Činjenica da je hrvatski državni vrh prilikom posjete američkog državnog tajnika Mike Pompea delegirala pitanje Hrvata u BiH, u bošnačkoj javnosti prihvaćena je onako kako ju je interpretirao Dejan Jović na – twitteru.
piše: Tvrtko Milović
Jović je inače bivši savjetnik bivšeg predsjednika Hrvatske Ive Josipovića a u našoj javnosti je poznat prema sklonostima da političke odnose doživljava kako to bošnjačkoj eliti i javnosti godi.
To je sasvim legitimno, jer i hrvatska javnost u BiH radije „sluša“ komentatore koji su njoj naklonjeni nego one koji to nisu.
Ipak, u tweetu profesora FPZ Dejana Jovića uočljiva je jedna druga činjenica – on na sastanku s Pompeom nije bio. Stoga, uvaženi profesor može interpretirati samo fragmente informacija koje su dostupne široj javnosti. I te fragmente onda tweetati.
Njegov tweet je, u širokoj interpretaciji bošnjačke elite i javnosti, doživljen kao relevantan komentar na posjet Pompea. Suština komentara je da Pompea problemi Hrvata u BiH uopće ne zanimaju. Istina je da mi ne znamo do koje će mjere intervencija hrvatskog državnog vrha imati učinka. Ne zna to ni Pompeo, jer politika se ne kreira na jednom sastanku. To je proces.
…
Ova epizoda podsjeća na jednu mnogo poznatiju, mitološku epizodu Stjepana Mesića. Stjepan Mesić, još jedan bivši predsjednik, i još jedan miljenik bošnjačke elite i javnosti, tako jednom prilikom nije bio na sastanku Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu.
Neprisustvo tom sastanku nije ga spriječilo da pet godina poslije naširoko interpretira zaključke i iznosi pikanterije sa sastanka. Interpretacije su to koje su u bošnjačku kolektivnu svijest ušle kao činjenica na osnovu kojeg se danas pišu doktorske disertacije, knjige, udžbenici, dokumentarni filmovi… Na osnovu Mesićevog „svjedočenja“ danas je „podjela Bosne“ u Karađorđevu nepobitna činjenica!
Na stranu što svi prisutni na famoznom sastanku, kakvih je tada bilo na pretek, svjedoče da se pitanje BiH spomenulo usput, površno, i bez zaključka.
Bošnjaci, kao uostaom i Hrvati (a posebno Srbi) nisu krivi za zakržljale sposobnosti kritičkog promišljanja. U vrijeme Jugoslavenskog socijalizma, kada su navedeni narodi masovno poprimali pismenost, bili su strogo čuvani od razvitka kritičke misli.
Jednopartijski medijski sustav učio je sve građane Jugoslavije da slijepo vjeruju svemu što kaže Drug, Partija, i narodni medij.
Kada narod 50 godina odrasta u takvoj vrsti indoktrinacije, nije ni čudo da se „prima“ na svaku izmišljotinu koju izjavi autoritet.
Stjepan Mesić je neosporni autoritet među Bošnjacima, pa je stoga njegovo potresno svjedočenje o Karađorđevu tako glatko ušlo u krv bošnjačke mitologije.
Ne tako izražen, ali ipak značajan autoritet u dijelu bošnjačke javnosti ima i Dejan Jović. Stoga je njegov tweet sasvim dovoljan da umiri javnost koja strepi kakav će im to Izborni zakon svijet nametnuti.
I Jović, kao i Mesić, kao i generalno akademska elita koja je potekla u socijalizmu, nema osjećaj odgovornosti za izrečenu riječ. I jedan i drugi komentiraju nešto o čemu u stvari nemaju pojma, ali imaju potrebu dati svoju interpretaciju.
Na žalost, neodgovornost za izrečenu riječ svojstvena je svim elitama poteklim iz socijalizma – iz vremena raširenih političkih dogmi kada je svaka sumnja u riječ „uglednog profesora“ ili uglednog nečeg drugog, bila prizivanje problema sa režimom.
Strah od javnog preispitivanja pruženih „činjenica“ ustvari je glavna prepreka društveno političkoj izgradnji, a mesići, jovići i ini su samo personifikacije.
Da se razumijemo, Jovićev tweet nije ni u čemu problematičan. Javnost je slobodna uzeti taj tweet jednako relevantno kao i transkript sastanka. Ali tko će čitati transkripte sastanaka pored tweeta… ili, tko će čitati transkripte kada Mesić da u rečenici sve objasni.
https://www.facebook.com/srednjobosanac/posts/3304442982958345