Kanal na hrvatskom jeziku traže legitimni hrvatski predstavnici kojima je to posao i obaveza.
Oni institucionalno provode volju hrvatskog naroda u BiH. Zar treba 450.000 Hrvata pojedinačno svakom građaninu BiH pojedinačno objašnjavati da želi kanal!? Ovdje se radi o regularnoj proceduri ostvarivanja prava, istakao je u intervju za Vijesti.ba, politolog i novinar Tvrtko Milović.
VIJESTI.BA: BiH je nedavno uz vatromenete i talambase predala aplikaciju za članstvo u Evropskoj uniji, al ubrzo je uslijedilo otriježnjenje. Dogovoreni mehanizam koordinacije je dogovoren iako pomalo i nije dogovoren; čekaju se rezultati popisa stanovništa a posljednje informacije iz Agencije za statisku nimalo nisu ohrabrujuće, pominju se i informacije da ukoliko do jula mjeseca ne objavimo rezultate da oni uopće neće biti validni. Ali ništa zato, aplikacija ja kredibilna. Da li nam samo ostaje da vjerujemo u to?
Milović: Rano je govoriti o kredibilitetu aplikacije. Uostalom, i rečeno nam je da se strpimo. Ovdje se radi o želji određenih političkih struktura da minimaliziraju značaj aplikacije zbog svojih dnevnopolitičkih potreba. Nije to ništa neobično. Sam značaj aplikacije ne treba preuveličavati, ali ipak, s obzirom na političke potencijale koje je BiH pokazala zadnjih 20 godina, moje je mišljenje da je već predavanje aplikacije velika stvar. S druge strane, oni koji umanjuju, pa čak i ismijavaju značaj aplikacije trebaju znati da je to aplikacija Bosne i Hercegovine a ne Dragana Čovića, koji je očito trn u oku kritičarima aplikacije.
Što se sistema koordinacije tiče, možemo imati primjedbe na način usvajanja ali mislim da prije svega treba dominirati zadovoljstvo što sistem postoji. Ni druge zemlje kandidati za EU nisu uvijek glatko ni besprijekorno usvajale zakone i druge uvjete i to ni na koji način neće umanjiti kredibilitet naše aplikacije. Europi je bitno da mehanizam postoji. Problem procedure usvajanja ostaje naš problem.
Popis stanovništva je od početka političko pitanje. Ovdje se radi o tome da Federalna strana inzistira da popis prizna kao rezidente ljude koji to nisu. Dakle, oni traže da se mi svi skupa narednih deset godina pravimo da nitko iz Istočne Bosne, Posavine i drugih dijelova BiH nije protjeran. Kao da su oni još tu. Popis stanovništva treba biti dokument koji pokazuje koliko je koga i gdje. Ovo što politika očekuje od popisa je suludo. Njegova validnost je sekundarno pitanje. Ni popis iz 1991. nikad nije usvojen u Skupštini BiH, pa svi znamo njegove rezultate. Ono što je bitno jeste da prestanemo lagati sami sebe i objavimo taj popis radi svih onih potencijalnih investitora koje tako iskreno zovemo u BiH.
VIJESTI.BA: Posljednjih dana aktuelizirana je priča u uspostavi kanala na hrvatskom jeziku u okviru javnog servisa, pri čemu bi postojali kanali na jezicima tri naroda u BiH. Da li je to po Vašem mišljenu moguće finansirati, s ozbirom da javni emiteri grcaju u dugovima, tu posebno mislim na one u Federaciji? Pored toga, možete li nam objasniti razliku između sljedećeg, ako razlika postoji, naime, da li Hrvati trebaju kanal na hrvatskom jeziku ili na hrvatskom političkom jeziku?
Milović: Hrvati trebaju kanal na hrvatskom jeziku unutar Javnog servisa kako bi imali medij, financiran javnim sredstvima, koji bi se bavio njima. To je sročeno kroz frazu “kanal na hrvatskom jeziku”. To je pravo koje je neosporno i začuđuju me šovinistički argumenti koje čujem protiv tog kanala. Ali, ovdje prvo treba razjasniti neke stvari: Kanal na hrvatskom jeziku traže legitimni hrvatski predstavnici kojima je to posao i obaveza. Oni institucionalno provode volju hrvatskog naroda u BiH. Zar treba 450.000 Hrvata pojedinačno svakom građaninu BiH pojedinačno objašnjavati da želi kanal!? Ovdje se radi o regularnoj proceduri ostvarivanja prava. Zato primjedbe da bi to bio “stranački kanal” ne stoje. On ako se napravi kako treba neće biti u službi politike po definiciji su takvi i postojeći Javni servisi. Svrha ove primjedbe je kompromitacija opravdanih zahtjeva Hrvata.
Neadekvatna jezična zastupljenost je samo jedan od razloga traženja kanala. Hrvatima treba kanal koji bi pratio njihovu kulturu, običaje, njihove priče i na koncu – hrvatski politički život.
Trebate imati u vidu da FTV, kao dio javnog servisa, od početka svog postojanja, sve hrvatske legitimne predstavnike tretira kao kriminalce. U takvim uvjetima je nemoguć normalan razvoj političke svijesti kod Hrvata. Da se FTV do sada ponašala kao korektan medij svih građana, zahtjevi Hrvata za svojim kanalom bili bi daleko slabiji. Ovako, radi se o pravu od kojeg se nikad neće odustati.
Tehnička pitanja koja ste napomenuli mogu biti predmet rasprave. Mogu čak biti i prepreka osnivanju takvog kanala. Ali ne smiju biti prepreka pravu na kanal. I ne mogu biti opravdanje za optužbu da se “zahtjevom za kanal dijeli BiH”. To je već šovinizam.
VIJESTI.BA: Mnogi su skloni reći da je Dragan Čović trenutno apsolutni gospodar političke situacije u Bosni i Hercegovini. Protiv sebe nema nikakvu unutarhrvatsku opoziciju, dok se sa druge strane Čović sa svojim “diplomatskim” manirima pojavljuje svugdje kao konstruktivan faktor. Kako bi vi i kao politolog okarakterisali Čovićevu politiku ali u pomenutu političku situaciju kojom po mišljenju mnogih Čović gospodari, ako gospodari?
Milović: O Čoviću se može mnogo pisati. Ono što bi s politološkog aspekta bilo zanimljivo znanstveno objasniti jeste nesrazmjer realne političke moći i dojma političke moći. Kao što ste i sami primjetili, Čović ostavlja dojam najmoćnijeg političara u BiH, gospodara vlasti, upravitelja procesa… Usudio bih se reći da malo koji regionalni političar, eventualno Milo Đukanović, Čoviću može parirati u političkim i diplomatskim manirima. Pogledajte samo predsjednike i premijere u Hrvatskoj i Srbiji. Vjerujem da bi isti ti ljudi kod Čovića teško prošli i u Predsjedništvo stranke.
S druge strane, Čović u zakonodavnoj vlasti nema težinu ni treće bošnjačke stranke po veličini. HDZ nikada nije ima premijera FBiH, i nikada nije imao ni pola ministara u Vladi FBiH. To su realne poluge vlasti, koje Dragan Čović kao predsjednik HDZ BiH nikada nije kontrolirao. A ipak, doživljavamo ga kao moćnog i sposobnog političara. Ovdje se očito radi o izuzetnim političkim sposobnostima, u kojima je percepcija moći daleko veća nego što je ta moć realna. Zamislimo samo kako bi izgledali drugi BH političari na njegovom mjestu.
U sam sadržaj njegove politike ne bih ulazio, to je za neke dublje analize, ali ono što bih istakao kao dosad najvrjedniju ostavštinu Dragana Čovića jeste činjenica da su za njegovog mandata BH Hrvati konačno prestali ići po mišljenje u Zagreb. U nekoliko navrata je čak bilo i obrnuto.
VIJESTI.BA: Jučer je Bosna i Hercegovina obilježila 1.mart, Dan Nezavinosti. Kako Vi gledate na ovaj datum. Da li je taj datum jedna historijska činjenica koja se u kontekstu postojanja države BiH mora uvažiti ili jednostavno kamen spoticanja za odnose u BiH koji još uvijek nisu definirani, pogotovo ne u smislu zajedničkog interesa njenih naroda, ako izuzmemo deklarativnu opredjeljenost svih za pristup u Evropsku uniju.
Milović: Prvi ožujak je defintivno dan kada treba obilježavati neovisnost. To je dan kada je BIH konačno razbila iluziju zvana Jugoslavija. I upravo zbog toga, trebalo bi učiniti sve da se nađe kompromis sa srpskom stranom, kako bi se ovaj dan mogao zakonski obilježavati kao praznik. Ovako ga obilježavamo “na divlje”. Isto vrijedi i za dan državnosti. Oko ovih dana se mora postići konsenzus, inače mi se čini da ovakvim krnjim obilježavanjima više podrivamo državu nego što je gradimo.
Datum je definitivno povijesna činjenica, čak i za Srbe u BiH. Mi bismo trebali prihvatiti da Srbi u BiH taj dan jesu preglasani, ali i Srbi trebaju prihvatitit da se je i unatoč tome – BiH taj dan ostvarila nezavisnost. Ono što ostaje pitanje jeste, može li neka zemlja biti neovisna dok u njoj postoji institucija s najvišom izvršnom sudskom i zakonodavnom moći, utjelovljena u jednoj osobi, koja legitimitet i legalitet ne crpi iz BiH nego iz nekakvog vijeća veleposlanika!? Mislim da BiH uopće nije neovisna zemlja dok imamo OHR u ovom kapacitetu.
VIJESTI.BA: Kako bi Vi ocijenili djelovanje Islamske vjerske zajednice po pitanju tzv “paradžemata”. U prošlosti je bilo dosta kritika na račun IZ da ne radi ništa na suzbijanju ” islamskog radikalizma”, međutim sada je situacija drugačija.
Milović: Očito je reis Kavazović odlučio otkloniti dileme oko odnosa IZ prema svima onima koji Islam tumače različito od IZ. Ne bih ulazio u vjerska pitanja. Mislim da je to problem koji se tiče isključivo muslimanske zajednice u BiH. Ono što je bitno jeste podržati borbu IZ protiv vjerskog ekstremizma, ali isto tako voditi računa o pravu pojedinaca na propovjedanje vjere. Ne smijemo kao društvo dozvoliti da se pojedincima, samo zato što se ne sviđaju IZ-u, onemogući pravo da propovjedaju vjeru kako žele. A ono što kao društvo nikako ne smijemo dozvoliti jeste da jedna vjerska zajednica zloupotrijebi institucije države kako bi rješavala svoje unutarnje probleme.
S tog aspekta problematičan je termin “paradžemati”. To ne postoji. Postoje Džemati i to je to. Sve ostalo su pojedinci koji se okupljaju u privatnim objektima i mole se na način kako oni vjeruju da treba. To pravo mora biti garantirano.
Razgovarao: Nihad Hebibović
wpDiscuz