Na Županijskom sudu u Mostaru, u utorak 19. ožujka 2024. godine nastavljeno je suđenje optuženom Esi Raziću za krivično djelo “Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika”.
Razić je optužen za ubojstvo dva pripadnika HVO-a Ivice Bunoze i Martina Markovića, na brdu Kvanj kod Mostara 1993. godine.
U nastavku glavnog pretresa svoju obranu iznio je optuženi Eso Razić, a potom je kao svjedok Obrane svjedočio i njegov brat Ejub Razić.
Prije svjedočenja predsjedatelj Sudskog vijeća Darko Zovko, u čijem sastavu su Nada Hamović-Kovačević i Jesenka Bašić – utvrdio je, da je sud poslao poziv za svjedočenje liječniku Šimunu Anđelinoviću u Hrvatsku, ali da isti poziv nije preuzeo. Zovko je naglasio da ga je sud u više navrata pozvao telefonski, ali da Šimunović nije odgovarao na pozive, te da je poziv poslan i putem međunarodne pravne pomoći i da se čeka odgovor.
Šimunović je inače sačinio nalaz obdukcije za ubijenog Martina Markovića.
Kofer spreman za odlazak u Zagreb
Iznoseći svoju obranu optuženi Eso Razić je ispričao kako je prije rata s obitelji živio u Tasovčićima, općina Čapljina. Potvrdio je da je bio pripadnik HVO-a.
Opisujući što se dogodilo kritičnog događaja na brdu Kvanj, rekao je, kako je uoči tih događanja ”imao spreman kofer za odlazak u Zagreb” i da mu je Robert Rebac kazao da mora ići na zadatak na Kvanj, te mu je ”prijetio metkom u glavu”.
Iznoseći svoju obranu, Razić je ispričao da je ”rečeno kako će se ići na bunkere” i da mu je Rebac (Robert op.a.) dao oružje jer nije imao svoje. Naveo je, da je čuo galamu, viku i pucnjavu i da je Samira Tucakovića vidio krvavog na zemlji, te da mu je ”u desnoj ruci bila puška”. Ispričao je, kako je vidio dva vojnika da leže na zemlji.
”Nisam vidio da je on (Samir Tucaković op.a.) pucao, ali nisam nikog vidio osim njega”, rekao je optuženi Eso Razić. Potom se, kako je rekao, vratio da to ispriča Robertu Repcu.
Rekao je, kako nije znao za plan prelaska iz HVO-a u Armiju R BiH, te da je prethodno bilo ”rečeno da će se ići na bunkere”.
”Predao sam se govoreći: ne pucajte”, kazao je Razić.
Boravak u zatvoru
On je ispričao da je nakon toga, po njega došla Vojna policija te da je bio u njihovom zatvoru u Blagaju tri dana. Potom je, kako je naveo – prebačen u zatvor u Mostaru u kojem je boravio 40 dana. Iz tog zatvora je, prema njegovim riječima – izašao 12.11.1993. godine.
Pred kraj iznošenja svoje obrane Eso Razić je ponovio kako na Kvanj nije išao svojom voljom, nego zbog prijetnji koje mu je uputio Robert Rebac i da nije znao za prelazak HVO-a u Armiju. Negirao je ubojstvo Bunoze i Markovića.
Potvrdio je da je protiv njega zbog istog događaja vođen postupak u Americi 2020. godine i da je oslobođen optužbi. Napomenuo je i da je svako dvije godine iz Amerike dolazio u Bosnu i Hercegovinu i regiju, te da je 2021. bio u Mostaru. Ovim je, kako je istaknuo Razić, želio ukazati da nije bio nedostupan organima gonjenja, i da se sve može provjeriti kroz putovnicu.
Svjedočenje brata optuženog: Znam ono što mi je Eso ispričao
Kao svjedok Obrane svjedočio je i brat Ese Razića, Ejub Razić.
On je posvjedočio da je mu je poznato kako je Eso bio u HVO-u i da se Esina obitelj nalazila u Zagrebu početkom 10-og mjeseca 1993. godine. Cijelu obitelj, kako je rekao, on je prebacio u Zagreb jer je od 80-ih godina živio tamo.
Na upit što mu je poznato o događaju na brdu Kvanj, rekao je da zna ono što mu je brat ispričao.
Svjedočeći u njegovu obranu, kazao je, kako mu je ispričao da je bio (Eso Razić op.a.) kod bunkera i da je čuo pucnjeve, te da je na zadatak morao ići jer mu je tako naredio Rebac (Robert op.a.).
Prema riječima Ejuba Razića, Eso mu je ispričao i da je vidio ranjenog Samira Tucakovića s puškom u ruci. Potvrdio je da postupak protiv Ese za isti događaj vođen u Americi.
100.000 eura ”da nešto dobro kaže”
Ispričao je i kako se tijekom tog postupka na prijedlog Mirze Kudre, sastao s Robertom Repcem.
Naveo je da mu je Rebac tražio 100.000 eura ”da nešto dobro kaže za Esu”, jer ”njegova riječ kao Hrvata vrijedi više” – na što on, kako tvrdi, nije pristao.
Na upit postupajuće tužiteljice Vesne Pranjić, da li je razgovarao sa sudionicima događaja na Kvanju prije suđenja, on je odgovorio kako nije.
Nakon toga, tužiteljica je predložila suočavanje Ejuba Razića sa Samirom Tucakovićem i Mirzom Kudrom.
Obrana se usprotivila prijedlogu Tužiteljstva HNŽ, a potom je napravljena kratka pauza.
Odbijeno suočavanje svjedoka
Nakon pauze, predsjedatelj Sudskog vijeća Darko Zovko priopćio je, da je sud odbio prijedlog Tužiteljstva HNŽ o suočavanju, navodeći nekoliko razloga, između ostalog nerelevantnost. Zovko je dodao i kako će šire obrazloženje biti navedeno u pismenom otpravku presude.
Obrana je uložila i niz materijalnih dokaza, a tužiteljica je prigovorila nekoliko njih.
Između ostalog, Pranjić je prigovorila materijalnim dokazima koji se odnose na postupak protiv Ese Razića a koji je vođen u Americi, te pojedinim iskazima.
Sud je odbio materijalni dokaz Obrane a koji se odnosi na izjavu Nedjeljka Pehara iz 1993. godine.
Predsjedatelj Sudskog vijeća Darko Zovko kazao je, kako je ovaj svjedok već saslušan pred ovim sudom, da iskaz ne sadrži pouke i obveze svjedoku, da nije uzet u skladu sa zakonom i da se radi o nezakonitoj izjavi uzetoj u ratnim okolnostima. Detaljno obrazloženje, kako je naveo Zovko, bit će sadržano u pismenom otpravku presude.
Podsjećamo optuženi Eso Razić rođen je u Čapljini (57), a živi u SAD-u. U ljeto 2023. uhićen na graničnom prijelazu prilikom ulaska u Bosnu i Hercegovinu, a za njim je bila raspisana tjeralica. Od tada se nalazi u pritvoru.
Optužnica je potvrđena u studenom 2023., a na teret mu se stavlja da je dana 02.10.1993. godine, oko 10 sati, na brdu Kvanj, općina Mostar, kršeći pravila Međunarodnog prava, za vrijeme oružanog sukoba između Armije Republike Bosne i Hercegovine (Armija R BiH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u svojstvu pripadnika Armije BiH, izvršio ubojstvo dva ratna zarobljenika.
Nastavak suđenja zakazan je za 17.4.2024. godine.