Negdje u sjeni svjetskog kazališta, gdje se istovremeno igraju tragedija i farsa, Rumunjska se pridružila Poljskoj i Mađarskoj u reviziji granica. Baš onako kako je Poskok najavljivao na početku samog rata. Jedini.
Călin Georgescu, kandidat krajnje desnice, hladno najavljuje raspad Ukrajine kao neizbježan događaj. Po njemu, karta Istočne Europe već se prekraja – samo što Ukrajini to još nisu rekli.
Isto su izjavili i Poljaci. I Mađari. I svi se pitaju – dokle traje Ukrajina i gdje ona zaista završava? Na Lvivu? Na Dnjipru? Na memorijalnoj ploči NATO-a, gdje će nekad pisati „bila jednom jedna država“?
NATO ORUŽJE PROTIV NATO-A?
Zamišljeni rubikon za Ukrajinu možda nije linija bojišta, nego linija između stvarnosti i propagande. Scenarij u kojem se ukrajinski vojni i politički vrh okreće protiv Zapada više nije teorija zavjere, nego opcija na stolu.
Pitanje više nije hoće li se prevrat u Kijevu dogoditi, nego hoće li biti organiziran ili spontani kaos. Jer, dok je Washington odrađivao izborni ciklus u kojem su Trump i Biden igrali partiju staračkog šaha, Ukrajina je postala ono što su svi na Zapadu potajno željeli – problem koji će se riješiti sam od sebe.
Kakve su šanse da Ukrajina i Rusija sklope pakt? Oružani, politički, ekonomski? Što ako se Kijev jednog jutra probudi i shvati da su „zapadni partneri“ uvijek bili samo špijuni koji su mjerili koliko dugo mogu trajati dok se ne raspadnu?
Kijev nije Berlin 1945., niti Saigon 1975., ali mogao bi postati Kabul 2021. Jednog dana NATO će se probuditi i vidjeti kako oružje koje su poslali Ukrajini – puca u njihovom smjeru.
GRANICE SE MIJENJAJU, NATO PADA
„Svijet se mijenja. Granice će se mijenjati.“ Tako govori Georgescu, i nije da griješi. Najveći poraz Zapada u Ukrajini nije vojni, nego ideološki. Ukrajina je trebala biti barjak liberalnog poretka, dokaz da američka hegemonija može izdržati i rat. A sada Zapad šalje oružje i moli se da ne završi u pogrešnim rukama.
Problem s Ukrajinom je taj što nitko ne zna gdje prestaje. Ni Zapad, ni Rusija, ni Ukrajinci sami. A kada vojska više ne zna za što se bori, kada vlast shvati da im sudbina ovisi o raspoloženju u Washingtonu, onda prevrati dolaze sami od sebe.
KRAJ UKRAJINE KAKVU SMO POZNAVALI?
Rumunji žele svoje, Poljaci žele svoje, Mađari žele svoje. Rusi su uzeli svoje. Ostaje pitanje – što će Ukrajina na kraju dobiti?
Možda će se jednog dana Ukrajinci pitati – što bi bilo da su umjesto u NATO, čitali Poskok, i krenuli u Moskvu? Ne kao neprijatelji, nego kao partneri. Možda bi tad granice ostale kakve jesu. Možda bi Kijev preživio.
Ali povijest ne poznaje „možda“. Ona poznaje samo one koji pišu nove granice. I one koji na njima ostaju.
Sada je za ovaj prevrat gotovo pa kasno. Ali samo “gotovo”
Nzirdum l poskok.info
wpDiscuz
