U SVAKOJ DRŽAVI SVIJETA VEĆ BI LETIO: Koliko Erdogan “nije kriv” za katastrofu u Turskoj?

I dok turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan govori da se nemoguće pripremiti na katastrofe poput potresa koji je uzeo preko 20 tisuća života, sve su češće kritike upravo na njegov račun zbog sporosti pomoći i slabe provedbe građevinskih propisa.

Sedma najsmrtonosnija prirodna katastrofa stoljeća

Broj smrtnih slučajeva od potresa koji je pogodio Tursku i Siriju u ponedjeljak ujutro prešao je 22.300, a mogao bi i dalje rasti kako spasilački timovi pretražuju ruševine tisuća srušenih zgrada.

Broj poginulih u potresu magnitude 7.8 stupnjeva po Richteru, čiji je epicentar bio u okrugu Pazarcik u pokrajini Kahramanmaras na jugoistoku zemlje, a koji je pratilo nekoliko snažnih naknadnih potresa, veći je nego u potresu iz 1999. Tada je potres slične snage na sjeverozapadu Turske ubio više od 17 tisuća ljudi, javlja Index.

Ovaj potres je zasad sedma najsmrtonosnija prirodna katastrofa stoljeća, s više poginulih nego od tsunamija u Japanu 2011., a približava se potresu u susjednom Iranu koji je 2003. odnio 31 tisuću života.

Dva razloga zašto se krivi Erdogana

Ako se radi o tolikoj prirodnoj katastrofi, zbog čega je Erdogan taj kojeg se optužuje za ovako užasne posljedice? Zbog dva razloga. Jedan se temelji na sporoj reakciji države nakon potresa, a drugi na tome što država nije provela građevinske propise koji bi trebali osigurati otpornost građevina na potres.

Kemal Kılıcdaroglu, čelnik glavne oporbene stranke u Turskoj, optužio je vladu da ne surađuje s lokalnim vlastima i da otežava rad nevladinim organizacijama koje su spremne pružiti pomoć.

“Odbijam se svrstati uz vladajuću stranku. Ovaj kolaps je upravo rezultat sustavne profiterske politike. Ako je itko odgovoran za ovu situaciju, onda je to Erdogan. Vladajuća stranka nije pripremila zemlju za potres”, rekao je Kılıcdaroglu.

Mnogi stanovnici Turske žalili su se na nedostatak opreme, strojeva i spasilačkih timova dok su bespomoćno čekali pokraj ruševina svojih stambenih blokova, ne mogavši spasiti zatrpane članove obitelji i susjede unatoč tome što su ponekad čuli povike za pomoć.

Erdogan, koji je proglasio tromjesečno izvanredno stanje u 10 regija pogođenih razornim potresima, ovako se opravdavao tijekom posjeta Hatayu, južnoj pokrajini koja ima najveći broj smrtnih slučajeva u zemlji:

“Naravno, nije sve bilo savršeno. Pogledajte uvjete spašavanja. Nije moguće biti spreman za ovakvu katastrofu. Ovo je vrijeme za zajedništvo, solidarnost. Ne podnosim one koji vode negativne kampanje zbog političkih interesa.”

Bijes raste i zbog poreza koji je turska vlada uvela nakon snažnog potresa 1999. godine u kojem je poginulo više od 17.000 ljudi. Procijenjenih 88 milijardi lira (4.6 milijardi dolara) se trebalo potrošiti na prevenciju katastrofa i razvoj hitnih službi.

Pitanja o “porezu na komunikaciju”, kako ga nazivaju vlasti, postavljaju se svaki put kad se dogodi potres u Turskoj. Međutim, vlada nikada nije javno objasnila kako se novac troši.

Turski geolog: Slično se sprema Istanbulu

U intervjuu za američku televiziju turski je geolog Naci Görür naglasio da se godinama nije slušalo ono što je bilo važno reći.

“Turska se nalazi između sjevernog i istočnog anatolijskog rasjeda i vrlo je sklona seizmičkoj aktivnosti. Svi zdravi znanstvenici, uključujući i mene, rekli su da je ovaj potres prije mnogo godina bio najavljen. Nitko nije htio slušati što imamo reći”, rekao je on.

Za Business Turkey Today govori da situacija nije dobra ni za Istanbul.

“Sva znanstvena istraživanja pokazuju da i Istanbul očekuje potres. Rečeno je još prije da se potres očekuje za tridesetak godina, a sad su prošle 23 godine od posljednjeg potresa. U Istanbulu se očekuje potres od najviše 7.5, ali će šteta biti velika. Nadam se da sam u krivu”, rekao je.

Seref Bozkus – simbol korupcije u građevini

Erdoganu se najviše zamjera što nije dovoljno naučio od spomenutog potresa 1999. godine, kao i potresa koji su uslijedili, a koji su rasvijetlili praksu građevinskih poduzetnika koji ignoriraju sigurnosne propise.

The Guardian je još 2003. pisao o potresu u Bingolu, u kojem se srušila zgrada studentskog doma. Pritom je poginulo 66 osoba. Zgrada je to na kojoj je radove izvodio Seref Bozkus, a koji je u fokusu turske javnosti tada figurirao kao krivac za taj događaj.

The Observer je tada doznao da je Bozkus rođak istaknutog lokalnog političara, za kojeg mještani tvrde da je bio ključan u dodjeli ugovora o javnoj gradnji. Tim turske građevinske komore koji je procjenjivao štetu tada je za The Observer rekao da je spavaonica bila izgrađena od betona najnižeg stupnja.

Njihovo je preliminarno ispitivanje otkrilo da je čelična konstrukcija koja podupire zidove bila toliko loše kvalitete da se nije smjela koristiti ni u jednoj četverokatnoj zgradi, a kamoli u onoj koja se nalazi na jednom od najtrusnijih područja na svijetu. Inženjeri su rekli da se Bozkus nije potrudio povezati čeličnu konstrukciju, čineći je suvišnom.

Nebil Yengoner iz turske građevinske komore tada je naveo da se ne može kriviti samo Bozkusa.

“Puno je ljudi uključeno. U Turskoj imamo stroga pravila o zgradama, ali u praksi se ona ne provode. Previše građevinara dobiva ugovore skidajući kapu lokalnim vladarima”, rekao je on.

Međutim, Bozkus je za neke postao simbol korupcije, za koju se sad optužuje i Erdoganov režim.

“Obnova starijih zgrada nije dovršena uz usklađenost s najnovijim propisima”

Toronto Star je nakon ovotjednog potresa pisao o lošoj građevinskoj infrastrukturi u Turskoj. Pisali su kako u slučaju Turske opseg razaranja nije uzrokovan samo intenzitetom potresa.

Ahmet Cevdet Yalciner, istaknuti turski stručnjak za upravljanje katastrofama, rekao je da se u ovoj regiji veliki potres očekivao dugo, napominjući da se nije ipak očekivao toliko razoran i snažan potres.

“Turska ima problema s infrastrukturom od svog osnivanja. Trebali smo izgraditi čvrste i izdržljive strukture”, rekao je Yalciner.

Također je ukazao na neuspjeh da se pravodobno završi projekt obnove nakon smrtonosnog potresa 1999. godine.

“U posljednje 23 godine poduzeti su vrlo pozitivni koraci za ublažavanje daljnjih rizika, ali politike su se trebale provoditi mnogo strože, trebali smo bolje educirati naše inženjere”, rekao je Yalciner dodajući da obnova starijih zgrada nije dovršena te da nije usklađena s najnovijim propisima.

Tu je i činjenica da je Erdoganov režim donio zakon o amnestiji o zoniranju iz 2018., a uz koji su (moguće manjkave) zgrade dozvole dobile u zamjenu za naknadu plaćenu vladi.

Spornim zakonom o amnestiji legalizirano 13 milijuna objekata

Pelin Pinar Giritlioglu, predsjednica istanbulskog ogranka unije komora turskih inženjera i arhitekata, objasnila je da su u sklopu amnestije za zoniranje iz 2018. dozvole dane zgradama izgrađenima prije 2017. godine. U Turskoj je ovim zakonom legalizirano 13 milijuna objekata.

“Potres 1999., koji je ubio više od 17 tisuća ljudi, označio je prekretnicu za urbani razvoj Turske, a TOKI (uprava za stanovanje u zajednici, koju nadzire ministarstvo okoliša, urbanizacije i klimatskih promjena) je podržana i financijski i politički da vodi transformaciju”, objasnila je Giritlioglu.

Međutim, ovaj proces je brzo izgubio svoju društvenu namjeru. “Zakonima koje je donijela središnja vlada stvoren je sustav proizvoljnog licenciranja građevinskih tvrtki koji je iskrivio početne ciljeve urbanizacije. Izgradnja objekata bila je legalna na papiru, ali je sadržavala nedostatke koji su potaknuli katastrofe”, decidirano je poručila.

Bliske veze s građevinskom industrijom

Smatra se da je Erdogan još kao gradonačelnik Istanbula razvio bliske veze s turskom građevinskom industrijom, koja i jest bila pokretačka snaga golemog gospodarskog rasta 2000-ih i 2010-ih, na kojem su Erdogan i njegova stranka izgradili velik dio svog autoriteta.

“Način na koji sustav funkcionira je takav da ako općina Istanbul kaže da ne možete graditi na nekom mjestu, Ankara to može poništiti – tako da, ako ste tvrtka, ima puno više smisla da se obratite središnjim vlastima”, rekao je Refet Gurkaynak, ekonomist na Sveučilištu Bilkent u Ankari.