Za vukovarsku majku, sada pokojnu Katu Šoljić znala je cijela Hrvatska. Za Anicu Jurić koja je u samo jednom danu izgubila tri sina i supruga, malo je tko čuo. 13. lipnja ratne 1993. godine na kućnom pragu u selu Grmače kod Kaknja pred njezinim očima trojicu sinova i supruga ubili su pripadnici Armije BiH a samu Anicu i njezinu nevjestu su ranili .
Najstariji Stjepan imao je 25 godina kada je ubijen, mlađi Ljubomir 21 i najmlađi Dragan samo 20 godina a istog dana ubijen je i suprug Jure. Sve se zbilo kada su skupinu Hrvata zarobili pripadnici Armije BiH i krenuli sa zvjerskim iživljavanjem te masakriranjem.
Epilog toga je osam ubijenih Hrvata, od čega je polovina njih ustvari obitelj napaćene, ali iznimno hrabre Anice Jurić koja je po svojoj tragediji odmah dobila i naziv bosanskohercegovačke Kate Šoljić .
Da tragedije bude još veća, Anica je gledala i iživljavanje pripadnika Armije BiH koji ni do dan-danas nisu odgovarali za ovaj zvjerski zločin nad Hrvatima sela Kovači i Grmače u općini Kakanj. Ova hrabra žena bila je jedan od svjedoka obrane na suđenju Dariju Kordiću u Haaškom sudu.
Haaški su suci ostali nijemi i gluhi na njezinu životnu tragediju, isto kao i bosanskohercegovačko pravosuđe koje u ovom slučaju dosad ništa nije poduzelo. Za ove zločine nikada nitko nije odgovarao niti je itko procesuiran.
“Bol koju osjećam sve ove godine samo raste. Posebno teško je na godišnjicu stradanja, znajući da za ubojstvo mojih trojice sinova, supruga i svih naših žrtava još uvijek nitko nije odgovarao”, izjavila je je na prošlogodišnjoj komamoraciji Anica Jurić za Večernji list. Anica, koja je i sama bila zatočena, uspjela je preživjeti strijeljanje te, noseći je u naručju, spasiti kćer Lidiju koja je ratne 1993. godina imala samo nekoliko mjeseci. Zbog žrtve koju je podnijela, Anicu Jurić kakanjski Hrvati s pravom zovu najhrabrijom majkom i suprugom.
No, i najhrabriji vape za pravdom i istinom. “A istina je, da je ovdje u proteklom ratu počinjen strašan zločin i za njim ne treba tragati, vidimo ga golim okom i na svakom koraku, a gotovo da ga nitko više i ne spominje. Bez dokumentiranja povijesti i zločina počinjenih nad hrvatskim narodom, naša će povijest ostati krnja. Ovdje u Kraljevoj Sutjesci i Kaknju nalazi se dio naše zajedničke povijesti. Ne smijemo zaboraviti da je odavde protjerano više od 11 tisuća Hrvata, a 22 hrvatska sela do temelja su spaljena”, kazao je Pavo Šljivić, prvi zapovjednik HVO-a u Kaknju.
Foto: Facebook
wpDiscuz
