poskok.info