Tvrtko Milović, kandidat za Hrvatski sabor: Moguće je relaksirati odnose Zagreba i Sarajeva

Što se mog programa tiče, on je usmjeren prvenstveno na Hrvate Bosne jer držim da su politički zapostavljeni u Zagrebu koliko i u Sarajevu. U ovom trenutku ne postoji političar koji zastupa interese Hrvata Bosne na način kakav oni zaslužuju. To namjeravam ispraviti prvo kroz Sabor, a zatim i na drugim poljima. I to ne samo u naredne četiri godine, nego je to trajno opredjeljenje bez obzira na ishod ovih izbora.

Zašto baš MOST i kako ste se pronašli pod okriljem ove izborne liste?

MOST je jedina stranka koja je omogućila ljudima iz BiH da samostalno formiraju listu, da u programu predstave svoje autentične probleme, a ne da im se i jedno i drugo diktira iz Zagreba. Da to nije tako, osobno se ne bih ni uključivao u izbore.
Ulazim u ove izbore kao politički neovisan i takav ću i ostati – posljednje što mi treba je da kao izgrađena osoba budem nečiji stranački potrčko. MOST je osigurao tu slobodu. Drugo, MOST je stranka koja vodi čistu i iskrenu politiku i prema BiH kao državi i Hrvatima kao njenom konstitutivnom narodu. Sve ostale liste nose neku vrstu hipoteke za sobom.

Kako ocjenujete rad trojice zastupnika iz 11. izborne jedinice u posljednje četiri godine?

Moram priznati da su zastupnici iz 11. izborne jedinice iz posljednjeg mandata Sabora bili daleko aktivniji od svojih prethodnika. Ali sve je to nedovoljno. Saborski mandat nije samo dolazak na sjednice i glasanje. Mandat znači mnogo više. On znači potpuni angažman i predanost svojoj izbornoj bazi, puni rad za ideale u koje vjeruješ. Prošli zastupnici u Saboru to jednostavno nisu prepoznali na taj način. Držim da dolazi do novog doba politike gdje političar mora nuditi neki sadržaj, a ne biti samo slijepi poslušnik predsjednika stranke.

Da li je moguće da rad zastupnika u Saboru posluži relaksiranju odnosa Zagreba i Sarajeva te kako izbeći stalne nacionalne tenzije?

Naravno da je moguće, ali to se s ovakvom politikom iz Sarajeva neće dogoditi. Bošnjačke stranke koje sebe nazivaju “probosanskim” moraju ponovo definirati što znači “Borba za Bosnu”. Ako im je stalo do Bosne (i Hercegovine), onda moraju uvažiti da Hrvati u BiH imaju objektivan problem političke zastupljenosti. Dok se taj problem ne razumije, on se ne može ni riješiti, a dok se ne riješi, nema tog političara ili stranke u Hrvatskoj koja će relaksirati odnose.

Ne znam koliko je to primijećeno, ali ni Bakir Izetbegović ni Željko Komšić skoro čitavu deceniju nemaju nikakav odnos s predsjednicima Vlade Republike Hrvatske. Dakle, svi smo taoci tih zategnutih odnosa. Ne znam kome se to isplati.
Kao zastupnik u Saboru mogu samo obećati da neću podržati nikakvo relaksiranje dok se ne riješi hrvatsko pitanje u BiH. A vidim da je takvo ukupno raspoloženje i u Hrvatskoj.

U posljednje vrijeme se dosta priča o zanemarenosti srednje Bosne, čak se HDZ-ov Nikola Lovrinović pobunio da neće podržati izmjene Izbornog zakona za Mostar. Kakva je stvarna situacija te šta građani očekuju?

Činjenica je da Srednja Bosna ima problem s liderstvom. Hrvati srednje Bosne nisu kvalitetno zastupljeni ni u Mostaru, a da ne govorim u Sarajevu ili Zagrebu. Postoje određeni partikularni problemi kojima se niko ne bavi, jer nikog ne zanimaju. A ljudi ovdje lojalno glasaju i delegiraju te zastupnike koji su za svoj “rad” dobro plaćeni.

Nisam siguran koliko će Lovrinović istrajati u svojoj “pobuni”, ali činjenica je da postoji ogroman broj lokalnih problema koji muče Hrvate srednje Bosne, a da niko ko je plaćen za to ne čini ništa po tom pitanju. Ne može se uvijek gledati u Mostar da riješi problem kad taj isti Mostar jedva rješava i svoje probleme.

Inicijativa za Travnik je ispravna, ali to mora postati nacionalna strategija, a ne tek pojedinačni ispad. Drugo, mora se u rješavanje uključiti i Bošnjake jer skoro svi ti problemi su identični i u bošnjačkom korpusu. Bošnjaci i Hrvati u srednjoj Bosni su neraskidivo vezani jedni za druge. Na koncu, to je posljednja multietnička regija u BiH. Valjda je svima stalo da tako i ostane. Ako politika ostane kao i do sad – ništa se neće riješiti.