Omiljeni izletnički vlak prvi je put zafućkao 16.1.1901. godine. Popularni Samoborček desetljećima je prevozio putnike i izletnike na relaciji Zagreb – Samobor, a zatim je pruga produljena i do Bregane, a iz njega je uvijek odjekivala pjesma i veselje.
Parne lokomotive vukle su otvorene vagone koji su bili pretrpani Zagrepčankama i Zagrepčancima na putu za Samobor ili Breganu. Stari purgeri pričaju kako su momci skakali iz vagona i utrkivali se s vlakom kako bi zadivili djevojke. S obzirom na to da je Samoborček maksimalno vozio čak 20 km/h to i nije nemoguće. Klope i cuge u vlaku nije nedostajalo jer je pruga do Samobora ipak iznosila cijelih 19 km. Uvijek je bio pun kao šipak, a atmosfera u starom Samoborčeku najbolje se osjeti u kultnom filmu Tko pjeva zlo ne misli kad mali Perica s obitelji krene na nedjeljni izlet.
Početni kolodvor Samoborčeka nalazio se u ulici Božidara Adžije gdje se još uvijek mogu vidjeti ostatci vlakobrana, a u zgradi kolodvora smjestili su se ugostiteljski objekti. Kad je Samoborček počeo prevoziti putnike, ta je ulica bila izvan centra grada. Stanice su bile ovim redom: Kolodvor – Selska cesta – Kustošija – Vrapče – Vrapče bolnica – Stenjevec – Stenjevec Gornji – Goljak – Susedgrad – Podsusedski most – Bestovje – Orešje – Strmec – Sveta Nedjelja – Domaslovec – Samobor.
Nakon parnih lokomotiva 1950-ih uvedene su motorizirane lokomotive. Ovi motorni vlakovi također su dobili svoje ime – Srebrna strijela. Njihova je najveća brzina bila oko 60 km/h. Iako je osnovna namjena ove uskotračne pruge bio prijevoz tereta, dogodovštine povezane sa Samoborčekom i tim vremenima ostale su duboko urezane u zagrebačkim sjećanjima.
Nažalost, zbog nedostatka ulaganja i pada prometa donesena je odluka o ukidanju legendarne lokalne trase. Na Staru godinu 1979. u 20.40 Samoborček je prevezao svoje posljednje putnike…
wpDiscuz
