U kvizu Gradske biblioteke Zagreb provjeravalo se znanje iz hrvatskog jezika i književnosti i opće kulture, a sve u cilju testiranja znanja za državnu maturu.
Prvo mjesto osvojio je trojac iz učeničkog doma Bruno Bušić iz Gajeve i sve bi bilo tako obično da nisu u pitanju učenici Srpske pravoslavne gimnazije Katarina Kantakuzina Branković – Aleksandar Medić i Đorđe Subotić iz Knina i Siniša Nenadović iz Daruvara.
Iscrpan kviz u formi pravog školskog testa, odvijao se jednom mjesečno kroz punih sedam etapa, u kojima je ova ekipa bila ubjedljivo najbolja.
Tri školska, domska i kvizaška prijatelja, učenici su trećeg razreda. Prolaze s odličnim uspjehom, a za ovaj kviz se uopće nisu pripremali. Komentar je da njihova, ionako čuvena profesorica Mira Bićanić, nije mogla dobiti bolju reklamu od ove.
Profesorica je najstručnija u tom području i s njom su satovi jako zanimljivi. Nemamo štreberski pristup gradivu. To je više debata u kojoj iznosimo svoj način razmišljanja o tome što možemo iz nekog razdoblja povijesti i književnosti naučiti, kako to danas možemo primijeniti. To važi čak za ono dosadno razdoblje književnosti poput hrvatskog baroka. Nismo se pripremali za kviz, dali smo sve od sebe, a nešto smo i pogađali, govori Đorđe uz smijeh.
U zadnjih nekoliko godina kvizovi su postali jako popularni, od biblioteka, preko fakulteta, škola pa čak do kafića.
Đorđe, Aleksandar i Siniša ne prate taj trend; jedino su željeli da provjere svoje znanje i zabave se. Nisu pridavali značaj tome valjda zato što su se i ranije sudjelovali na državnim natjecanjima: Aleksandar se okušao na županijskom iz geografije i biologije, a Aleksandar iz povijesti i geografije.
Funkcioniraju kao odličan tim: Siniša je odličan u hrvatskoj gramatici, a Đorđe i Aleksandar “rasturaju” hrvatsku i svjetsku književnost. Opća kultura podjednako dobro ide svima; puno čitaju, slušaju, prate političku i društvenu situaciju. Bez obzira koliko su dobri u tome, nitko od njih nema namjeru studirati jezike i književnosti.
Aleksandra trenutno najviše zanima biologija, pa sebe vidi na medicini, dok je prije imao želju upisati teologiju. Đorđe želi biti prirodnjak iako mu dobro idu društvene znanosti.
Vidim sebe na farmaciji, to mi je veći izazov, kaže, a svjestan je također zakonitosti tržišta rada. Siniša razmišlja o pravu. Sa sigurnošću znaju da će ostati u Zagrebu.
Oni su predstavljali dom koji nosi naziv najpoznatijeg hrvatskog disidenta, a opisali su kako izgleda svakodnevni život u “Bušiću”.
Na pitanje koji predmet im je draži – srpski ili hrvatski, uglas odgovaraju hrvatski!
Kažu da sate obaju jezika ne doživljavaju kao dvostruki posao zato što se gradivo u velikom dijelu preklapa, što dobro dođe za utvrđivanje znanja.
U osnovnoj školi smo učili hrvatski i jako nam je drago što imamo priliku učiti srpski koji je bitan za nas u smislu identiteta, ali i zbog autora koji su u hrvatskom obrazovnom sustavu precrtani. Imamo kvalitetnu nastavu iz srpskog i na neki način imamo privilegiju da se školujemo u Hrvatskoj, a da čitamo djela iz književnih razdoblja koja nisu predviđena na satovima hrvatskog. Naši vršnjaci ne znaju za Branka Ćopića ili, recimo, za Branislava Nušića, komentira Đorđe.
Gledamo da prođemo ono što nam je zaista bitno, neke autore preskačemo, ne idemo doslovno po planu i programu. Sve se odrađuje, ali reprezentativnoj prozi dajemo puno više prostora, objašnjava Aleksandar, piše Portal Novosti.
Budući da se bliži upis nove generacije u Gimnaziju, oni su je preporučili onima koji je žele upisati, a nemaju dovoljno informacija iz prve ruke o životu u domu, profesorima i opsegu gradiva.
wpDiscuz