MOGORIELLO / VATICANUS – Die VIII mensis Aprilis, anno MMXXV.
Dragi Andrija,
pišem Vam kao Petrov nasljednik, no još više – kao čovjek zabrinut za jedan narod koji smo zajednički, stoljećima, duhovno pratili, molili za njega i, u najtežim trenucima, s njime nosili križ.
Obraćam Vam se jer sam sa žaljenjem doznao da je Vaša vlada odlučila, kako to hrvatske novine laskavo navode, „ulagati u strateške pastoralne objekte“, a zanemariti ono što bi, u jednoj svjetovnoj i demokratskoj vlasti, trebalo biti Vaše područje: strateška proizvodnja svijesti.
Poštovani gospodine Plenkoviću, dopustite mi iskrenost: Vi ste pomiješali zadaće.
Vi niste Biskupska konferencija. Ni Vatikan. Niste Isusovci niti vojnici Svetog Petra. Vi ste – predsjednik Vlade.
Crkva zna kako se grade crkve. To je naš posao. Mi to činimo od apostolskih dana. Mi gradimo mjesta tišine, molitve, meditacije, unutarnjeg dijaloga i obnove. Obnove, kada čovjek Hrvat, Irac, Poljak, treba duhovnu okrepu od onog izvana. One borbe za svoj identitet, svjestan svega što se događa u svijetu oko njega. I ranjen u toj borbi.
Ali, Mi, Andrija, ne gradimo svijest naroda o tome što mu drugi rade o glavi, niti jačamo njegovu svijest time, osim Božjom rječju. Ovaj drugi dio strateška proizvodnja svjetovne svijesti – to je vidite Vaš posao.
Ako Vi ne znate proizvoditi svjetovnu svijest, ako su vaša izjave identične našima, ako su pastoralne, ako ne gradite narod nego crkvena utočišta tom narodu, zašto ste onda svjetovni vođa? Što ne idete u svećenike?
Ako vi i vaši ne znate proizvoditi pamćenje naroda, emociju naroda, misao, otpor, ideju – neće narod više dolaziti k nama radi duhovnog odmora, nego radi duhovnog odustajanja.
Zamislite apsurd: Vatikan bi, bude li RH Vlada uporna u ovome morao ulagati u hrvatski CNN. U saborske rasprave ćemo morati slati Isusovce koji će vas učiti što je svjetovni narativ. U političku scenu BH Hrvata morat ćemo tajno ubacivati svoje ljude. Da pišu narodnu Strategiju. Mi, sveti otac i Isusovci, da vas budimo iz medijskog sna? Kao da je 15-o stoljeće? Ne radite nam to Andrija.
Ne, gospodine Plenkoviću mi to nećemo raditi.
To je Vaš posao. Vi ste država. A Mi smo Crkva.
Mi znamo da je gospodin Mate Granić oduvijek imao neobično duhovne ambicije. Znamo da se po hodnicima Vlade šali da bi volio postati novi Papa –i znate da imamo uši na tim hodnicima, ali, dopustite – ni dekret tzv. Visokog predstavnika u BiH ne može ga proglasiti papom. Osim možda u BiH. I to, čini se, jest Vaš cilj: da unutar jednog poluraspadnutog suvereniteta, imate svoju vjersku verziju Vatikana – bez vjere, bez naroda, bez svijesti.
Znamo i gdje su neki od vas školovani. Nećemo sad u detalje. Znamo kakva je bila „Teologija oslobođenja“ u Buenos Airesu. I nije nas ona oduševila. Bila je samo lijevo krilo jedne desne praznine.
Pitam Vas zato javno: Je li plan da Hrvate u BiH učinite najmirnijim narodom bez glasa – ali s dvije nove crkve godišnje?
Ako jest – Mi Vas moramo upozoriti da to neće opstati. Nećemo Mi, Sveti Otac, izdavati račune za vašu šutnju. Nećemo dopustiti da Crkva postane zamjena za državu. Jer onda ni Crkva neće opstati.
Što je s Isusovcima? Zašto ih nema u Hercegovini? Zašto fratarski monopol traje stoljećima bez ikakve korekcije? Jeste li Vi ti koji će propisivati strukturu Crkve – dok narod nema ni strukturu političkog glasa?
Vaša ulaganja u tišinu ne mogu biti odgovor na pozive iz Mostara. Na pozive jednog naroda koji vapi za prisutnošću – ne samo Boga, nego i svoje države.
I ovdje dopustite da citiram Krležu, koji je kazao: „Narod koji ne proizvodi ideje, proizvodi vlastitu propast.“
I Stjepana Radića, koji je narodu rekao: „Nemojte čekati da vam Zagreb donese dostojanstvo – stvorite ga tamo gdje jeste.“
A napokon, i filozofa današnjice, Slavoja Žižeka, koji opominje:
„The true victory occurs when the enemy talks your language.“ Gospodine Plenkoviću, vi ste prestali govoriti jezik naroda. Počeli ste govoriti našim crkvenim rječnikom.
I ja se pitam jeste li vi naš prijatelj ili neprijatelj?
Vaše nečinjenje u području svijesti – najnasilniji je oblik izdaje. Zato Vas ne pozivam na akciju. Pozivam Vas na misao.
Vaš odnos prema BiH Hrvatima nije rezultat plana – to je vaša unutarnja navika da mislite da tamo narod nije važan. A važan je. Strateški je važan i tebi i meni Andrija.
Gospodine Plenkoviću, Strateška svijest je ono što Irci nisu nikada izgubili, ni pod engleskom čizmom. To je ono što su Albanci izgradili u pudrumskim radio stanicama, dok su ih tlačili – a sada imaju državu. To je ono što moji Hrvati u BiH nemaju, jer su nas naučili da molimo, a zaboravili naučiti da govorimo.
Izdigli ste im crkve tišine, pa i duhovne tišine metrima nad zemljom a politički ste ih poslali u katakombe. To je dijabolično opasan raskorak koji prijeti nestankom.
Vi, gospodine Plenkoviću, umjesto da gradite tu proizvodnju svijesti, narodne, iz koje bi onda sama po sebi buknula i duhovnost – gradite centar tišine.
Ne trebate vi Hrvatima graditi Crkve, njihova srca sama će ih izgraditi, samo im nemojte smetati da se ustaju u svojoj borbi. Ako ništa maknite se. Pustite ih da idu na ulice i traže svoja prava. Ne uspavlju moj narod Andrija.
Tišina nije uvijek znak duhovnosti. Ponekad je znak – kapitulacije.
Ako ćete već ulagati – nemojte ulagati u zidove, nego u riječ.
Jer kad narod više ne govori – ni Crkva više nema kome propovijedati.
I zato Vas, gospodine Plenkoviću, pozivam u Vatikan da vas ovdje upitam, ne s bijesom, nego s molitvom:
Dobro – Andrija koji Vam je?
U molitvi, Franciscus, servus servorum Dei
*La Santa Sede ha approvato la pubblicazione di questa lettera sul portale Poskok, portale laico degli Croati di Bosnia ed Erzegovina – l’unico che produce coscienza nazionale.
*Il testo è un’installazione artistica e un’opera concettuale d’arte.
wpDiscuz
